Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na Hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze. Zbog svega toga utvaramo si da je Dragan stručnjak za ovu temu i krećemo s njegovim dojmom o zagrebačkim pizzama.

KAD god pokušam napraviti nekakvu top listu pizzerija, shvatim koliko je to nezahvalan zadatak. Nemoguća misija. Pizza već odavno nije, kako je mnogi nazivaju, jelo za siromašne, a sve je više pizzerija koje se trude svoju ponudu dovesti do savršenstva. Toliko jednostavno, a toliko različito jelo.

Različite vrste i teksture tijesta te različite i neobične, ponekad jako hrabre kombinacije sastojaka dodatno otežavaju izradu objektivne liste. Zato ovo nije nikakva ultimativna top lista. Ovo je samo moja top lista zagrebačkih pizzerija.

Osim kvalitete same pizze, uzeo sam u obzir i još nekoliko parametara, kao što su lokacija, ambijent, usluga i naravno, cijena pizze. Osobno preferiram romanu, obožavam tanka, prhka i hrskava tijesta, pa su stoga prve tri pizzerije na listi upravo one koje u svojoj ponudi imaju "thin crust" pizzu.

S vremenom sam zavolio i napoletanske pizze, a Zagreb ima nekoliko vrhunskih pizzerija s pravim napoletanskim tijestom. Budući da Zagreb ima dvjestotinjak pizzerija, bilo je uistinu teško izdvojiti prvih deset pa su neke jako dobre pizzerije, prvenstveno Boccone, Basta i Come to Mamma, ostale na milimetar do ulaska u mojih top 10.

L´oro di Napoli primjerice ima vrhunsku napoletansku pizzu, ali je poslužuje u prostoru koji podsjeća na kantinu kakvog radničkog odmarališta, pa je i on ostao na korak do ulaska u sam vrh liste. Upravo zbog toga što pizza više nije jelo za siromašne - pogledajte cjenike - prostor u kojem se poslužuje više nije nebitan.

10. mjesto: Zero Zero (Vlaška ulica 35)
Ocjena: 4.2

Pizzerija smještena u pješačkoj zoni u samom centru grada kojoj su glavni aduti upravo lokacija i ugodan ambijent. Pizza je solidna, a tijesto je nešto između napoletanskog i "old school". Izgledom napoletansko, ali teksturom i okusom djeluje puno teže, nedovoljno prozračno.

Dosta dobar izbor pizza uz ne previsoke cijene. Margherita je 59 kuna, najjeftinija Marinara 49 kuna, a najskuplje su pizze 75 kuna.

9. mjesto: Mr´s Fogg (Ulica Karla Metikoša 2b)
Ocjena: 4.3

Vrhunski uređena pizzerija na potpuno bezličnoj i pomalo promašenoj lokaciji bez vlastitog parkinga. Dvoumio sam se gdje parkirati između dva velika parkinga u blizini, Pevexovog i parkinga Plodina.

Tijesto je ukusno, nije klasično napoletansko. Izgleda kao napoletansko, ali je dosta "tvrđe" i hrskavije, pogotovo na rubu. Sredina nije (pre)mekana i (pre)vlažna. Nadjevi fini, dobro složene kombinacije sastojaka i okusa.

Mr´s Fogg je jedna od najljepše uređenih pizzerija u kojima sam bio, s vrlo dobrom pizzom i prihvatljivim cijenama. Margherita je 56 kuna, najjeftinija Marinara 49, a najskuplja je Mortadela Tartufi, koja košta 99 kuna. Moja preporuka je Margherita Pesto Genovese.

8. mjesto: Public (Ulica kralja Tomislava 11, Voltino)
Ocjena: 4.3

U Public sam otišao zbog nekoliko preporuka koje sam dobio budući da mi je on, poput još nekih "kvartovskih" pizzerija, prolazio ispod radara. I nisam pogriješio. Lijepo uređen prostor i beskrajno ljubazno i profesionalno osoblje.

Pizza prava napoletanska, tijesto odlično, nadjevi ukusni iako bih osobno volio da su mrvicu obilniji, da ih na tijestu ima više. Public uz odličnu napoletansku poslužuje i romanski tip pizze s poprilično drugačijim, hrskavim tijestom. Cijene su nešto više od većine ostalih pizzerija s ove liste. Margherita je 58 kuna, ostale su između 60 i 95 kuna.

Public možda zaslužuje i više mjesto, ali sam očito pogodio loš dan picajola ili sam imao prevelika očekivanja. Nakon izlaska sam imao osjećaj kao da mi, iako su uistinu vrhunske, nešto na pizzama nedostaje.

7. mjesto: Toccare (Vukomerečka ulica 36, Vukomerec)
Ocjena: 4.3

Toccare, pizzerija koja se nalazi u Vukomercu, nedavno je bila predmet vrlo burne rasprave na društvenim mrežama. Naime, Toccare je jedina pizzerija koju sam posjetio koja dodatno naplaćuje rezanje pizze. Iako ovu poslovnu odluku osobno smatram potpuno nepotrebnom, pogrešnom i lošom, Toccare zaslužuje biti na ovoj listi.

Tijesto je pravo napoletansko, izgledom i teksturom. Ono što mi se najviše svidjelo su vrlo hrabre i odlične kombinacije sastojaka. Toccare ima jako dobro tijesto i odlične nadjeve, ugodan ambijent uz prihvatljive cijene izrazito velikog raspona. Margherita je pristupačnih 45 kuna, a Pizza Toscana, ujedno i najskuplja, dosta visokih 165 kuna.

6. mjesto: Franko´s (Ulica kneza Branimira 71a)
Ocjena: 4.5

Franko´s je uz splitsku Bokamorru jedina hrvatska pizzerija koju sam pronašao na europskim top listama. I jedna od najboljih hrvatskih pizzerija s napoletanskim pizzama. Ispred nje sam na zagrebačku top listu uvrstio samo Al Dente i Park.

Ono što uvijek volim istaknuti je hrabro poigravanje nadjevima i kombinacijama sastojaka. Ovo je prva pizzerija u kojoj sam kušao pizzu s jestivim cvijećem. Ako volite pravu napoletansku pizzu u ugodnom ambijentu i ne smatrate pizzu jelom za siromašne, obavezno posjetite ovu pizzeriju.

Naime, Franko´s ima vrhunske, ali uz Al Dente najskuplje pizze u Zagrebu. Margherita je 67 kuna, Vesuvio je 53 kune, a za najskuplje ćete pizze izdvojiti i do 114 kuna.

5. mjesto: Al Dente (Bogovićeva ulica 5)
Ocjena: 4.5

Al Dente je definitivno jedna od pizzerija zbog kojih sam se navukao na napoletansko tijesto. U biti, njihovo je tijesto podvrsta napoletanskog, takozvano canotto, vrlo debelih, ali prozračnih rubova ispunjenih zrakom.

Zbog odlične lokacije u samom centru grada, ugodnog ambijenta i profesionalne usluge, ova mi se pizzerija bez obzira na visoke cijene zavukla pod kožu. Po meni najbolja napoletanska pizza u Zagrebu, vrhunskog tijesta i jednako tako kvalitetnih nadjeva.

Ono što mnogi komentiraju na društvenim mrežama ili pomalo opravdano ističu u recenzijama su vrlo visoke cijene. Margherita je 90 kuna, a uz većinu pizza koje su solidno preko 100 kuna ističe se Tartuf i Stracciatella, za koju ćete izdvojiti pomalo nestvarnih 300 kuna.

Al Dente, kako sam napisao i u svojim objavama na Facebooku, nije pizzerija iz koje ćete redovito naručivati hranu za gablec, ali je svakako pizzerija koju, ako ste ljubitelj pizze, obavezno morate posjetiti.

4. mjesto: Park (Martićeva ulica 14d)
Ocjena: 4.6

Park je moja najviše rangirana zagrebačka pizzerija s napoletanskim tijestom. Priznajem, pomalo sam subjektivan jer se nalazi u kvartu u kojem sam odrastao, samo par stotina metara od popularne i već odavno zatvorene pizzerije Šestine, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći.

Glavni adut Parka su lokacija i vrlo neobičan i ugodan ambijent. To su one pizzerije u kojima vam je svejedno hoćete li nešto duže čekati na naručenu hranu. Opuštena i topla atmosfera uz jako dobru pizzu kvalitetnog tijesta i ukusnih nadjeva svrstala je Park odmah iza prve tri pizzerije moje liste.

Za razliku od Franko´sa i Al Dentea, Park ima velike pizze prihvatljivih i umjerenih cijena. Margherita je 60 kuna, a gurmanske su pizze, ujedno i najskuplje, sve po 95 kuna.

3. mjesto: Nu (Ulica Vojina Bakića 2)
Ocjena 4.6

Na prva sam tri mjesta uvrstio tri pizzerije s tankim, hrskavim i prhkim tijestom. Ova mi je pizzerija neobičnog imena bila pravo iznenađenje. Ugodan ambijent, tijesto baš onakvo kakvo najviše volim uz velik izbor pizza i ukusnih nadjeva.

Kad uz sve nabrojano dodam i izuzetno umjerene i prihvatljive cijene, Nu je sasvim zasluženo na visokom trećem mjestu. Margherita je 56 kuna, većina je pizza između 60 i 70 kuna, a najskuplje su pizza s dimljenom tunom i pizza s bresaolom, odlične pizze za koje treba izdvojiti 84 kune.

Raspitao sam se o nazivu pizzerije i saznao sam kako se taj naziv jednostavno svidio vlasniku i nema neko posebno značenje ili objašnjenje. Nu je pizzerija koju ću vrlo rado posjetiti više puta.

2. mjesto: Karijola (Vlaška ulica 63 i Kranjčevićeva 18)
Ocjena: 4.7

Karijola je pizzerija koju sam već prije dosta godina doživio kao iznimno kvalitetnu i totalno drugačiju od ostalih pizzerija koje sam do tada posjetio. Bio sam na obje zagrebačke lokacije, a imao sam tu sreću da sam u nekoliko navrata posjetio i Karijolu na Visu.

O ovoj pizzeriji i pizzi koju poslužuje ne treba trošiti previše riječi. Hrskavo i lagano tijesto uz kvalitetne nadjeve snažan su adut ove vrhunske pizzerije. Cijene su s obzirom na lokaciju i kvalitetu pizze poprilično prihvatljive. Margherita je 65 kuna, a Karijola, najskuplja u ponudi, 100 kuna.

1. mjesto: Duksa (Duknovićeva ulica 4 i Ulica Ede Murtića 11)
Ocjena: 4.7

Iako mnogi ovu pizzeriju nazivaju kopijom Karijole, smatram kako Duksa ipak ima neku svoju originalnu priču. Duksina mi je "thin crust" pizza, tankog, prhkog i laganog tijesta, već dugo u samom vrhu zagrebačkih pizza. Samim time je i Duksa zauzela prvo mjesto moje liste zagrebačkih pizzerija.

Duksa se hrabro i pomalo mangupski poigrava nazivima, a samim time i kombinacijama sastojaka u nadjevima, koji su kvalitetni i ukusni. Ugodan ambijent na obje lokacije, profesionalno osoblje i primjerene cijene dodatno pojačavaju sveukupni pozitivni dojam.

Margherita, koja se u Duksi naziva Prva pizza, košta 57 kuna, a najskuplje se pizze, poput Kad jaganjci ne utihnu i Na ovu Dado otkida, drže na prihvatljive 73 kune.

Postoji još par pizzerija koje treba posjetiti

U Zagrebu sam posjetio većinu pizzerija, mnoge od njih i po nekoliko puta. Ostale su mi još samo dvije, tri koje u skorije vrijeme želim upisati na svoj popis. Nadam se da se nitko neće osjetiti zakinutim ili zapostavljenim ovom mojom top listom, ali sve su liste vezane uz hranu, pogotovo uz pizze, poprilično subjektivne i stvar osobnog doživljaja onog tko ih sastavlja.