PRVE PČELE su se na Zemlji pojavile prije oko 130 milijuna godina i od tada proizvode med. Med je jedina hrana koju proizvode kukci, a jedu je i kukci i ljudi. Proces proizvodnje meda započinje pčelama koje skupljaju nektar s cvjetova, koji zatim miješaju s pčelinjim enzimom i pohranjuju u saće. Nektar se zatim procesom fermentacije pretvara u med.

Okus meda je određen izvorom nektara od kojeg je napravljen. Dok je med od lipe blagog okusa, med od kestena ima dublji i blago pikantan okus, a med od eukaliptusa sadrži suptilnu notu mentola. Također dolazi i u različitim bojama, od prozirne do gotovo crne, pri čemu tamniji med ima višu razinu antioksidansa. Zanimljivo je da pčele na jugoistoku SAD-a proizvode tamnoljubičasti med, iako znanstvenici još uvijek nisu otkrili razlog zašto.

Šumski med ili medljikovac

Međutim, jeste li čuli za medljikovac? Ovaj prirodni šumski med također nastaje zahvaljujući pčelama, ali uz malu pomoć drugih insekata. Možda niste znali, ali pčele mogu skupljati ne samo nektar već i mednu rosu - slatke izlučevine lisnih ušiju ili drugih insekata koji se hrane biljnim sokovima.

Kada pčele prikupljaju mednu rosu, rezultat je med medljikovac. Ovaj poseban med ima vrlo tamnosmeđu boju, bogat miris pirjanog voća ili pekmeza od smokava i nije tako sladak kao nektarni med. 

Kako nastaje šumski med?

Pčelinji proizvod koji ne potječe od cvjetnog nektara, već od biljnih sokova iz dubljih slojeva biljaka, nazivamo medljikovac, medun ili šumski med. Ovakav med je proizvod sokova iz slojeva biljke do kojih pčele u normalnim uvjetima ne mogu doći.

Njegova proizvodnja je rezultat jedinstvenog procesa koji uključuje biljne uši i njihove slatke izlučevine. Biljne uši oštećuju list, iglice ili mlade grančice te tako izlaze slatki biljni sokovi, a višak koji uši ne mogu preraditi pojavljuje se kao medna rosa.

Ova slatka tekućina često se javlja u četinjačnim i listopadnim šumama tijekom razdoblja s hladnim noćima i toplim jutrima. Važan faktor za stvaranje medne rose je visoka vlažnost zraka, jer bi u suprotnom biljni sok otvrdnuo, a pčele ga ne bi mogle sakupiti.

Ova vrsta meda je relativno rijetka i uglavnom se može pronaći u Europi i dijelovima Sjeverne Amerike, a u Hrvatskoj ga proizvode brojna obiteljska gospodarstva.

Različite vrste šumskog meda

Baš kao što postoje razne vrste nektarnog meda, uvjetovane specifičnim biljkama s kojih pčele skupljaju nektar, tako postoji i niz različitih vrsta medljikovca. Svaka od njih je jedinstvena, oblikovana kombinacijom specifičnih biljaka, insekata i pčela koje sudjeluju u njihovom stvaranju. 

Primjerice, med od bjelogorične medne rose bogat je željezom i drugim mineralima. Med od hrastove medne rose ima tamnocrvenkastu boju i opor okus, a med od bukove medne rose ima slične, ali blaže izražene karakteristike.

Jedna od najcjenjenijih vrsta šumskog meda u Europi proizvodi se iz medne rose jela. Ovaj med, prepoznatljiv po zelenkastoj nijansi i ugodnom okusu, dobiva se kada pčele prikupljaju mednu rosu s jela u šumama koje se prostiru od Gorskog kotara i Kapele, sve do Plitvičkih Jezera.

Upotreba šumskog meda

Medljikovac se, zbog svojih jedinstvenih karakteristika, smatra pravim draguljem među vrstama meda. Njegov bogat i slojevit okus odražava divljinu i raznolikost šumskih ekosustava, nudeći nam uvid u duboko ukorijenjenu vezu između pčela i prirode.

Za razliku od nektarnog meda, medljikovac je bogat mineralima poput kalija, magnezija i fosfora, zbog čega ga mnogi smatraju još korisnijim za ljudsko zdravlje.

Kao i ostale vrste meda, šumski med se koristi u različite svrhe, od kuhanja do proizvodnje prirodnih lijekova. U kuhinji njegov bogati, zemljani okus čini ga odličnim dodatkom marinadama, umacima, slasticama, a često se koristi i za pripremu medovine.

U prirodnoj medicini šumski med se često koristi za ublažavanje simptoma prehlade i gripe, s obzirom na njegova antibakterijska svojstva. Također je poznat po svojoj sposobnosti da poboljša probavu, smanji upale i pomogne u regulaciji tjelesne težine. Med od hrastove medne rose je poznat po tome što ga mještani Sardinije od davnina koriste za dezinfekciju kožnih rana i liječenje upale grla.

Pored svega toga, šumski med je stekao popularnost i u kozmetičkoj industriji. Koristi se u nizu proizvoda za njegu kože i kose, uključujući maske za lice, balzame za usne i šampone, zahvaljujući svojim hidratantnim i antioksidativnim svojstvima.

Njegova upotreba seže daleko izvan kuhinje, pružajući brojne zdravstvene, ljekovite i kozmetičke prednosti. Bez obzira koristite li ga kao dio prehrane, kozmetičkog tretmana ili kao prirodni lijek, šumski med je pravi dar prirode.