Umro je vlasnik kafića koji je skinuo ploču s Trga maršala Tita, Hasanbegović nije došao na sprovod
NEVEN BRAJKOVIĆ, vlasnik kafića u zagrebačkoj Frankopanskoj ulici koji je prošlog ljeta skinuo ploču s trga koji se tada zvao Trg maršala Tita, prije nekoliko tjedana tragično je skončao, i to tako što je digao ruku na sebe.
Dogodilo se to upravo u njegovom kafiću Why not u strogom centru Zagreba i neposrednoj blizini bivšeg Trga maršala Tita u subotu 16. lipnja. Brajković je tog jutra otpravio čistačicu koja je jedina bila s njim tog dana u kafiću i zaključao se iznutra, a kasnije su ga u WC-u pronašli mrtvog.
Brajkovićev kafić bio je neformalni stožer Hasanbegovićeve stranke
Brajković je javnosti bio prilično nepoznat sve do 16. kolovoza prošle godine kada je skinuo ploču s nazivom trga koji je nosio ime po Josipu Brozu Titu. No ne sasvim nepoznat. Njegov je kafić, naime, uoči lokalnih izbora koji su se održali u svibnju prošle godine funkcionirao kao svojevrstan neformalni stožer stranke Neovisni za Hrvatsku Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih.
Uostalom, Hasanbegović se nakon uspjeha na tim izborima pred novinarima znao pohvaliti kako je baš iz tog kafića pobijedio HDZ. Brajkovića je Hasanbegović odmilja zvao Brko, a u njegovom je kafiću, kako nam je sam ispričao, dugo vremena provodio svako jutro jer živi vrlo blizu. Ipak, na sprovod mu nije došao, što su mu, kako se priča, iz Brajkovićeve obitelji zamjerili.
Hasanbegović: Nisam mogao doći
"Taj dan je bila skupština koja se odgađala već četiri dana zbog kvoruma koji ovisi o jednoj osobi. Taj dan se dogodilo još nešto što nije za medije zbog čega također nisam mogao doći", ispričao je za Index Hasanbegović.
"Ja sam među prvima naišao te subote. To je ujutro bilo. Došao sam na kavu, a ispred kafića je bila policija. Sve je to bilo strašno. On je bio jedan dobar, plemenit čovjek. Bio je dobričina i emotivac, ali i očigledno nesretan", priča Hasanbegović.
Zbog simpatija prema Brajkoviću i zbog toga što je dijelio njihova politička uvjerenja stavili su ga, kaže, na svoju listu za Gradsku skupštinu. No odmah dodaje da je to bilo tek tako i da Brajković nije imao nikakvih stvarnih političkih ambicija.
Hasanbegović kaže da je Brajkovića upoznao kao vlasnika kafića u koji je gotovo svakodnevno dolazio i da se prije toga nisu znali. Brko mu je pričao da je prije radio kao gastarbajter u Njemačkoj. Kafić Why not u Frankopanskoj otvorio je, priča Hasanbegović, prije dvadesetak godina.
Dodaje da je Brajković u posljednje vrijeme sve manje vremena provodio u svom kafiću. Mučila ga je, kaže, bolest, a jedno se vrijeme uopće nije pojavljivao u Frankopanskoj. Priča da se na njemu vidjelo da nije dobro.
To potvrđuju i drugi gosti njegova kafića. Prije skidanja ploče s Trga maršala Tita Brajković je, pričaju, gotovo cijelo vrijeme bio u kafiću. Kasnije su ga viđali rjeđe, a na njemu su primijetili da nije u dobrom stanju, ni fizičkom ni psihičkom.
"Povukao se. Bio je neko vrijeme u bolnici, ali cijelu pozadinu zapravo nitko ne zna. Loše se osjećao, ali ne mogu to povezati sa skidanjem ploče", priča Hasanbegović. U glasu mu se osjeti da mu uopće nije ugodno što ga neki povezuju s Brajkovićevom navodnom depresijom i tragičnim činom.
Zašto je skinuo ploču?
Hasanbegović tvrdi da o Brajkovićevoj životnoj priči ne zna puno, ali da mu je pomagao.
"Pomogao sam mu pisati i zahtjev za naknadom štete. On je bio politički zatvorenik u Jugoslaviji. Uspio je dobiti naknadu štete", rekao je Hasanbegović.
Upravo je svoje osobno iskustvo Brajković navodio kao glavni razlog zašto je skinuo ploču. Vjerojatno se nikada ne bi doznalo da ju je skinuo baš on da se sam nije pohvalio medijima.
Fotoreporteru Hine Brajković je prišao i priznao da je on skinuo ploču, a onda je s njom spremno pozirao u svom kafiću. Fotografirao se i s pismom na kojem piše da je 1988. i 1989. proveo 500 dana u zatvoru u ime, kako ga je nazvao, ''ovog zlikovca i njegovih sljedbenika".
Hasanbegović tvrdi da je za Brajkovićevo skidanje ploče čuo iz medija, a ne od njega, i da je tada bio na moru. Neki ipak pričaju da je ugostitelj skinuo ploču baš kako bi zadivio Hasanbegovića koji mu je bio svojevrstan idol.
Kako kod bilo, Brajković ih je dana bio prilično popularan. Radosno je pozirao ispred preostalih ploča na Trgu maršala Tita (dan ranije netko je skinuo još jednu ploču), često s uzdignuta dva prsta.
Na svom je Facebooku napisao: ''Da nije pleh težak za nosit’ skinuo bih i ona dva, drugom prilikom. Pade DIKTATOR.'' Brajkovića je u danima nakon što je skinuo ploču posjetila policija, a on joj je, također na Facebooku, zahvalio na "profesionalnom razgovoru". Za skidanje ploče prijetila mu je kazna od 2500 kuna, no nije poznato je li ikada kažnjen. On je svojedobno izjavio da će radije odležati kaznu.
Medijima je do detalja ispričao kako se upustio u pothvat skidanja ploče. Rekao je da večer prije od nervoze nije mogao spavati te da si je rekao "Gospa je uz tebe" i usred bijela dana krenuo u demontiranje ploče pomoću ljestava i montažnog ključa za automobilske gume. Rekao je i da je godinama htio skinuti tu ploču.
Promjena imena trga nakon skidanja ploče
Novinarima je inicijalno ispričao da je ploču poslao u Sloveniju kako mu je ne bi oduzeli. No nekoliko dana kasnije pred kamerama jedne lokalne televizije ponosno je izvadio ploču u svom kafiću. "Ma kakva Slovenija, treba znati igrati igru", rekao je.
Dok je Brajković zbog skidanja ploče bio u žiži javnosti, mediji su otkrili kako je poreznoj upravi dužan 747.531 kunu, prema posljednjem službeno objavljenom popisu poreznih obveznika koji imaju dug na dan 31. listopada 2016., no Brajković je tvrdio da je oslobođen tog poreznog duga jer mu je bila pogrešno utvrđena osnovica PDV-a.
Ono po čemu je Brajković ostao najviše upamćen, a to je skidanje ploče s Titovim imenom, odvijalo se u atmosferi sukoba između protivnika i pobornika Trga maršala Tita. Promjenu njegovog imena je inicirao dvojac o kojem se tada u tim krugovima govorilo kao o novim zvijezdama hrvatske desnice. Naravno, riječ je o Bruni Esih i Brajkovićevu dobrom poznaniku Zlatku Hasanbegoviću. Trg je nedugo nakon skidanja ploče i službeno promijenio naziv u Trg Republike Hrvatske, što su Esih i Hasanbegović uspjeli postići uz pomoć Milana Bandića kojem su u skupštini trebale njihove ruke. Pobjedu na lokalnim izborima koja im je to omogućila proslavili su baš u Brajkovićevom kafiću.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati