Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze.

SPLITSKA je Bokamorra, uz zagrebački Franko's, jedina hrvatska pizzerija koja se uspjela probiti na europske TOP 50 liste. Na listi Best Pizzas in Europe za 2021. godinu bila je na 35. mjestu. Upravo sam je zbog toga posjetio prije par godina, a s obzirom na to da mi je ostala u jako dobrom sjećanju, odlučio sam je posjetiti ponovno.

Iskoristio sam dugo planirani odlazak na Prvi Viški polumaraton i nešto raniji dolazak u splitsku trajektnu luku, pa sam se još jednom zaputio u Bokamorru. Pizzerija se nalazi na samo desetak minuta hoda od trajektne luke, na adresi Trumbićeva obala 16. Stol smo rezervirali telefonom bez ikakvih problema.

Interijer se nije u međuvremenu puno mijenjao, prostor je lijepo uređen s puno zanimljivih detalja, od kojih su nam pažnju privukli neobični posteri po zidovima. Atmosfera je opuštena i topla, a osoblje je srdačno i poprilično angažirano, ali istovremeno nenametljivo.

Kvalitetni sastojci i neobičan način posluživanja pizze s mortadelom

Bio nas je četvero, pa smo odlučili naručiti četiri različite pizze neobičnih imena. U biti, Margheritu i Mortadelicious, koje i inače naručujemo, pojačali smo Mamminom i Capulom Caramelizatom. Mammina je lagana i sočna pizza s porilukom, gljivama, kukuruzom, paprikom, matovilcem i sušenim rajčicama, a Capula Caramelizata je bijela pizza u čijem nadjevu dominiraju fini brie i karamelizirani luk. Svi su nadjevi složeni od kvalitetnih sastojaka, a pizze su sočne i mirisne.

Moju omiljenu pizzu s mortadelom i pistacijom Bokamorra poslužuje na vrlo neobičan način. Mortadela se na stolu poslužuje na posebnom tanjuriću i ne stavlja se direktno na pizzu. Iako sam pizzu s mortadelom naručio u više od osamdeset pizzerija, nigdje mi je nisu poslužili na takav način. Meni se to sviđa, pogotovo zato što volim mortadelu koja ovako ostane sačuvana od visoke temperature.

Pizze su najbliže modernim napoletanama, tijesto je dobre teksture, fino i ukusno, a jedino što bi možda trebalo i moglo biti bolje su sami rubovi, koji nisu dovoljno prozračni i hrskavi. Djeluju previše nabijeno i kompaktno, moguće je da nisu adekvatno ispečeni, pa se nisu uspjeli dovoljno isušiti i napuhati. Pomalo su gnjecavi i pretjerano "žvakavi".

Unatoč lošijim rubovima tijesta, ovo su jako dobre napoletane

To je jedino što se na neki način promijenilo jer mi je prilikom prethodnih posjeta tijesto, prvenstveno rubovi, bilo savršeno. Možda je ovo bio samo loš dan i slučajni propust, a bez obzira na sve navedeno, spomenuti rubovi tijesta nisu nam pokvarili ukupan dojam, pa smo pizze doživjeli kao jako dobre napoletane, čije je tijesto odličnog okusa i teksture s vrlo finim i ukusnim nadjevima, koji su složeni od kvalitetnih sastojaka.

U ponudi je dvadesetak pizza, a nazivi su, kao što sam već spomenuo, zanimljivi i neobični, pa tako u Bokamorri možete naručiti Seljanchizzu, Cheezus ili Kokinizzu. Cijene se kreću od 13 eura, koliko košta Margherita, do 16 eura, koliko treba izdvojiti za one najskuplje, a to su Tartufizza, Porco Mio i Che kozica. S obzirom na lokaciju, ambijent, uslugu i kvalitetu pizze, cijene su očekivane i prihvatljive. Iako ima odličan izbor koktela i dosta dobru vinsku kartu, mi smo uz pizzu naručili točeno pivo.

Bokamorra je bila i ostala jako dobra pizzerija, koja je prodrmala i oživila splitsku pizza scenu. Ukrcaj na trajekt i polazak za Vis dočekali smo poprilično siti i zadovoljni, s nešto više kalorija u sebi, ali te ćemo kalorije ionako na Visu planski potrošiti. Puno puta su me dosad pitali jedem li zato da bih mogao trčati, a ja uvijek odgovorim kako u biti trčim da bih mogao jesti.