ILI DA parafraziramo - svi oni koji misle da je mama kurva jer ima troje djece s tri različita muškarca, možda to više govori o onima koji tako misle nego o njoj samoj. 
 

To je borba s kojom se svakodnevno susreće jedna mama koja doista ima troje djece s tri različita muškarca, no s obzirom da su dvoje starije djece, sin i kćer, bijelci, a najmlađi je pomiješane rase, ljudi najčešće misle kako je samo najmlađi plod nekakve burne veze. I svejedno o mami uglavnom misle baš to što misle. 
 

"U našoj maloj obitelj očito je da nešto nije baš uobičajeno. Svi primjećuju najmlađeg, jer je različit i nikome ne bi palo na pamet da su i moja starija djeca polu, a ne pravi brat i sestra. Pa se čude kada saznaju, jer eto, nije normalno da majka ima djecu s toliko različitih muškaraca. I zato želim ispričati svoju priču", napisala je mama Navarre Overton.
 

"Da, znam kako to sve zvuči i izgleda, ali ja nisam promiskuitetna osoba koja ne zna tko je otac toj djeci, nisam neuka i znam sve o kontracepciji, nisam ih ni rodila da bi imala pravo na razne državne pomoći. Nikada za njih nisam tražili ni novčić. 
 

Uostalom, znam da nisam jedina kojoj je život donio takav scenarij. Baš zato želim ispričati svoju priču koja je sigurno slična mnogim drugim obiteljskim pričama. Postoje i dokazi za to jer se američko društvo, a vjerujem i civilizacija u cjelini, stubokom promijenila u posljednjih nekoliko desetljeća. Postoji i studija koja je 2011. godine rađena na tu temu, a koja kaže da je prije pet godina čak 28 posto majki rodilo više od dvoje djece s različitim partnerima. A to su jasni pokazatelji kompleksnog i promjenjivog načina života modernih žena koje se zaljubljuju i odljubljuju, planiraju trudnoću da bi im potom svi planovi pali u vodu. Ispada da je danas tako lako ući i izaći iz veze, bez obzira na to jeste li dobili zajedničko dijete ili ne. I ne krivite sada samo mame, jer nisu uvijek samo one krive. 

>>>Rođeni blizanci od dva različita partnera<<<
 

Možda je zakazala kontracepcija, možda partner ne voli kondome, možda partner ipak nije planirao ozbiljno, možda su se pojavile nepremostive prepreke, možda je nijansa ta koja je presudila. I ništa nije u životu nije toliko jednostavno kao što je jednostavno nekog nazvati kurvom i otići. 
 

Da se razumijemo. Ja ne sudim promiskuitetnim ženama. Imam i ja starog putra na glavi. I ja sam imala partnere za jednu noć. I ja sam imala prijatelje koji su odjednom postali prijatelji s beneficijama. I ja sam nekad živjela slobodno da su me mogli nazivati kurvom. I jesu,  i što da kažem, da nisu bili u pravu? Nisu bili u pravu samo oni čiji je broj seksualnih partnera bio troduplo veći mog, ali im je lakše bilo uprijeti prstom u druge. Jer i takvih "svetaca" ima. Ja se to barem ne sramim priznati. 
 

Jer ja nikada nisam zatrudnjela s frajerom s kojim sam bila samo jednu noć. Moja je istina puno složenija od toga. 


 

Moje prvo dijete plod je tinejdžerske veze - našeg prijateljevanja i prvih sekusalnih iskustava. U trenutku kada sam shvatila da sam trudna shvatila sam još jednu istinu. Mi nismo zaljubljeni pa smo do trenutka dok nisam rodila već prekinuli našu vezu jer koliko smo se god trudili zaljubiti se, ljubav jednostavno nije došla. Došao je naš sin kojeg sam ja odlučila roditi i podizati.

Moj život je nastavio svojim tokom. 
 

Onda sam upoznala njega. Osobu u koju sam se zaljubila, planski zatrudnjela, rodila djevojčicu i živjeli smo zajedno punih šest godina. U početku sretno, kasnije baš i ne. On je postao nasilan, ja sam otišla i preživjela. 

Skupila sam svoje stvari, svoju djecu, svoj ponos i zdravlje i unatoč svemu nisam digla ruke od ljubavi. Jer da jesam, ne bih upoznala svog sadašnjeg partnera koji je mene i moju djecu prihvatio objeručke. 

Novo dijete nismo planirali. Čak štoviše, ja na to više nisam bila baš spremna. Kćer je tada već imala devet godina i jednostavno nisam bila spremna opet se upuštati u trudnoću, pelene, neprospavane noći, kakice, kašice i svu onu slatku konstantnu brigu koja dođa s bebom. Imala sam previše godina za takav novi početak, a opet, dovoljno godina da znam da bi to stvarno moglo biti posljednje. No nismo planirali, ali se dogodilo. I priznajem, početni šok zamijenila je želja za pobačajem, no istovremeno u meni se budila nova nada. Nova iskrica saznanja da možda ipak želim pokušati još jednom. Imati dijete, zajedničko dijete s osobom koju volim, s kojom ću u dogledno vrijeme možda prekinuti baš kao i sa svima prije njega, a opet... Možda ću ovaj put uspjeti imati obitelj kakvoj sam se oduvijek nadala. Možda će ovog puta naše zajedničko dijete ostati s obadvoje. 

I zato svakome tko za mene pomisli da tako rado dajem svima, da skačem iz kreveta u krevet ne mareći za posljedice, da mi je sasvim svejedno što moje troje djece imaju različite tate, bake, djedove, šire obitelji, što god netko mislio moram reći da niste u pravu. 

Ja sam osoba kao i svi vi koja je cijeli svoj život težila sreći i donosila odluke koje su mi se u tom trenutku činile kao najbolje životne odluke, ne samo za mene već i za moju djecu. 

Činim i nastaviti ću činiti sve što je u mojoj moći da neplanirane stvari u svom životu okrenem u svoju korist i da živim najbolje što mogu. Ovoga puta, nadam se, imam čvrste temelje kojima vjerujem da će biti zadnji temelji koji će nam trebati. 

 

Ako me život naučio nečemu to je i onaj detalj da ne odustajem od ljubavi i od nade, koliko mi god neplaniranih situacija priuštio.