KLEMENTINE su popularno voće zbog kojega se svi oni koji ih vole vesele zimi, kada im je sezona. Najaktualnije su usred hladne sezone, zbog čega ih se i naziva "božićnim mandarinama". U sezoni ovog voća obično postoje fanovi jednog ili drugog, odnosno ljubitelji kiselkastijih mandarina i ljubitelji slađih klementina.
Po čemu se razlikuju od mandarina
Klementine su obično manje i okruglije, dok mandarine mogu imati veći i lagano spljošten oblik. Klementine također imaju glatku i tanku koru jarko narančaste boje, koja se guli u jednom komadu. Kora mandarina deblja je i tvrđa.
Klementine su poznate i kao "besjemene mandarine", dok mandarine imaju sjemenke. Ipak, slatkoća klementina je jedna od glavnih i najzamjetnijih razlika. Mandarine, iako slatke, često imaju jaču aromu i kiselije su.
Razlikuje ih i sezona, klementine su najdostupnije u zimskim mjesecima, od studenog do siječnja. Sezona mandarina je šira - traje od ranije jeseni do kasne zime.
Što su zapravo klementine i kako su nastale
Klementine su vrsta mandarina, karakteristične po svojoj slatkoći, manjem obliku i nježnijoj kori. Međutim nastale su kao rezultat prirodne hibridizacije između obične mandarine i slatke naranče. Nisu nastale potpuno prirodno - otkrio ih je i uzgojio čovjek, ali su rezultat prirodnog križanja dviju vrsta citrusa, što znači da nisu genetski modificirane ili stvorene laboratorijskim postupcima.
Prema najpoznatijoj priči o njihovom podrijetlu, klementine je otkrio francuski svećenik Clement Rodier, koji se osim svećenstvom bavio i hortikulturom. Krajem 19. stoljeća u Alžiru pronašao je novu vrstu voća u svom vrtu, gdje su stabla mandarina i naranči bila posađena blizu jedno drugog.
Uočio je da se stvorio prirodni hibrid koji je bio slađi i lakše guljiv od obične mandarine, gotovo bez sjemenki. Hibrid je kasnije nazvan po njemu - Clementine.
Iako je otkrivena u Alžiru, vrlo se brzo proširila diljem Mediterana, a kasnije i u druge dijelove svijeta gdje su se tijekom vremena razvijali načini njezinog uzgoja.