POZNATI kurtoši iz Ljubljane od sada se mogu kušati i kod nas - pekarnica Sisters Kurtoš konačno je otvorila svoja vrata u samom centru Zagreba, u ulici Milana Amruša 1 kod Zrinjevca, a otvoreni su svakog dana od 13 do 21 sat. Sestre Špela i Maša svaki kurtoš pripremaju po tradicionalnoj recepturi koju su naučile tijekom školovanja u Murskoj Soboti, a ono po čemu se razlikuju od ostalih proizvođača kurtoša diljem Europe je upravo dizajn svakog kurtoša - svakom kurtošu posvećuju posebnu pažnju pa, osim što su ukusni, vrlo lijepo i instagramično izgledaju.

U ponudi imaju kurtoše, razne okuse sladoleda koje sami izrađuju te kavu. Možete sami složiti svoj kurtoš ili izabrati nešto iz ponude "special edition". Mi smo probali Kinder Bueno, koji je punjen kremom od bijele čokolade i Kinder Bueno sladoledom te posut orasima. Prvo smo pojeli sladoled iznutra i nakon toga rastrgnuli tijesto pa pojeli ostatak. Bio je vizualno predivan, iako je dosta sladak pa zato preporučujemo da s nekim podijelite jedan kurtoš.

Cijene u Sisters Kurtošu

U Sisters Kurtošu se može birati između dvije veličine toplih kurtoša - mali je 4.40 eura, veliki 5.60 eura. Birate posip, a to su cimet i šećer, vanilin šećer, šarene mrvice, kakao, keks, kokos, orah, badem, pistacija ili lješnjak. Namaz se naplaćuje dodatnih 1.20 eura, a u ponudi su Nutella, bijela nutela, kikiriki maslac i marmelada. 

Cijena kurtoša sa sladoledom je 6.80 eura. Posipi su cimet i šećer, vanilin šećer, keks ili lješnjak. I tu se namaz naplaćuje dodatnih 1.20 eura, a bira se između ista četiri koja su dostupna i za obične kurtoše, dakle - Nutella, bijela nutela, kikiriki maslac i marmelada. Sladoled koji ide u kurtoš birate sami, a preko svega ide i preljev - čokolada ili voćni.

Što su kurtoši i odakle dolaze?

Prva peciva slična kurtošima datiraju još iz srednjeg vijeka, no kurtoši kakve danas znamo potječu iz Mađarske. Mađarski kurtoš naziva se i kürtőskalács, a riječ je o pecivu u obliku cijevi koje je poznato i pod imenom dimnjak-torta.

Prvi recept za ovu slasticu pronađen je u kuharici transilvanijske grofice Márije Mikes de Zabola iz 1784. godine, a prvi recept u kojemu je zabilježeno posipanje šećera na kurtoš prije pečenja (kako se radi i dan-danas) objavljen je u kuharici 1876. godine.

Najpoznatija varijanta kürtőskalácsa kakva se radi i danas razvila se u rumunjskom Szeklerlandu u prvoj polovici 20. stoljeća - ovdje se sirovo tijesto omotano oko ražnja uvaljalo u granulirani šećer, a zatim se peklo.

Ovo se pecivo, dakle, priprema od slatkog tijesta s kvascem koje se uvalja u šećer, a zatim se peče na štapu/ražnju (poželjno na drvenom ugljenu). Šećer se tijekom pečenja karamelizira, a rezultat je ukusna i hrskava vanjština peciva, koja se često puni sladoledom ili šlagom te ukrašava orasima ili cimetom u prahu, baš kao i ovi koje smo mi kušali u Zagrebu.