VOLKSWAGEN će izgraditi proizvodni pogon u Turskoj. Radi se o investiciji od oko milijardu eura. Gospodarski stručnjak Erdal Yalcin objašnjava za Deutsche Welle zašto su se šefovi u VW-u odlučili za Manisu.

Novi proizvodni pogon njemačkog proizvođača automobila Volkswagena će se graditi na zapadu Turske, u Manisi blizu Izmira. VW je mnoge iznenadio odlukom da investira u Turskoj, a ne u članici Europske unije Bugarskoj. Prethodno je iz utrke ispala Srbija. U pogonu "teškom" oko milijardu eura će se proizvoditi 300.000 vozila godišnje i zapošljavati 4000 ljudi.

Sporna odluka?

Ova odluka je sporna, piše Deutsche Welle, i jer je posljednjih godina često dolazilo do raznoraznih prijepora između njemačke i turske vlade. Erdal Yalfcin, gospodarski stručnjak i profesor za međunarodnu gospodarsku politiku na fakultetu u Konstanzu, za DW objašnjava pozadinu VW-ove odluke.

Zašto je Volkswagen odlučio svoj istočnoeuropski pogon graditi upravo u Turskoj?

Erdal Yalcin: Prije nekoliko godina se već govorilo o gradnji Volkswagenove tvornice u Turskoj - tada se od toga bilo odustalo. Ali s obzirom na dugoročnu ekonomsku perspektivu, sadašnja je odluka logična i načelno smislena. Turska je u posljednjih 15 godina postala važan centar industrijske proizvodnje upravo u automobilskoj industriji, posebno zahvaljujući brojnim kooperantima koji su se tamo smjestili. Mreža kooperantskih tvrtki, među kojima je na primjer i Robert Bosch GmbH, u blizini Burse je postala ogromna. To je vrlo pogodno za koncern kao što je VW. U Bugarskoj ne postoje takvi uvjeti.

Kakve će uvjete VW zateći na turskom tržištu rada?

Troškovi plaća su u Turskoj vrlo niski. Minimalna plaća je 420 eura. To je velika razlika u odnosu na Bugarsku. Osim toga, u Turskoj je tržište rada jako veliko - broj stanovnika će u dogledno vrijeme premašiti 100 milijuna. Mogu se angažirati mladi radnici koji će na duže staze moći raditi za VW. Potencijalna radna snaga obrazovana je i kvalificirana. Od 2005., kada je Turska započela pristupne pregovore s EU-om, puno se toga pokrenulo. Istodobno su brojni politički konflikti doveli do odlaska velikog broja mladih talenata iz Turske, do brain-draina.

Nezaposlenost, prezaduženost, inflacija - turska privreda je u dubokoj krizi. Bi li investicija jednog ovako velikog poduzeća kao što je Volkswagen mogla pogurati tursko gospodarstvo?

Apsolutno. To je esencijalno važan posao za tursko gospodarstvo. I on odašilje signal: "Gledajte, najveći automobilski koncern na svijetu investira u Turskoj." To bi moglo motivirati i druga strana poduzeća da slijede primjer VW-a.

Turska je u posljednje vrijeme kršila neka načela pravne države. Koliko je mudro od VW-a da investira u jednoj zemlji u kojoj postoji toliko malo pravne sigurnosti?

Ne investirati u takvoj zemlji isto nije rješenje, pogotovo ako želimo da se u noj dugoročno stanje popravi. U Rusiji su investicije iz Njemačke u posljednje vrijeme dijelom zabranjivane. No takva gospodarska izolacija nije urodila nikakvim plodom, kao ni u Iranu. U konačnici je obustava investicija više oslabjela demokratske snage. Ja u investicijama u zemljama s teškom političkom situacijom uvijek prije vidim šansu. Tako se može stvoriti jedna pozitivna ovisnost. Povijesna iskustva nam pokazuju da je održavanje gospodarskih veza dugoročno gledano učinkovitije sredstvo nego izolacija. Investicije mogu stvoriti bolje okvirne uvjete koji se onda mogu pozitivno odraziti na političke odnose.

Turska vlada se više nego ikada oglušuje na prava na građanske slobode i demokratska načela. Nije li nemoralno upravo sada davati turskoj vladi ovako velikodušan poklon u obliku investicije "teške" milijardu eura?

Ali ipak to ne bi trebalo kategorički odbijati. Turska je više od vlade u Ankari. Među stanovništvom Turske postoji puno onih koji žele svoju zemlju pogurati u smjeru liberalne demokracije. Sankcije bi kaznile čitav narod, a to ne može biti rješenje. "Gospodarstvo bi trebalo biti još lošije" - to nije načelo s kojim bi se u svijetu riješilo puno problema. Za mene u VW-ovoj investiciji dugoročno prevladavaju pozitivni efekti unatoč aktualnim političkim izazovima.