KADA je Mount Ruang u Indoneziji prošlog tjedna imao višestruke eksplozivne erupcije, vulkanski plinovi su bili bačeni toliko visoko da su dosegli drugi sloj atmosfere, kilometrima iznad tla.

Snaga erupcija Mount Ruanga izbacila je oblak pepela i plinova više od 20 kilometara u zrak, prema satelitskim procjenama, oko deset kilometara iznad visine leta komercijalnih zrakoplova. Potencijalni utjecaji erupcije na vrijeme i klimu polako dolaze u fokus, a opasnost koju predstavlja vulkan i dalje postoji i evakuacije se nastavljaju, piše CNN.

Moguće je da vulkani imaju kratkoročni utjecaj na klimu - uključujući globalno hlađenje - zbog plinova koje ispuštaju visoko u gornju atmosferu. No, utjecaj Mount Ruanga na klimu vjerojatno će biti minimalan, smatra Greg Huey, ravnatelj katedre za geološke i atmosferske znanosti na sveučilištu Georgia Tech.

A svakodnevni vremenski uvjeti u blizini Mount Ruanga, poput temperature, oblaka i kiše, vjerojatno neće dugo biti pod utjecajem vulkana, objasnio je Huey.

Mount Ruang, stratovulkan visok 725 metara na otoku Ruang u indonezijskoj pokrajini Sjeverni Sulawesi, eruptirao je najmanje sedam puta od utorka navečer, objavila je nacionalna vulkanološka agencija. Stratovulkani mogu proizvesti eksplozivne erupcije jer njihov stožasti oblik omogućuje nakupljanje plina, tvrde vulkanolozi.

Vulkanski pepeo obično je mješavina smrvljenih krutih tvari - stijena, minerala i stakla - te plinova poput vodene pare, ugljičnog dioksida i sumpornog dioksida. “Sam pepeo se kratkotrajno zadržava u atmosferi jer je težak, velik i ima tendenciju da se brzo taloži”, rekao je Huey za CNN. Plinovi stižu mnogo više u atmosferi.

Opasna mješavina zraka

Gusti pepeo blizu površine stvara opasnu mješavinu zraka i uzrokuje privremeni učinak hlađenja jer blokira zagrijavanje zbog Sunčeve svjetlosti. Nakon što aktivna erupcija prestane, pepeo se počinje taložiti.

Neki plinovi iz erupcija Mount Ruanga popeli su se toliko visoko da su probili stratosferu, drugi sloj Zemljine atmosfere. Nalazi se točno iznad troposfere, gdje se odvijaju sav život i vremenske prilike.

Stratosfera je vrlo suha i obično se u tu filtriraju samo plinovi s dugim vijekom trajanja - desetljećima, prema Hueyu. Vulkanska erupcija jedini je prirodni način da kratkotrajni plinovi poput sumpornog dioksida i vodene pare dospiju u stratosferu.

Kad se nađu u stratosferi, sumporni dioksid i vodena para spajaju se u aerosole sumporne kiseline koji stvaraju sloj mutnih kapljica. Te se kapljice šire daleko od točke ulaska i ostaju u stratosferi do tri godine, reflektirajući Sunčevu svjetlost natrag u svemir i uzrokujući pad globalnih temperatura. No, učinak hlađenja traje dulje ako više plina dospije u stratosferu.

Mount Pinatubo na Filipinima - još jedan stratovulkan - eruptirao je 1991. godine i proizveo najveći oblak sumpornog dioksida ikada izmjeren. Erupcija je poslala više od 17 milijuna tona plina u atmosferu i dovela do globalnog pada temperature od oko 0.5 stupnjeva Celzijevih, koji je trajao oko godinu dana, prema Geološkom institutu Sjedinjenih Američkih Država.

Za usporedbu, satelitski instrumenti procjenjuju da je Mount Ruang do sada ispustio oko 300.000 tona sumpornog dioksida, ali nije sasvim jasno koliko je tog oblaka dospjelo u stratosferu. Iako je ta brojka prilično velika, prema Hueyu, ne radi se o ekstremnom slučaju.

Erupcija poput one Mount Pinatuba iz 1991. sigurno bi mogla ohladiti planet na nekoliko godina, ali ne bi mogla izbrisati trenutne klimatske probleme uzrokovane zagađenjem koje zagrijava Zemlju, a izazvala bi ogromne štete po živote i imovinu.