SOLOMON BURKE, poznat i kao "kralj soula", umro je u 70. godini života u amsterdamskoj zračnoj luci. Informaciju je novinarima potvrdila glasnogovornica zračne luke Amsterdam – Schipol kamo je glazbenik sletio kako bi održao koncert u Nizozemskoj. Putovao je sa svojim menadžerom i kćerkom iz Los Angelesa, a u Amsterdamu je trebao nastupiti u utorak navečer s nizozemskom grupom De Dijk. Koncert je bio rasprodan. Detalji nisu poznati, no rečeno je da je Burke umro "prirodnom smrću" nakon što je njegov zrakoplov sletio u zračnu luku.
"Solomon je trebao pjevati njihove stihove koji su bili prevedeni za njega s nizozemskog na engleski", rekao je promotor koncerta Jacco Lenen. Prije nepuna dva mjeseca kralj soula nastupio je u Puli sa Joss Stone. Glazbenik je u nekoliko navrata izjavio da će pjevati "do zadnjeg daha" te je posljednjih godina neumorno nastupao iako mu je kretanje bilo otežano, a zdravlje narušeno. "Ovo je vrijeme velike tuge za našu cijelu obitelj. Zaista cijenimo svu potporu i dobre želje prijatelja i obožavatelja. Iako naša srca i životi nikad više neće biti isti, njegova ljubav, život i glazba nastavit će živjeti s nama zauvijek", pisalo je u izjavi Burkeove obitelji.
Slušao ga i Papa
Legendarni je glazbenik rođen 21. ožujka 1940. godine u Philadelphiji, a osim što se bavio glazbom, bio je i propovjednik te je vodio svoju pogrebnu agenciju. Imao je 21 dijete, 90 unuka i 19 praunuka te je uvijek isticao da mu je obitelj, uz Boga, najvažnija u životu. Njegova je glazba bila spoj soula, gospela, countryja i r'n'b-ja, a u njegovoj karijeri dugoj pet desetljeća ističu se dva hita koja su postala planetarno popularna kao dio filmskih soundtrackova: "Everybody Needs Somebody to Love" iz 1964. koji je dosta kasnije uvršten na soundtrack filma "Blues Brothers" te "Cry To Me" na koji su Patrick Swayze i Jennifer Grey plesali u "Prljavom plesu".
Na njegovoj web-stranici piše da je jedan od njegovih brojnih fanova bio i papa Ivan Pavao II. za kojeg je svirao 2000. godine u Vatikanu. Na svojim je koncertima uvijek svirao s bendom, bez set liste, izvodeći ono što je publika u tom trenutku željela čuti. Dobitnik je Grammyja za najbolji suvremeni blues album, a 2001. godine dobio je svoje mjesto u Rock and Roll Hall od Fame.