OTPORNOST nije samo sposobnost da se oporavimo nakon razočaranja ili gubitka, niti sposobnost da se prilagodimo promjenama, velikim ili malim, ističe dr. Tovah Klein, psihologinja i ravnateljica Centra za razvoj male djece na Barnard Collegeu.
Psihologinja otpornost gleda kao na skup karakteristika koje roditelji mogu podučavati djecu i razvijati je kroz svakodnevne interakcije. Smatra da nije nužno točno da pojedinac postane otporan samo nakon suočavanja s nedaćama, iako to može utjecati, ali nije nužno jedini način izgradnje otpornosti.
Prema dr. Kleinu, postoje i drugi načini kako pomoći djeci da postanu neovisni, snalažljivi, brižni ljudi koji mogu podnijeti uspone i padove u životu i napredovati. Izdvojila je sedam koraka koje kao roditelji možete redovito poduzimati kako biste odgojili otpornu djecu.
Pronađite svoj mir kako biste im pomogli da pronađu svoj
"Bit će trenutaka kada ćete se naći uvučeni u emocionalni vrtlog svog djeteta ili tinejdžera. To nije mjesto na kojem želite biti. S druge strane, ako se potrudite vratiti ravnotežu, možete im pomoći da pronađu svoj mir", tvrdi psihologinja.
Kada ste suočeni s takvim situacijama, preporučuje se da razmišljate na idući način: "Ja sam ovdje odrasla osoba", "Ovo neće trajati zauvijek, on je još mali", "Moram ostati smiren, moje dijete me treba". U takvim trenucima, podsjećajući sebe da ste u redu i da možete podnijeti nesuglasice sa svojim djetetom, bit ćete sposobni okrenuti se svom djetetu na jasan i stabilizirajući način. Vaša postojanost pomoći će i njima da se stabiliziraju.
Stvorite rutine
Svaki je dan ispunjen više prijelaza, što nas prisiljava da se suočimo s dozom nesigurnosti svaki put. To nas može destabilizirati i uzrokovati stres. Uglavnom, ustaljena rutina čini prijelaze predvidljivijima, pruža osjećaj kontrole i pomaže djetetu da postane neovisnije. Počinju razmišljati: "Znam što slijedi. Znam što se očekuje. Mogu to učiniti".
"Što je više rutina postavljeno, to se ljudi osjećaju stabilnije", ističe psihologinja. Svakodnevne rutine pružaju stabilnost. Također su vježba za veće prijelaze, bilo planirane - poput nove kuće, nove škole, prvog posla poslije škole - ili neočekivane, poput preseljenja zbog poplave ili požara, ili smrti voljene osobe.
Neka djeca znaju da vjerujete u njih
Kada pokažete da vjerujete da vaše dijete nešto može, ono uči vjerovati u sebe, čak i kada je situacija teška. Dr. Klein savjetuje da se zapitate ova pitanja:
- "Može li moje dijete podnijeti ovaj izazov?"
- "Je li njezina frustracija u redu?"
- "Vjerujem li mu da će to sam riješiti?"
"Dajući im prostor da sami pokušaju riješiti problem koristeći vlastite ideje i resurse, djeca imaju priliku iskušati sebe i steći samopouzdanje da pokušaju ponovno. To im koristi bez obzira penju li se na igralištu, zakopčavaju li vlastitu košulju ili rješavaju zadatke iz kemije", pojašnjava psihologinja. Saznanje da ste im u blizini, spremni pomoći ako je potrebno, daje im sigurnost potrebnu za pokušaj.
Negativni osjećaji su nužni
"Učenje regulacije emocija tajna je izgradnje otpornosti. Da biste svojoj djeci pružili ovaj moćan alat, pomozite im da se suoče s teškim osjećajima i nauče ih podnijeti", ističe psihologinja za CNBC. Kada dijete doživi negativne emocije i nije ismijano ili kažnjeno, uči kako osjećati, prihvatiti i prebroditi ih.
Kao roditelju može vam biti teško dopustiti djetetu da bude uzrujano. Ako osjećate da je vaš posao usrećiti dijete, njihovi će vam negativni osjećaji biti teži za podnošenje. Možda ćete misliti da ste podbacili. Umjesto toga, pomozite djetetu prihvatiti teške osjećaje ponavljajući da su svi osjećaji normalni i da su voljeni bez obzira na sve. Tako mogu naučiti doživjeti različite emocije, procesirati ih i na kraju krenuti dalje.
Budite razumni i ljubazni, koliko god možete
Djeca vide, osjećaju i upijaju postupke svojih roditelja. Ako im pokažete razum, ljubaznost i suosjećanje, djeca uče tako postupati i s drugima. Dr. Klein savjetuje da s djecom razgovarate, postavite granice i omogućite im da postave pitanje ili vam se suprotstave u razumnim granicama.
"To ih uči kako poštovati druge ljude. Kada ste grubi prema svom djetetu, ono uči koristiti iste taktike kako bi dobilo što želi ili treba", dodaje ona. Kao primjer ističe grubu reakciju roditelja na teško razdoblje svog djeteta: "Kada djeca prolaze kroz teško razdoblje, vrište, lupaju nogama ili su nepristojna i odgovaraju, vaša refleksna reakcija može biti vikanje, grđenje, pokušaj kontrole ili posramljivanje."
Međutim, drugačiji pristup, u kojem im dajete do znanja da ste tu za njih, mogao bi imati bolje rezultate.
Ispričajte se, popravite odnos i ponovno se povežite
Nitko nije savršen, niti biste kao roditelji to trebali očekivati. Ponekad ćete izgubiti živce, što može biti zastrašujuće za dijete, čak i za tinejdžera. Popravljanje odnosa iskrenom isprikom i priznanjem svoje uloge ključno je. Budite iskreni i izravni:
- "Žao mi je što sam tako vikao."
- "Žao mi je što te nisam slušao ranije."
- "Oprosti. Nisam to trebao učiniti."
Preuzimanje odgovornosti može donijeti olakšanje djeci i pružiti im primjer kako se nositi s bijesom i prekidima u drugim odnosima u njihovim životima, uključujući odnose s prijateljima ili partnerima. Već u odnosu s roditeljima trebaju znati kako popraviti neki odnos i ponovno se povezati.
Budite tu za njih kako biste im pomogli smanjiti tjeskobu
U svakodnevnom izgrađivanju odnosa s djetetom i tinejdžerom, stvarate podlogu za trenutke kada neizbježno naiđu na poteškoće. Znajući da ćete biti tu za njih, fokusirani i smireni koliko je moguće, dijete će lakše podnijeti sve teške situacije u svom životu.
"Kada se dogode krize, sposobnost da kontrolirate vlastitu tjeskobu i strah omogućit će vam da pružite podršku i smjernice na postojan način, omogućujući vašem djetetu da nauči samostalno regulirati svoje osjećaje kako odrasta", dodaje dr. Klein.
Zaključuje da je "ovo način da ih zaštitite od dugoročnih negativnih posljedica stresa, traume ili mnogih životnih izazova. Drugim riječima, ovo je način da ih učinite otpornijima."