Psihologinja koja ima desetljeća iskustva rada u Centru za socijalnu skrb Valerija Kanđera na Facebooku je objavila post o curici s autizmom. Djevojčica ima šest i pol godina te odrasta bez roditelja.
Centar za socijalnu skrb ne zna gdje bi ju smjestio. "Djevojčica 6 i pol godina. Lice porculanski glatko, okrugle smeđe oči umiljate mace s najdužim trepavicama na svijetu, kike omotane ružičastim gumicama i osmijeh koji ne silazi s lica.
Ministre, trebamo žurni, žurni smještaj ove prekrasne djevojčice! Trideset i jedna ustanova u Republici Hrvatskoj ne želi je primiti na smještaj. Nijedan tim za udomiteljstvo u Republici Hrvatskoj nije dao pozitivan odgovor o smještaju", piše psihologinja.
"Ravnateljica jedine ustanove u Zagrebu koja je dužna primiti dijete kroz smještaj u kriznim situacijama, izrijekom odbija prihvatiti djevojčicu. Najradosnijih očiju.
Kada smo je preuzeli iz dječjeg vrtića specijaliziranog za djecu s razvojnim teškoćama, odgojiteljica je plakala u nemoći, a moja socka i ja suze smo gurale nazad da se vrate tamo odakle su krenule. Ta meni je to već tkoznakoje izdvajanje, spašavanje! Trebalo bi biti spašavanje djeteta iz nezdrave i disfunkcionalne obitelji, a briga o djetetovoj dobrobiti i opet je samo floskula", prepričava.
"Naša prekrasnica ima autizam"
"Naša prekrasnica ima autizam. I najljepši osmijeh na svijetu! Odgojiteljica i rehabilitatorica u vrtiću kažu da je najbolje dijete s autizmom kojim se bave, neagresivna je, vedra, dostupna vođenju. I ima najnježniji pogled na svijetu!
Evo, sada se nalazi u mojem uredu Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb. Koji je promijenio ime pa više nije Centar. Ali koji je centralizirao sve što se dalo centralizirati bez smisla i logike. To nam je dala reforma. I povećane koeficijente onima koji sjede u središnjoj službi, a ne rade izravno s korisnicima.
Evo, to je reformirano. Ali nema smještaja za djevojčicu koja se upravo glasno smije u mojem uredu koji dijelim s još dva psihologa", prepričava.
"Naša curka igra se svojim prstićima, razgledava okolo i glasno se smije negdje u svom svijetu u kojem je sigurno ljepše nego u našem. U kojem joj ne možemo osigurati ne najvedriji, ne najpoticajniji nego ikakav smještaj. Opet se javljam s vapajem, molbom, traženjem!
Opet sam ogorčena na reformirani, uzaludni sustav čiji dio već dugo ne želim biti. Radno vrijeme nam je do 15:30. Kamo ćemo onda s prelijepom djevojčicom koju sudbina nije pomazila, a sustav se bahato poigrava?" pita se psihologinja.