GIRA oblica ili menula jedna je od najčešćih riba Jadrana, a kroz stoljeća je othranila brojne generacije otočana i stanovnika hrvatskog priobalja. Dok se u toplijem dijelu godine srdela jela gotovo svakodnevno, zimi je to bila menula. Menulu je danas teško pronaći u ribarnicama, a razlog tome je ograničavanje korištenja obalne povlačne mreže koćice ili tartana, alata kojim se menula najviše lovila, od strane Europske unije.

U lošinjskom dijalektu menule se nazivaju i luganige lussignane, što bi u prijevodu značilo lošinjske kobasice. Ne tako davno, prije izuma hladnjaka i zamrzivača, riba se solila ili sušila. A kako su se na Lošinju sušile menule, opisala je u knjizi Nonina otočna kuharica Cres - Lošinj autorica Marta Fazlić. 

Sušenje ribe na buri

Prvo bi se izradila moschiera, ormarić od mreže i drveta. Menulama bi se odstranile glave i očistile ljuske. Zatim bi se otvarale tako da se drže na leđima, a utroba i leđna peraja bi se uklanjale. Očišćena riba se slagala u posudu i posipala krupnom solju te 24 sata ostavljala na hladnom mjestu.

Zatim se sušila papirom ili krpama, mazala krupnom solju i sitno narezanim ružmarinom te onda nizala u moschieru pomoću igle i konca. U moschieri se tada na buri sušila 7 do 8 dana, ovisno o tome koliko puše, koliko je sunca i suhih dana.

Obično se u ribe stavljao štapić koji je sprječavao skupljanje i tako omogućavao brže sušenje. U slučaju vlage, moschiera se sklanjala pod terasu ili u konobu. Riba sušena na ovaj način se pripremala na razne načine - kuhala, pekla na ražnju ili stavljala u brudet.

Brudet od sušene ribe

Riba se i danas suši i soli na hrvatskim otocima, ali brudet od sušene ribe poslastica je koju nije lako pronaći ni u starinskim kuharicama. Poznato nam je da na Ugljanu njeguju tradiciju spravljanja brudeta od sušene ribe, i to grdobine, a s nama je tradicionalni lošinjski recept za brudet od sušenih menula podijelila autorica Marta Fazlić. Recept možete pronaći u trećem proširenom izdanju Nonine otočne kuharice, ali i OVDJE.