PRIJELAZNI rok u SuperSport HNL-u završio je 5. rujna, a ovog ljeta u hrvatskim klubovima bilo je dosta prometno. Najviše pažnje bilo je na Maksimiru, u kojem su se očekivali neki veći izlazni transferi koji se na kraju nisu dogodili. Istovremeno, klub je radio na dovođenju pojačanja pa je tako u Maksimir stiglo čak osam novih igrača i jedan koji je posudbu pretvorio u transfer.
Najvažnije za Sergeja Jakirovića i sve Dinamove navijače jest da, pomalo nevjerojatno, nijedan glavni igrač nije otišao iz kluba. To prvenstveno vrijedi za Brunu Petkovića, čiji odlazak je početkom ljeta bio manje-više gotova stvar. No Petković u inozemstvu nije mogao dobiti što je tražio, Dinamo mu je majstorski ponudio novi, bolji ugovor i bilo je jedino logično da Petko ostane.
Zadržavanje Sučića bio je jako hrabar potez. Vidjet ćemo je li bio dobar
Puno hrabriji bio je Dinamov potez da Comu ne proda Petra Sučića. Odbiti deset milijuna eura za igrača koji je, objektivno, odigrao jednu pravu polusezonu čini se kao ludost. Jedan dio ljudi u klubu bio je za prodaju, jedan nije i na kraju je odlučeno da je Sučić a) jako potreban u borbi za Ligu prvaka i titulu u SHNL-u i b) da će za njega moći više dobiti na kraju sezone.
Zadnjih dana prijelaznog roka Fiorentina je ozbiljno zagrizla za Martina Baturinu. Nudili su Talijani 18 milijuna eura plus bonuse i veliku plaću igraču, ali je on odlučio da nije još vrijeme za transfer, osobito nakon što je postalo vrlo izvjesno da će Dinamo ući u Ligu prvaka. Odigraju li obojica dobru sezonu, Dinamo će za njih na ljeto moći dobiti znatno više.
Dinamovi navijači su čitavo ljeto zazivali da klub uloži nešto u momčad s obzirom na zajamčenu Europsku ligu i jedan korak do Lige prvaka. Nova klupska uprava vodi se idejom racionalizacije potrošnje i mjerama štednje, kako bi smanjila ogroman budžet, pa je sukladno tome i djelovala na tržištu.
U svakoj liniji doveo barem jednog igrača
Dinamo nije uložio previše, tek 6.8 milijuna eura, ali se na papiru čini da je napravio sjajan posao. Ideja je bila da u svakoj liniji dođe barem po jedan novi igrač, a na kraju ih je došlo ukupno devet.
Najskuplje je plaćen Juan Cordoba, koji je iz kolumbijskog Deportiva dolazio tjednima i na kraju je plaćen 2.1 milijun eura. Stotinu tisuća eura manje koštao je transfer Lukasa Kačavende, a svojih milijun i pol eura odštete dvama golovima Qarabagu instantno je isplatio Marko Pjaca.
Iz Rome je na posudbu došao Jan Oliveras, koji bi trebao biti novi pokušaj rješavanja enigme zvane lijevi bek, zadnjeg dana prijelaznog roka stigao je napadač Nathanael Mbuku, a sjajan posao Dinamo je napravio sa stoperima. Raul Torrente bit će odličan igrač u rotaciji dok je Sammy Mmaee apsolutni pogodak.
Dinamov ljetni prijelazni rok:
Mora se na tome skinuti kapu Marku Mariću, koji je u klub došao još u vrijeme Darija Šimića. Prošlog ljeta su svi bili na udaru kritika zbog vođenja kluba, pa tako i on, ali je ovog ljeta Marić pokazao da zna što radi.
Propust bi jedino mogao biti transfer Marina Šotičeka, koji je tražio ne previše veću plaću od ponuđene. Dinamo nije popustio jer nije želio odstupiti od nove politike prema kojoj neće preplaćivati mlade igrače. Na njegovo mjesto doveden je Juan Cordoba za 2.1 milijun eura i dobio je veću plaću od Šotičeka. Vrijeme će pokazati tko je bio u pravu.
Što se tiče odlazaka, Dinamu je ključno bilo da se riješi igrača koji mu ne trebaju, a koje previše plaća. Tako su raskinuti skupi ugovori s Boškom Šutalom, Mahirom Emrelijem, Gabrielom Rukavinom te još nekima, koji nisu ni blizu prve momčadi, a puno ih se plaća.
Uz to, Ujpestu je prodan sjajni Fran Brodić, koji je želio u klub u kojem će biti prvi izbor, a prodani su i Marko Tolić te Marko Soldo. Dinamo je u ljetnom prijelaznom roku završio u minusu od 3.92 milijuna eura, ali je ulaskom u Ligu prvaka zaradio skoro deset puta više.
Tako je Sergej Jakirović dobio širinu kakvu Dinamo dugo nije imao. Dinamov trener ove sezone je, osobito u Ligi prvaka, igrao u sustavu s trojicom u zadnjoj liniji, a formaciju je po potrebi mijenjao i usred utakmice. To je bio slučaj u prvoj utakmici protiv Qarabaga, kad je iz 4-2-3-1 prešao u 3-5-2 te uvođenjem Kulenovića uvjerljivo dobio utakmicu.
Dinamo u sustavu 3-5-2:
Veliki problem za sustav 3-5-2 su ozljede Ronaela Pierre-Gabriela i Takuye Ogiware, igrači kao naručeni za taj sustav. Kad budu zdravi, Dinamo će u toj formaciji biti iznimno opasan i neće morati forsirati igrače kojima te pozicije nisu primarne.
Kad se svi oporave, za očekivati je da će Dinamo u toj formaciji igrati većinu utakmica u Ligi prvaka jer će mu to nuditi defenzivnu stabilnost i mogućnost kvalitetnih izlazaka u kontre i dolazak u završnicu s više igrača.
Dinamo u sustavu 4-2-3-1:
Nema razloga da Dinamo u SHNL-u ne igra s dvojicom napadača, ali tu će Jakirović dosta rotirati, ovisno o napornom ritmu utakmica i, kako smo rekli, ozljedama. U svakom slučaju, čini se da je Dinamo ovog ljeta složio vrlo dobru momčad koja je odlično krenula u novu sezonu. No pravi ispiti tek kreću. U petak je derbi, a onda slijedi ludi ritam Lige prvaka.