Odlazak na Caputo Pizza Cup u Poreč iskoristili smo za obilazak Istre kao i bezbroj puta do sada. Istra nam se doslovno zavukla pod kožu, pa često koristimo produžene vikende i slobodne dane za obilazak gradova i zanimljivih lokacija. Budući da smo željeli posjetiti rt Kamenjak, koji smatraju jednim od najljepših rtova u Hrvatskoj, odsjeli smo u Puli, a ne u Poreču.
Dodatni motiv za izbor Pule bila je i pulska pizzeria Maximilian koja se nalazila na mojoj listi želja. Prije nego što napišem kratak osvrt o Maximilianu, moram istaknuti kako nas je rt Kamenjak fascinirao svojom ljepotom. Svima koji se nađu u blizini Pule toplo preporučujem obilazak ove lijepe i atraktivne destinacije. Pretpostavljam da nam je doživljaj bio snažniji i zbog toga što smo Kamenjak posjetili izvan sezone, pa smo izbjegli gužvu i u prirodnim ljepotama uživali u neobičnom miru i tišini. A budući da smo znali da nas čeka odlazak na pizzu, auto smo parkirali na samom početku poluotoka, kod ulazne rampe, i do uvale Mala Kolumbarica potrošili nešto kalorija šetnjom dugom četrdesetak minuta.
Nakon šetnje i obilaska rta Kamenjak uputili smo se u pizzeriju Maximilian koja se nalazi u prizemlju trgovačkog centra Max City na adresi Stoja 14a. Pomalo neobična lokacija za pizzeriju, a do sada sam posjetio samo dvije takve, od kojih je jedna u Vukovaru. Select pizzerija se nalazi na zadnjem katu trgovačkog centra Golubica.
Druga je osječki Bocconcino koji se nalazi na drugom katu Kapa centra. Maximilian ima veliku vanjsku terasu i dosta velik unutarnji restoran s desetak stolova. U jednom se dijelu nalazi prostor s velikom peći i pultom sa staklenom pregradom na kojem se pripremaju pizze.
U ponudi je više od dvadeset pizza, a izdvojene su gourmet pizze neobičnih naziva i nadjeva. Mi smo naručili Caprese i Mortadellu. Ja sam se lomio između Santa Marije, pizze s pršutom, burratom, kruškom i orasima, i Mortadelle, a na kraju je ljubav prema mortadeli u kombinaciji s pistacijom ipak prevladala.
Caprese je nešto lakša pizza s burratom, rukolom i cherry rajčicama. Pizze su nam na stol, iako je terasa bila puna gostiju, stigle poprilično brzo, a izgledom su moderne napoletane uzdignutog ruba prekrivenog karakterističnim crnim flekama. Tijesto je odlične teksture, fino, ukusno i lagano. Rubovi nisu pretjerano uzdignuti i napuhani, a površina je hrskava i zrnata.
Tijesto me podsjetilo na ono iz zagrebačke pizzerije Re, a u toj ga pizzeriji pizza-majstor razvlači u semoli. Maximilian ne koristi semolu, već croccantinu, specijalnu smjesu brašna koja površini tijesta daje finu zrnatu strukturu i dodatnu hrskavost. Pizze su me i tijestom i nadjevima ugodno iznenadile. Mortadella je jedna od najboljih koje sam do sada probao.
Maximilianov iskusni pizza-majstor pravi direktan zamjes s većim postotkom vode, nekih 70 posto, a tijesto fermentira najmanje 36 sati. Peče se na nešto nižim temperaturama od uobičajenih za napoletanu, ali je jako dobro i ravnomjerno ispečeno. Pretpostavljam da se zbog većeg postotka vode na nižoj temperaturi mora peći duže kako ne bi ostalo gnjecavo i vlažno, a opet ne smije ni izgorjeti na površini. Iako su nadjevi od dobro složenih kvalitetnih sastojaka, tijesto je glavni adut Maximiliana.
Cijene pizza kreću se od 7 eura, koliko košta Marinara, pa do 17 eura, koliko košta Riblji Carpaccio, delikatesna pizza s carpacciom od tune i sabljarke, mariniranim inćunima i bakalarom. Većina je klasičnih pizza desetak eura, a gourmet pizze su između 13 i 15 eura. Margherita je 8 eura.
Naravno, kao ljubitelj piva uz pizzu, naručio sam istarski San Servolo.
Do sada sam posjetio mnoge pulske pizzerije, između ostalih Jupiter i Tivoli, koje su mi se jako svidjele iako jedna pravi old school, a druga tanku pizzu vlastite teksture tijesta. Maximilian je prva pulska pizzerija koja pravi napoletansku pizzu, a to radi tako dobro da će biti upisan u sam vrh moje liste najboljih istarskih pizzerija, odmah uz labinske Rumore i Napoli, plominsku Burru, bujski Aquarius i porečku Konobu Kažetu.