NA TASTE ATLASU smo našli zanimljiv tekst o širom svijeta popularnim jelima koja se često pripremaju krivo. Što se to kuha pogrešno, a što je pravilno, saznajte u nastavku.

Tradicionalna jela služe kao kulinarske znamenitosti, duboko ukorijenjene u povijest kulture, geografiju i način života. Pričaju priče o prošlim generacijama odražavajući i obilje i oskudicu, slavlja i svakodnevne rituale. Njihova važnost leži u njihovoj sposobnosti povezivanja pojedinaca sa svojim podrijetlom pružajući opipljivu vezu s prošlošću i zajedničkim identitetom.

S vremenom su mnoga tradicionalna jela postala svjetski poznata, posebno ona iz Italije, uglavnom zbog utjecaja globalizacije, migracija, masovnog turizma, tehnološkog napretka, kuharskih emisija na svim kanalima i činjenice da su nam sastojci iz cijelog svijeta praktički na kućnom pragu.

Danas se kod kuće mogu rekreirati tradicionalni okusi gotovo svakog jela na planetu. Često se mnoga od ovih jela masovno proizvode i nalaze na jelovnicima većine svjetskih restorana.

Promjena je neizbježna, pa tako i kod hrane

Ipak, u današnjoj ubrzanoj kulturi življenja zbog svih spomenutih utjecaja, uz porast prehrane poput veganstva, jela prolaze transformacije koje najčešće rezultiraju gubitkom autentičnosti. To je najviše vidljivo u talijanskoj kuhinji, ali i nekim klasicima iz drugih kuhinja poput japanske, kineske ili francuske.

Te su modifikacije zaživjele tako da danas imamo hibridne kuhinje, poput talijansko-američke i tex-mex kuhinje. Mnoga jela, tradicionalna u zemlji podrijetla, toliko su prilagođena i isprepletena da postaju zasebna verzija - zamislite koliko vrsta pizza postoji u svijetu ili koliko jela iz Španjolske i Portugala ima svoje varijante u Latinskoj Americi. Uspon veganstva i zdrave prehrane iznjedrio je, primjerice, i jela poput humusa od cikle.

I premda nema ništa loše u prilagođavanju jela vlastitom ukusu, moramo paziti da se izvornik ne izgubi u prijevodu i da ne podlegnemo korištenju nekvalitetnih sastojaka. To znači i da trebamo educirati sebe i druge o hrani, povijesti i kulturi mnogih nacija koje imamo na ovom planetu, a posebno one vlastite. U nastavku je 12 najčešćih žrtava promjena.

1. Aglio e olio

Aglio eolio, što u prijevodu znači "češnjak i ulje", minimalističko je jelo koje slavi jednostavnost svojih osnovnih sastojaka: špagete, svježi češnjak, maslinovo ulje i pahuljice crvene paprike. Njegova ljepota leži u delikatnoj ravnoteži okusa, gdje se češnjak lagano pirja dok ne dobije zlatnu boju, a zatim se kombinira s tjesteninom i daškom ljutine od papričica.

Za autentični aglio e olio ne koriste se vrhnje, peršin, pinjoli ili sir. Neautentične verzije mogu sadržavati dodatne sastojke kao što su sušene rajčice, inćuni ili škampi, a neki bi mogli zabunom dodati parmezan ili vrhnje.

>> Recept: Spaghetti aglio e olio

2. Pasta carbonara

Carbonara je rimsko jelo od tjestenine poznato po svojoj kremastoj teksturi i bogatom okusu. Tradicionalno se pravi od žumanjaka, pecorino sira, guancialea (sušene svinjske obrazine) i crnog papra. Suprotno nekim verzijama izvan Italije, autentični rimski recept ne uključuje vrhnje i slaninu.

Umak se stvara miješanjem tjestenine sa sirovim žumanjcima i korištenjem topline upravo ocijeđene tjestenine za kuhanje žumanjaka i stvaranje svilenkastog premaza.

>> Recept: Najbolja carbonara

3. Tagliatelle s bolognese umakom

Ragù Alla Bolognese je bogat mesni umak koji potječe iz Bologne u Italiji. Tradicionalno se pravi od mješavine sitno nasjeckanog mesa, uglavnom govedine i svinjetine, pirjane s lukom, celerom, mrkvom, rajčicom i vinom.

Autentični bolognese karakterizira polagan proces kuhanja, koji omogućuje da se okusi stope i razviju dubinu. Obično se poslužuje uz tagliatelle, široku, ravnu tjesteninu, a ne uz špagete, koji se obično nalaze u jelima "spaghetti bolognese" izvan Italije.

Neautentične verzije često sadržavaju isključivo mljevenu govedinu uz začinsko bilje poput bosiljka ili origana i mogu biti gušće i teže u usporedbi s pravim umakom.

>> Tajna autentičnog talijanskog umaka bolognese

4. Grčka salata (horiatiki)

Grčka salata, poznata kao horiatiki u Grčkoj, osvježavajuća je mješavina zrelih rajčica, krastavaca, crvenog luka, maslina, feta sira i često zelene paprike. Za razliku od mnogih salata diljem svijeta, obično ne uključuje zelenu salatu ili bilo koje lisnato povrće.

Sastojci su izdašno začinjeni maslinovim uljem i origanom. Velika ploča fete, ponekad ukrašena origanom, leži na vrhu, što je čini posebnom značajkom jela. Neautentične verzije, osobito izvan Grčke, često sadrže dodatke poput zelene salate, punjenih maslina, soka od limuna ili čak kremastih preljeva.

>> Što je to horiatiki i zašto je ovo jelo obožavano diljem svijeta

5. Salata caprese

Salata caprese jednostavno je talijansko jelo koje slavi živopisne okuse svježih rajčica, mozzarelle, bosiljka i maslinovog ulja. Podrijetlom s otoka Capri, ova se salata tradicionalno sastoji od ovih ključnih sastojaka složenih u slojeve ili poredanih naizmjenično, začinjenih samo prstohvatom soli. S vremenom su se pojavile varijacije s dodacima poput balzamične glazure, avokada ili pesta, koje odstupaju od izvornika.

6. Cezar salata

Cezar salata je klasično jelo koje potječe iz Tijuane u Meksiku, a kreirao ga je talijansko-američki ugostitelj Caesar Cardini 1920-ih. Suprotno uvriježenom mišljenju, nema izravne veze s istoimenim rimskim carom.

Salata se tradicionalno sastoji od zelene salate, krutona i parmezana, začinjenih jedinstvenom mješavinom jaja, češnjaka, Worcestershire umaka, limunovog soka i maslinovog ulja. S vremenom su se pojavile mnoge varijante s dodacima poput piletine na žaru ili slanine.

7. Paella Valenciana

Paella Valenciana poznato je jelo iz regije Valencia u Španjolskoj, koje se tradicionalno kuha na otvorenom plamenu u širokoj, plitkoj tavi koja se zove paellera. Klasični sastojci uključuju zeca, piletinu, mahune, bijele mahune, ponekad i puževe, a sve je prožeto okusom šafrana i ružmarina.

Moderne varijante, posebno one prilagođene internacionalnom nepcu, često uključuju sastojke poput plodova mora, choriza, graška ili paprike, koji se ne nalaze u autentičnoj verziji.

>> Sve tajne slasne paelle i što je to socarrat, koji joj daje "ono nešto"

8. Chili con Carne

Chili con carne, koji se često jednostavno naziva čili, ljuto je varivo koje potječe s američkog jugozapada, ponajprije iz Teksasa. Tradicionalni recept prvenstveno se sastoji od govedine, čili papričica, luka i mješavine začina.

U najvjernijoj teksaškoj tradiciji grah se smatra autsajderom i nije uključen u autentičnu verziju. Međutim, kako je chili con carne stekao popularnost izvan Teksasa, pojavile su se mnoge varijante s rajčicama i grahom, koji su postali uobičajeni dodatak. Ostali netradicionalni sastojci, kao što su kukuruz, gljive, pa čak i tjestenina ili čokolada, mogu se naći u nekim prilagodbama.

9. Quiche Lorraine

Quiche Lorraine je slana pita koja potječe iz regije Lorraine u Francuskoj. Sastoji se od bogatog nadjeva napravljenog od jaja, vrhnja i slanine, sve umotano u koru od tijesta od maslaca. S vremenom su se pojavile varijacije sa sastojcima poput sira, luka ili gljiva.

Međutim, tradicionalisti tvrde da bi pravi Quiche Lorraine trebao sadržavati samo klasični trio - jaja, vrhnje i slaninu. Ovo se jelo slavi zbog svoje svestranosti, često se jede za doručak, ručak ili večeru, a glavno je jelo kako u francuskim bistroima, tako i u međunarodnim restoranima.

10. Govedina Stroganoff

Beef Stroganoff, podrijetlom iz Rusije, kremasto je jelo koje se izvorno priprema s komadićima pirjane govedine i bogatim umakom od kiselog vrhnja. Postao je popularan u 19. stoljeću i tradicionalno nije uključivao gljive ili luk, dok ih mnoge moderne izvedbe sadrže.

Autentični goveđi Stroganoff obično se poslužuje s krumpirima, a u zapadnim adaptacijama i s rezancima ili rižom. Bit jela leži u njegovom luksuznom umaku i mekanoj govedini, obično lišenoj dodataka poput bijelog vina, Worcestershire umaka ili paste od rajčice.

11. Croissant

Kroasan je tijesto s maslacem, ljuskasto pecivo, ikona francuskih pekara, ali njegovo podrijetlo seže do austrijskog kipferla. Ovaj užitak u obliku polumjeseca napravljen je tehnikom slaganja maslaca i tijesta, koje nakon pečenja ima prepoznatljive prozračne slojeve.

Tradicionalno kroasan ne sadrži punjenje dopuštajući svojoj čistoj puterastoj biti da zablista. Međutim, moderne varijante često uključuju različite nadjeve, od paste od badema do čokolade ili šunke i sira. Iako mnogi uživaju u ovim punjenim verzijama, čistunci često preferiraju klasični, prazni kroasan kako bi uživali u njegovom izvornom okusu i teksturi.

12. Tiramisù

Tiramisu je klasični talijanski desert koji u prijevodu znači "podigni me", naklon njegovom sadržaju kofeina i okrepljujućem okusu. Napravljen je od slojeva piškota natopljenih kavom, smještenima između kremaste mješavine mascarpone sira, jaja i šećera. Kakao prah obilato je posipan po vrhu, dodajući bogatu dubinu desertu.

Dok se o njegovom točnom podrijetlu raspravlja, mnogi vjeruju da potječe iz talijanskih regija Veneto ili Friuli Venezia Giulia. Tradicionalni tiramisu ne sadrži alkohol, ali mnoge verzije dodaju Marsala vino, rum ili brandy u kavu za dodatnu dubinu okusa.

Neautentične varijacije mogu se prilično udaljiti od originala, uključivanjem sastojaka poput šlaga, svježeg sira, komadića čokolade i voća, ili čak korištenjem biskvita umjesto piškota i pretvaranjem deserta u kolače ili sladoled.

>> From Carbonara to Greek Salad: Popular Dishes Everyone Cooks Wrong