"Samo je jedan čovjek koji će te najbolje uputiti u tajne tog zanata, a on se zove Marcelo Bielsa." I prije točno 10 godina, tada tek 35-godišnji trenerski šegrt Pep, počašćen što je Bielsa prihvatio njegov poziv da se nađu i još ga pozvao kod sebe na roštilj, uputio se u selo u argentinskoj provinciji po zrnce mudrosti od trenerskog velikana. Nije ni slutio da će dobiti planinu.

 

Selo u kojem se Bielsa odmarao nakon što je napustio stresni posao izbornika Argentine prikladnog je imena Maximo Paz, prevedno na hrvatski bilo bi Maksimir, ali ničeg mirnog nije bilo prilikom druženja Bielse i Guardiole.

 

 

Guardiola kao da je znao da će se njihov susret pokazati povijesnim, pa je na susret sa čovjekom koji ima najveću nogometnu biblioteku i kolekciju snimaka utakmica na svijetu, otputovao sa pravom osobom koja bi ovo druženje mogla prenijeti na ekran, prijateljem Davidom Truebom, poznatim španjolskim redateljem i scenaristom, koji svjedoči o susretu dva, a ne jednog luđaka, do u picajzlaste detalje opsjednuta nogometom:

 

"Nekonformist Guardiola i fanatik Bielsa već su samim njihovim pojavama ispunili prostoriju, ali kada je krenuo njihov ne razgovor, nego urlanje o nogometu za koje se činilo da nikada neće prestati, ja sam ih neprestano gledao otvorenih usta. Beskrajno su razvlačili različite trenerske koncepte i ideje, frenetično raspravljali o momčadima, igračima, pričali nebrojene anegdote iz bogatih karijera. Jako doboro se sjećam, proletjelo je u trenu, ali zapravo je to trajalo punih 11 sati!"

 

 

Trueba se sjeća kako se i završio susret trenerskog velikana i onog koji je to postao, ali tada se još nije ni bavio tim poslom: "Guardiola je izrazio razočaranje nogometnim okružjem, dok Bielsa, kod kojeg je sve potencirano, prema onima koji se krpaju nogometašima i trenerima, osjeća samo gađenje. Tada je pitao Pepa 'Pa dobro, zašto se onda ti, koji znaš kakvim je sve smećem okružen nogomet, želiš opet vratiti u to i postati trener. Toliko voliš krv?', na što mu je Pep odgovorio "Trebam tu krv."

 

 

Nakon maratonskog razgovora s Bielsom, Guardiola je čvrsto odlučio postati trener, a Barcelona mu je osam mjeseci poslije ispunila želju, te ga postavila za trenera B momčadi, a samo godinu kasnije, predsjednik Joan Laporta predao mu je prvu ekipu. Guardiola je, preuzimajući Barcelonu u ljeto 2008., kao jednog od uzora, uz Cryuffa i Van Gaala, naveo Bielsu.

 

 

Uskoro će se opet susresti s njim, ali ne na ranču uz govedinu s roštilja i nogometne priče iz davnina, nego na žestokim dvobojima na San Mamesu i Camp Nou, jer dok je Guardiola vodio Barcelonu, Bielsa je bio trener Athletic Bilbaa. U tri njihova obračuna dva puta je slavio Pep, a Loco je 2011. u Baskiji bio jako blizu pobjedi nad učenikom, kojeg je od poraza spasio Messi, golom u zadnjoj minuti za 2:2. Guardiola je nakon utakmice po tko zna koji put iskazao poštovanje Bielsi:

 

"Zahvaljujući njemu, igrači Athletica su kao zvijeri. Nikada nisam igrao protiv momčadi koja grize s tolikim intenzitetom, agresijom i ne ostavlja ni najmanje prostora na terenu. Ako niste na to spremni, Bielsa će vas pobijediti."

 

 

I dok je Pep pobjeđivao uz lijepu, iako će neki reći i dosadnu igru, za to vrijeme je trener, kojeg je Guardiola 2012., na vrhuncu njegove slave, prozvao "najboljim trenerom na svijetu", postao "lijepi gubitnik", jer i njegove momčadi igrale su lijepo, ali ništa nisu osvajale, a to je posebna šteta za Athletic Bilbao iz sezone 2011/12, koji je igrajući kao "Barca na speedu" došao do finala Europa Lige i Kupa Kralja, ali obje ključne utakmice je izgubio, dok je zbog fokusiranosti na ta dva natjecanja, u Primeri na kraju ostao bez plasmana u Ligu prvaka.

 

Nakon što je u finalu Kupa pobijedio Bielsu, Guardiola je uzeo godinu akademske pauze, a njegov nasljednik u Barceloni trebao je biti njegov uzor - Bielsa, prvi favorit tadašnjeg predsjednika Sandra Rosella, koji je također obožavao Bielsin napadački i agresivni stil nogometa, jedini koji prolazi u Barci i nije mu smetalo što je ovaj pola godine kasnije bio blizu preuzimanja Reala nakon što je otišao Mourinho.

 

 

Bielsa nije ništa manji osobenjak od Mourinha, kojeg je trebao naslijediti: Bilo da se radi po metodama treninga (svaki dio momčadi trenira odvojeno) ili odnosu s medijima (ne daje intervjue, a presice mu znaju trajati satima). Nakon što je već s 25 godina prekinuo igračku karijeru, posvetio se trenerskom pozivu i već na početku ('90-'92) postigao sjajan uspjeh: Newell's je doveo do argentinskog naslova i finala Cope Libertadores, gdje je na penale izgubio od Sao Paula.

 

 

Nakon toga je četiri godine proveo u Meksiku, vodeći Atlas i Americu. U Argentinu se vratio na klupu Veleza, s kojim je uzeo "Clasuru". Bilo je vrijeme je za europsko iskušenje, ali Espanyol napušta nakon samo 108 dana, odmah nakon što je '98 dobio ponudu da preuzme argentinsku reprezentaciju. S njom na SP-u 2002. ne prolazi tešku skupinu (Engleska, Švedska, Nigerija), ali ostanak nakon tog neuspjeha opravdava olimpijskim zlatom u Ateni 2004.

 

Vrhunac trenerske karijere i uvažavanja, Bielsa je zaradio u Čileu, gdje je izbornik reprezentacije 2007-11. Do SP-a 2010. došao je nizom impresivnih rezultata (prva pobjeda nad Argentinom u službenoj utakmici, niz gostujućih pobjeda nad ostalim suparnicima u kvalifikacijama) i napadačkom igrom, pa su Čileanci poludjeli za njim, a savez mu nudio doživotni ugovor. Međutim, rekao je da će otići ako Jorge Segovia postane novi predsjednik saveza, što je i učinio.

 

 

Nakon što je 2011. napustio klupu Čilea, gdje ima status božanstva, Bielsa je odbio ponudu Newell'sa, koji kako smo istaknuli klupski stadion zove po njemu, a pregovarao je s tada Rakitićevom Sevillom, koju danas vodi hvaljeni Jorge Sampaoli, njegov nasljednik u Čileu. On također ponosno ističe "sve što znam o životu odabrao je Marcelo Bielsa."

 

A Luđak i Guardiolin idol nastavlja po svom; u Athleticu je podnio ostavku nakon što se žestoko posvađao s bauštelcem na skeli trening-kampa. Dugoj niski klubova s kojima je dugo pregovarao, ali ih na kraju ne bi preuzeo, prošle godine dodao je i West Ham, koji se nakon njegove odbijenice okrenuo Biliću. Ali, ovog ljeta nadmašio je samog ludog sebe, kada je kao trener Lazija izdržao tek dva dana. 

 

 

Za to vrijeme, učenik ovog mrzovoljnika koji se ne skida iz trenerke i ni najmanje ne mari za izgled i imidž, postao je ne samo nogometna i trenerska, nego i ikona stila, koja mijenja najbolje svjetske klubove istovremeno se smiješeći s naslovnica modnih časopisa. 

 

Ono smeće oko nogometa, zbog kojeg se Guardiola prije 10 godina požalio idolu, u međuvremenu se nagomilalo, ali za razliku od Bielse, koji sve manje ima želuca za to, Pepu je prestao smetati njegov smrad, a po tome i "krvi" koju katalonski karizmatik toliko treba, lakše je od Allianz Arene do Etihada hodati u Pepovim finim cipelicama.

 

Učenik je nadmašio učitelja, ili bolje reći; pragmatik se pokazao prilagodljivijim od cinika.