JUČER je završio sedmi Štrudlafest, koji se svake godine održava u selu štrudle Jaškovu, između Karlovca i Ozlja. Štrudla napravljena upravo u ovom malom selu u Karlovačkoj županiji drži rekord za najdužu na svijetu i u Guinnessovoj je knjizi rekorda.

Rekord je postavljen još 2015. godine kad je pripremljena, ispečena i pojedena štrudla od jabuka i grožđa dugačka 1479.38 metara, odnosno sastavljena od 3078 "štrukova". Za tu najveću štrudlu na svijetu potrošeno je 825 kilograma brašna, 653 kilograma jabuka, 260 kilograma grožđa i 55 litara ulja.

Posjetili smo Štrudlafest i ove godine

Ne iskoristiti prvi u rujnu, a ujedno tako topao i sunčan vikend za prigristi koju štrudlu bila bi prava šteta. Zato smo se zaputili u Jaškovo kako bismo probali što se tamo priprema ove godine.

Od slanih štrudli probali smo vivodinsku poviticu, štrudlu sa svježim kupusom i čvarcima, štrudlu naziva Ozaljski dvor s gljivama, bučom, špekom i đumbirom te štrudlu s janjetinom. Slatkih se ispred nas našlo dvostruko više, pa su tu bile ona s jabukama i grožđem koja je ušla u Guinnessovu knjigu rekorda kao najduža na svijetu, štrudla sa šljivama, Jaškovski barun s jabukama, orasima, grožđicama, cimetom te umakom od vanilije, štrudla s višnjama i makom, jabukom i lješnjakom, aronijom i jabukom, jagodom te na kraju i ona s kestenom i čokoladom.

U nastavku pogledajte kako su nam se svidjele štrudle, a krećemo sa slanima.

Ova nam se od slanih štrudli najviše svidjela iako je ona s janjetinom prati. Kombinacija je malo neobična, no jako dobro funkcionira. Jako je sočna, a posebno bi se mogla svidjeti ljubiteljima krpica sa zeljem. Bitno je napomenuti kako su sve štrudle koje smo probali bile hladne, a vjerujemo da bi tople dobile ocjenu više.

Svi vi koji ćete sad odmahnuti rukom i reći "ne jedem janjetinu", čekajte malo. Znamo što vas smeta, onaj specifičan miris koji je neizostavan kod malo većih janjaca. Ovdje ga nema, meso je pomalo slatkasto i, iako nam je na prvi pogled izgledala malo suhonjavo, bila je top.

Ova štrudla od gljiva, buče, špeka i đumbira je jako ukusna, ali mrvicu preslana jer ima dosta špeka. Đumbir nije napadan, a iako ga volimo osjetiti, ovdje nam stvarno nije smetalo što nije u prvom planu. Nije loša, no s obzirom na slanoću zamišljamo kako je jedemo uz neko gorkasto pivo poput IPA-e.

Nije loša, no stavili smo je na zadnje mjesto jer nam je u odnosu na ostale falilo konkretnijeg okusa. Svidjela bi se svima koji vole blažu hranu.

Slatkih je bilo osam, nadamo se da ste spremni.

Ovog je okusa bila štrudla koja je ušla u Guinnessovu knjigu rekorda kao najduža na svijetu. Ta kombinacija jabuke i grožđa koja označava baš ovo vrijeme godine svidjela nam se najviše od svih.

Jako volimo štrudlu od šljiva i ova je bila jako dobra. Nije bila preslatka, baš kao ni ona s jabukama i grožđem. S obzirom na to da je jedemo jako često, ona s jabukama i grožđem nam je ipak draža.

Jaškovski barun, kako i samo ime kaže, štrudla je kakvu možete naći samo u Jaškovu, selu štrudle. Vučeno tijesto je punjeno jabukama, orasima, grožđicama i cimetom, a na vrhu je umak, više bismo rekli krema, od vanilije. Ovu sočnu i pomalo zimsku štrudlu voljeli bismo pojesti opet, no ovog puta prelivenu toplim umakom od vanilije.

Tko ne voli mak, neće ga voljeti ni ovdje, da vam sad ne lažemo. Ali svi koji ga vole, ne bi se bunili da im ova štrudla dođe na stol. Sočna, "makasta", kiselkasta od višanja - prilično dobra zamjena biskvitnim kolačima s makom koji su, zbog malo nezahvalnog maka, nerijetko suhi.

Neobična kombinacija koja se ne čini kao najbolja ideja za štrudlu, a opet nam se svidjela. Kupovne kore nam na Štrudlafestu nisu baš najdraže rješenje, a i voljeli bismo malo više osjetiti kesten, a manje čokoladu.

Ova je štrudla rađena na foru švapske pite, s nadjevom od griza i jogurta, osim što u original od voća najčešće idu višnje iz kompota, dok su to ovdje jagode. Problem je nastao, čini nam se, u nadjevu, koji je od starta bio prekrut (ta se greška često događa jer on zapravo treba biti prilično tekući, što se nekima učini krivim jer se boje da ne iscuri iz štrudle tijekom pečenja, pa dodaju u smjesu još griza). Rezultat je dosta suha štrudla. Radi se i inače s gotovim korama, no ovdje nas to nije impresioniralo.

Još jedna štrudla s kupovnim korama, a iako je zanimljiva kombinacija, sve skupa nije dovoljno "wow" da bi ostalo u sjećanju. Ne možemo protiv sebe pa ne možemo sakriti da nam smetaju kupovne kore. Koliko god nas neki uvjeravali kako nema velike razlike, domaće vučeno tijesto nešto je što se ničim ne može zamijeniti.

Unatoč kupovnim korama nije nimalo suha jer ima puno nadjeva, ali djelovala nam je kao da nije dovoljno pečena, falilo joj je još desetak minuta da uhvati koricu, ali i boju.

U svakom slučaju, radujemo se Štrudlafestu i iduće godine.