Gospođa Snježana iz Vrgorca otkrila nam je recept svoje prabake za autohtoni ćupter
PISALI smo vam prošlih dana o dalmatinskom pršutu i autohtonim vrgorskim sortama vina, s obzirom na to da smo na nedavno održanim Danima dalmatinskog pršuta imali priliku razgovarati s izvršnim direktorom Klastera hrvatskog pršuta Antom Madirom te vrgorskim vinarom Darijem Gašparom.
>> Razgovarali smo sa stručnjakom za pršut, objasnio nam je zašto je dalmatinski poseban
>> Razgovarali smo s vinarom iz Vrgorca, znamo koja su autohtona vina stvorena za ljeto
Našu malu reportažu iz Vrgorca završavamo s jednim tradicionalnim vrgorskim receptom, a riječ je o ćupteru. U Vrgorcu se stoljećima spravlja tradicijska slastica ćupter, kolač od grožđanog soka i pšeničnog brašna, uz dodavanje oraha i badema. Na Makarskom primorju nazivaju ga i kumpet.
Ćupter se ponekad kuhao u gotovo svakom domaćinstvu zahvaljujući dostupnosti njegovih sastojaka u lokalnoj zajednici i zbog potrebe za nečim slatkim. Jedna od rijetkih domaćica koja još uvijek spravlja ćupter je Snježana Radonić iz Vrgorca, rođena 1961. godine.
Ona je ovaj pučki kolač naučila pripremati od svoje majke Milice (1935.-2022.) iz sela Vina kod Vrgorca, a ona od svoje majke i tako daleko u prošlost. Snježana je jedan od nositelja zaštite ćuptera kao nematerijalnog dobra Republike Hrvatske, proglašenog 2017. godine.
Kako pripremiti tradicionalni ćupter
U suradnji s Društvom prijatelja vrgorske starine gospođa Radonić održava radionice i promovira način izrade ćuptera kako bi ga se sačuvalo od zaborava. Prema Snježaninom receptu, na samom početku pripreme se iz grožđa istisne oko pet litara soka.
Obično se kombinira grožđe više crnih i bijelih sorti kojega ima mnogo u Vrgorskoj krajini. Taj sok se ukuhava dok se njegova količina prepolovi uslijed isparavanja. U tih 2.5 litara dodaje se 30 dekagrama badema i oraha te desetak dekagrama suhog grožđa ili grožđica. Bademi i orasi u komadu su važan detalj, ne samo zbog bogatstva okusa već i jer lijepo izgledaju tijekom rezanja ćuptera nožem.
Nakon toga, u smjesu ukuhanog soka, badema, oraha i grožđa dodaje se 1.5 kilograma pšeničnog brašna. Dok se brašno dodaje, treba miješati smjesu dok se ne stvrdne kako bi sušenje bilo kraće.
Nakon što je smjesa dovoljno tvrda, ulijeva se u drvene kalupe jer je iz njih nakon sušenja puno lakše odvojiti kolač. Moguće je koristiti i metalne tepsije. Kalupe je prethodno trebalo dobro prekriti brašnom, kako se ćupter ne bi previše lijepio. Nakon toga kreće sušenje.
Ćupter se u kalupu ostavlja na otvorenom, na buri i suncu i dva dana suši u kalupu, a potom ga se izreže u komade u obliku kocki. Nakon toga kolač se obično čuva u kutiji kojoj su stranice zatvorene mrežom, a koja se u Vrgorcu naziva mačkadur i tu stoji dva mjeseca.
Nakon toga ga se može konzumirati. U davnim vremenima kolač bi se pripremao nakon berbe grožđa u rujnu, a konzumirao oko Božića i dalje, ali može ga se pripremati bilo kad, ovisno o dostupnosti sastojaka.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati