KONTROVERZNI francuski igrani film Cuties izazvao je bijes dijela američke javnosti, nakon što je u srijedu imao svoju premijeru na internetskom servisu za streaming filmova i serija Netflixu.

Gledatelji i konzervativni komentatori koji smatraju da film promovira pedofiliju pozvali su i na bojkot Netflixa zbog filma, a o tome koliko je nezadovoljstvo odlukom internetskog giganta rašireno, dovoljno govori to što se hešteg #CancelNetflix popeo na broj 1 liste popularnih heštegova (engl. trending) na Twitteru.

Podsjetimo, glavni lik ovog igranog filma, koji je dobio nagradu na Filmskom festivalu Sundance, 11-godišnja je djevojčica Amy senegalskog podrijetla i muslimanske vjere. Zaplet filma vrti se oko dječje plesne skupine koju Amy otkrije i kojoj se pridružuje, što izaziva osudu i zabranu njene tradicionalne obitelji. Film je izazvao skandal i prije nekoliko tjedana, prije premijere na Netflixu, prvenstveno zbog opscenog plakata i opisa kojim je Netflix najavio film. 

"Ne osuđujte "Cuties" ako ga niste pogledali, možda vam se svidi"

"Kad bih imala moć izdati samo jedan diktatorski ukaz, bilo bi to sljedeće: Ako na internetu želite pričati gluposti o filmu, morate dokazati da ste ga zaista pogledali. Moja fantazijska proklamacija pala mi je na pamet uslijed reakcije na Netflixovu premijeru filma Cuties (Slatkice). Film Maïmoune Doucouré slijedi 11-godišnji senegalsku imigranticu Amy (glumi je Fathia Youssouf Abdillahi) koja se sprijatelji s grupom djevojčica u francuskoj školi i pridruži im se na treninzima za plesno natjecanje", za The Washington Post piše Alyssa Rosenberg čiji komentar prenosimo u cijelosti u nastavku teksta.

"Histerična rasprava"

Uzbuna koja se na internetu podigla oko filma nastala je zbog Netflixova promotivnog postera koji ne odaje previše o ideji filma. Neki kritičari iskoristili su to kako bi osudili film, iako ga gotovo sigurno nisu vidjeli, zbog neprimjerenog seksualiziranja mlade crnkinje. Rasprava je nakon toga postala još histeričnija, a bilo je i poziva na bojkot Netflixa. Neki konzervativci, poput čelnika Judicial Watcha Toma Fittona, pokušali su iskoristiti kontroverzu kako bi napali moralne stavove bivše američke veleposlanice u Ujedinjenim narodima i sadašnje članice uprave Netflixa Susan Rice, te Baracka i Michelle Obama koji imaju produkcijski ugovor s Netflixom.

Cuties, stvarni film, a ne njegovo mračno pretjerivanje, film je o tome kako je teško postati djevojkom kad te uzori vode iz jednog ekstrema u drugi. Majka Mariam (Maïmouna Gueye) vodi Amy u molitvenu grupu, u kojoj se ženama govori da zlo boravi u "tijelima nepokrivenih žena". Mariam i Amy teško podnose odluku Amyna oca da uzme još jednu ženu. Dok se Mariam pokušava prisiliti da stoički prihvati nove okolnosti, Amy se pobuni protiv svoje Tante (Mbissine Thérèse Diop) koja zahtijeva da odradi veći dio pripremanja hrane za drugo očevo vjenčanje.

Cuties sugerira da postoji istinska ljepota u tradicijama koje Mariam i Tante žele prenijeti na Amy, posebice kroz način na koji Doucouré prikazuje odjeću starijih žena i molitvene scene. Ali film sasvim jasno otkriva zašto Amy ne želi imati ništa s verzijom ženstvenosti koja joj se čini definiranom kroz poniženje i naporan i dosadan rad. Pobunom protiv ove stroge i sputane vizije ženstvenosti, Amy kreće na sekularni put koji nosi svoje rizike, piše Rosenberg za Washington Post.

Kad Amy ugleda Angelicu (Medina El Aidi) kako radosno i razuzdano pleše u praonici rublja njihova stambenog kompleksa, Amy privuče osjećaj tjelesne slobode druge djevojke. Ali kad jednom dobiješ slobodu, moraš osmisliti kako je pametno iskoristiti u svom najboljem interesu. U nedostatku odrasle osobe od povjerenja, Amyni učitelji preuzimaju tu ulogu kad ona objavi putenu sliku na društvenim mrežama, a algoritmi je od plesnih rutina odvedu do twerkanja na web stranicama za streaming.

I dok se čini da Amyne prijateljice imaju intuitivnu sposobnost poigravati se s odrastanjem i izbjegavati ponašanje koje bi moglo nepovratno okončati njihovo djetinjstvo, Amy se kao pridošlica u Francuskoj i nenaviknuta na zapadnjačku pop kulturu i društvene mreže, ne može osloniti na isto kulturološku i socijalnu edukaciju.

Cuties ne koristi klišeizirane taktike zastrašivanja, poput paranoje o seksualnoj trgovini djecom koja je zarazila američku politiku, kako bi istaknula ovu poantu, nastavlja Rosenberg. No, Doucouré otvoreno govori o činjenici da se šteta može dogoditi kad se dijete ponaša na načine koji su obično rezervirani za odrasle. Prava je šteta da toliko konzervativaca osuđuje Cuties, a mogli bi otkriti da im se film zapravo sviđa i pritom autorica teksta za Washington Post ne misli da takve osobe gaje prikrivenu sklonost za twerkanje pretpubertetske djece.

O čemu je zapravo film?

Ovaj film puno govori o tome što se događa s djecom kad njihovi roditelji nisu fizički ili emocionalno prisutni u njihovim životima. Film je vrlo skeptičan prema platformama društvenih mreža i onome što seksualizirana mainstream kultura uči djecu o tome kakvo je ponašanje normalno ili poželjno. Iako likovi objavljuju provokativne plesne videospotove i nose oskudne kostime, Cuties ne predstavlja njihove postupke kao oslobađajuće ili vrijedne divljenja. Nasuprot tome, film stalno prikazuje druge likove koji reagiraju s tugom ili gađenjem kad se ove djevojke pokušavaju ponašati poput odraslih žena.

Trijumfalni vrhunac filma nije plesno natjecanje, nego kad se Amy vrati odjeći i igrama primjerenim njenoj dobi, pronalazeći autentičnu verziju sebe u zaigranoj i hihotavoj djevojčici kakva je bila na početku filma. U tom trenutku, ističe Rosenberg u svome komentaru, Amy nije vezana vjerskim i kulturološkim tradicijama koje je smatrala sputavajućima, ali ne pokušava oživjeti ni drukčiju i podjednako ograničavajuću ideju o tome što znači biti djevojčica.

Rosenberg je svjesna da gledatelje može odbiti način na koji Doucouré snima plesne pokrete, koristeći krupne planove tijela mladih glumica kako bi nam pokazala njihove plesne sposobnosti i namjerno izazvala osudu i gađenje. Ali to što nam se ne sviđa njen odabir ili to što ne mislimo da to djeluje na primjereni način, ne znači da Doucouré promiče pornografiju, nego samo da je ambiciozna redateljica.

Lakše je osuditi film koji je snimljen da izazove nelagodu, nego sjediti u nelagodi i analizirati ga. Ipak, šteta je da je film o moralnom odgoju 11-godišnjakinje natjerao tako mnogo odraslih da se ponašaju glupo, zaključuje svoj komentar Alyssa Rosenberg.