“Koliko sam čuo, ove godine nećemo dobiti baš previše medalja,” pričao nam je Gianfranco Kozlović u petak navečer, pet dana prije objavljivanja rezultata Decanterovih Svjetskih vinskih nagrada za 2024. “Mislim da jedna lošija godina zapravo nije loša vijest. Ona pokazuje da te medalje nije baš posve lako dobiti kao što se to u Hrvatskoj katkad misli,” prokomentirao je najvažniji istarski vinar.
I doista, hrvatska su vina ove godine osvojila 11 zlatnih medalja , čak 14 manje nego rekordne 2023. godine. Hrvatska vina nisu dobila ni jednu platinastu medalju.
Razlozi?
Tri su razloga za slabije rezultate hrvatskih vina na ovogodišnjem DWWA.
Prvo, lanjska je berba bila veoma teška, vjerojatno najkompliciranija od potopne 2014. Loze su bile izložene višekratnim napadima raznih bolesti, kiše je bilo previše skoro sve do berbe, a mnogi su vinogradari ostali bez vrlo visokog postotka uroda. Vina iz 2023. godine naprosto nisu mogla računati na zlatne medalje. Utoliko je zlato za Galićevu graševinu iz 2023. prilično nevjerojatan uspjeh.
Još više i ugodnije iznenađuje zlatna medalja za Graševinu Marije Kolarek iz mjesta Tužno blizu Varaždina. Galić i Kolarek jedini su osvojili zlatne medalje za vina iz lanjske berbe. Drugo, vrlo je moguće da je Decanter odlučio pooštriti kriterije. U zadnjih je nekoliko godina veoma visok postotak prijavljenih vina dobivao zlatne pa i platinaste medalje. Treće, svako senzorsko ocjenjivanje nužno je i subjektivno, što znači da ocjene zavise o sastavu panela.
Neovisno o razočaravajućem rezultatu na najutjecajnijem svjetskom vinskom natjecanju, hrvatska vinska scena nije u kvalitativnoj krizi. Naprotiv, u vinogradima i u podrumima radi se s puno više znanja nego prethodnih godina, a ekološki pristup vinogradarstvu i vinarstvu postaje sve važniji u manjim i srednjim vinarijama. Ovogodišnji DWWA treba shvatiti kao predah poslije niza uspješnih godina, ali i kao poligon za afirmaciju manje poznatih vinarija.
Veseli što su uz pretplatnike na zlatne medalje poput Fakina i Zure, Decanterova zlata osvojili nedovoljno afirmirani proizvođači poput Marije Kolarek, Furjana iz Varaždinske županije, Tasovca i Case Boschi s Korčule, ili Deaka iz doline Neretve. S obzirom na vrlo teško vinogradarsko proljeće s previše kiše, ne bi bilo neobično da se i iduće godine, barem kad je riječ o mladim vinima, suočimo s manjkom zlatnih medalja na Decanterovim Svjetskim vinskim nagradama, kao i na International Wine Challengeu.
Tekst je, uz dozvolu, u cijelosti prenesen s portala Kult Plave Kamenice.