KEČAP je danas nezaobilazan dodatak mnogim jelima - od pomfrita i hamburgera do mesa i sendviča. Uobičajena je namirnica u hladnjacima, a mnogi bez njega ne mogu zamisliti neka uobičajena jela. No ovaj uobičajeni umak zapravo ima zanimljivu povijest, a u svom izvornom obliku nije imao nikakve veze s rajčicama. Također, u jednom se kratkom periodu prodavao i kao lijek.

Potječe iz Kine, a radio se od fermentirane ribe

Kečap vuče korijene iz Kine, gdje se u 17. stoljeću koristio kao fermentirani riblji umak poznat kao kê-tsiap. Ovaj slani umak rađen je od fermentirane ribe, soli i raznih začina te se koristio kao dodatak jelima, slično današnjem sojinom umaku.

Britanski trgovci donijeli su ovu ideju u Europu, gdje su pokušali replicirati originalni recept, ali koristeći sastojke dostupne na Zapadu. U početku su kečap pravili od gljiva, oraha i inćuna, a tek kasnije je dodana rajčica - danas glavni sastojak kečapa.

Prodavao se kao lijek za probavne smetnje, a dodatkom šećera stekao popularnost

U 19. stoljeću američki liječnik John Cook Bennett počeo je promovirati kečap od rajčice kao lijek za probavne smetnje, proljev i reumu. Smatrao je da rajčica ima ljekovita svojstva te je razvio koncentrirani kečap u obliku tableta, koje su se prodavale kao lijek.

Popularnost kečapa kao lijeka kratko je trajala, jer su neki proizvođači počeli plasirati lažne medicinske verzije, zbog čega je ovaj "lijek" brzo izgubio vjerodostojnost. No kečap je ostao u prehrani i s vremenom postao omiljeni umak diljem svijeta.

Početkom 20. stoljeća receptura kečapa se promijenila - dodan je šećer, što je umak učinilo slađim i gušćim. Veliku ulogu u modernizaciji kečapa odigrao je Henry J. Heinz, koji je 1876. godine predstavio svoj recept bez umjetnih konzervansa, koristeći samo prirodne sastojke.

Heinz kečap ubrzo je postao standard, a danas je njegov recept jedan od najpoznatijih na svijetu. Zanimljivo je da je Heinz uveo i inovativne marketinške trikove, poput staklenih boca kako bi pokazao kvalitetu proizvoda, što mu je donijelo veliku popularnost. Danas su najveći potrošači kečapa Amerikanci, koji godišnje pojedu više od 10 milijardi paketića ovog umaka. Inače, postoji razlika između američkog i europskog kečapa - europska verzija često sadrži manje šećera i konzervansa.

Ovdje je recept za pripremu onog domaćeg - s obzirom na to da se za njega koristi 5 kilograma rajčica, trebat ćete pričekati ljeto - no recept svakako spremite do tada.