Jakirović za Index o rušenju Hajduka, Bjelici i mobitelima u štucnama
BAŠ KAO i prošle sezone u ovo vrijeme, Gorica je ponovno hit HNL-a.
Ratnička, borbena i iznimno ubojita momčad Sergeja Jakirovića je u razmaku od tjedan dana dobila Rijeku na Rujevici i onda Hajduk u Kupu i prvenstvu te se potpuno uključila u borbu za mjesta koja vode u Europu.
Prije točno godinu dana, također nakon odličnog rezultata protiv Hajduka, razgovarali smo s trenerom Gorice. Njegova momčad tad je odigrala 1:1 sa Splićanima, što je bio veliki uspjeh za novog prvoligaša. Gorici je te sezone glavni cilj bio ostanak u ligi, a na kraju je praktički do zadnjeg kola bila u igri za Europu. Godinu dana kasnije, na istom mjestu, Gorica je protiv Hajduka osvojila sva tri boda i tako simbolično pokazala koliko je napredovala u malo više od 300 dana.
Gorica je danas jedan od najstabilnijih klubova u HNL-u, s jasnom vizijom, posloženom strukturom i mladim trenerom koji je dobio punu podršku uprave i, što je najvažnije, povjerenje svih u klubu. Od skupine igrača, mahom bez dana prvoligaškog staža, Jakirović je napravio ekipu koja se nikoga ne boji i koja je izbacila igrače za koje se otimalo ili će se otimati pola HNL-a, ali i stranih klubova.
U intervjuu za Index Sergej Jakirović govorio je o odnosu s Nenadom Bjelicom, svojom vizijom Gorice i ostalim temama poput Hajduka, HNL-a, cigareta, piva…
Zadnji put smo razgovarali prije godinu dana. Što se od tada promijenilo u Gorici?
Uh, puno toga. Infrastruktura je puno bolja, planira se napraviti nova zapadna tribina, afirmirali smo puno igrača. Neki su mislili da ćemo pasti nakon što smo prodali neke igrače, ali mi smo opet tu. Igrači poput Lovrića su još bolji nego prošle sezone i stalno se dokazuju. Mi smo prošle sezone imali 14 igrača, što domaćih što stranih, koji nikad nisu igrali prvu ligu. Velika je to stvar. Zaradili smo respekt jer smo u HNL donijeli jedan novi stil nogometa. Čuo sam jednom da nas zovu ‘hrvatski Atletico Madrid’ i to je za mene ogroman kompliment. Mislim da naše utakmice nisu dosadne. Znaju mi ljudi reći da navijaju za Dinamo ili Hajduk, ali da su počeli pratiti i Goricu. Prije godinu dana bismo im rekli da su ludi.
Je li se Sergej Jakirović promijenio?
Ma, ja sam kao čovjek ostao isti. Pijem kavu u istom kafiću, s istim ljudima. Pitaju me neki: ‘Čekaj, još tamo kavu piješ?’ Pa gdje bih trebao? Zašto bih se mijenjao? Imam iste navike, odem pogledati i drugu i treću ligu, vozim isti auto. No, kao trener sam se jako promijenio, od 2011. od kad se bavim ovim poslom, valjda tisuću posto. Iz svake utakmice nešto pokušavam naučiti jer jedino tako možeš napredovati. Dobio sam i par sijedih, ali to je tako, ha, ha. U svakom slučaju, puno je teže biti trener nego igrač. Dok sam igrao, i do pred kraj karijere sam mislio da ti s klupe možeš kao jako puno utjecati na zbivanja na terenu. Možeš samo povlačiti neke poteze, a tamo zabiješ gol, skriviš gol, treniraš, mlad si. Super je bilo, ali ja obožavam i ovaj posao i ne žalim se.
U tjedan dana nanizali ste velike tri pobjede. Je li vam to najbolji tjedan u trenerskoj karijeri?
Sigurno. Pitali su me ljudi prije Rujevice 's kim sad igraš?' Ja kažem 's Rijekom', a oni ‘uf, gadno’. Mi dobijemo. Onda je bilo: ‘s kim sad igraš?’ Ja kažem 's Hajdukom dvaput', a oni ‘uf, gadno’. A mi dobijemo dvaput. Lijepo je naravno, ali ja stalno ponavljam da je meni svaka utakmica ista. Prije ili poslije naletiš na nekoga iz te naše velike četvorke, ali stvarno smo bili dobri. No, možda će nam sutra protiv Istre ili Varaždina biti teže nego u tim utakmicama jer sad svi očekuju da smo favoriti. Evo, već protiv Istre igramo bez Lovrića i Suka. Nije lako. Malo smo se proveselili nakon subote i pobjede protiv Hajduka, ali nema više mjesta za opuštanje. Mi, ako hoćemo pobjeđivati, moramo igrati na 120 posto. To znaju i igrači i bez toga ne ide.
Samopouzdanje je na vrhuncu?
Definitivno smo dobili dosta samopouzdanja s ovim pobjedama jer smo opet dobili potvrdu da možemo igrati s najjačima. Imamo i iskustvo iz prošle sezone, što je prebitno i, kad to sve spojite, onda je situacija ohrabrujuća. Ja se ne sjećam da je netko u HNL-u dobio u tjedan dana ovakve tri teške utakmice. Možeš ti slučajno nekoga jakog pobijediti, ali baš triput zaredom slučajno ne možeš. Čujem da neki slave bod u Rijeci nakon pet, šest godina, a mi ih pobijedili pet puta. To ne može biti slučajno. Ovo je momčad koja se može boriti s Rijekom, Hajdukom i Osijekom. Da, oni spadaju među najveće naše klubove, ali na terenu se razlika ne vidi.
A Dinamo? Prigovaraju vam da protiv ostalih igrate na maksimumu, a protiv Dinama već u tunelu gubite 1:0…
Dinamo je prejak. Ljudi kažu da im mi puštamo, ma kakvo puštanje. Ljudi, pa zamislite da ja dođem u svlačionicu i kažem dečkima: ‘E, danas puštamo utakmicu.’ To su smiješne priče. Dinamo ti je u stanju zabiti tri gola iz dva udarca. Mi smo nedavno od Dinama izgubili 4:2, a ja tvrdim da smo tu utakmicu odigrali bolje od ove dvije u kojima smo pobijedili Hajduk. Mi smo Dinamu zapucali 14 puta na gol, imali zicer u 5. minuti i još jednu dobru šansu, a imali smo nesreću jer je Dinamo bio brutalno efikasan. Sve im je ušlo, ali to je njihova kvaliteta. Pa oni rade razliku u Ligi prvaka, kako neće u HNL-u!? Osim toga, protiv nas uvijek igraju u najjačem sastavu i to je meni i mojim igračima veliki kompliment jer govori koliko nas ozbiljno shvaćaju. Čujem se ja s Bjelicom, znam kako rade i jedino oni igraju s toliko energije kao mi.
Što vam kaže Bjelica?
Vidimo se mi, čujemo, šaljemo poruke. Zafrkavamo se. Super je bilo kad su igrali protiv Manchester Cityja. Nazovem ga ja drugo jutro i kažem: ‘Eto, sad vidiš kako je meni kad dođem na Maksimir.’ A kaže on meni ‘Bogami ti nije ovako. Ti na Maksimiru bar dođeš do gola, a mi nismo centar prešli.’ To su ogromne razlike, ali bitno je i za igrače i trenera da takve ekipe dožive uživo i da ne zaboravljaju koliko su radili i koliko još moraju raditi da dođu blizu tog nivoa. Jako mi je drago za njega i Dinamo da im tako dobro ide u Europi. To je fenomenalno za hrvatski nogomet i tko misli drukčije nije normalan. Dođe ti Šahtar, dođe City, imaš priliku igrati protiv takvih ekipa. Ja odem isto na Maksimir pogledati utakmice. I mene zanima kako to izgleda uživo.
Gorica je prošle sezone sanjala Europu, ali ove sezone je u odličnoj situaciji da to i ostvari. Bi li za vas, iz ove perspektive, bio neuspjeh da se ove sezone ne plasirate u europska natjecanja?
Mislim da bi i ja od toga ne bježim, jer vidim da se možemo nositi sa svima. Europa je bila moja ambicija kad sam dolazio ovdje i to je moj cilj, kroz Kup ili prvenstvo. U Kupu smo izvukli Slaven, a ja sam samo želio da izbjegnemo Dinamo. Govorili su neki da bi Šibenik bio super ždrijeb. No, na Šubićevcu nitko nije favorit, a ja tamo nisam u drugoj ligi osvojio ni bod, tako da je dobro ispalo, ha, ha. Najviše želim igrati Europu jer sam uvjeren da bismo bili konkurentni. Mi smo natjecateljska ekipa koja je taktički dobra i igra na tranziciju, a to je u europskom nogometu jako važno. Samo da smanjimo ozljede na minimum i siguran sam da uz par pojačanja na zimu možemo to ostvariti.
Često gestikulirate prema sucima, žalite se. Jeste li zadovoljni suđenjem?
Ma, ja mašem onako mahinalno s klupe, čisto da malo podignem tenzije, ha, ha. Što ja mogu vidjeti s klupe? Mene samo muči kriterij u nekim utakmicama jer ne mislim da netko nekoga zakida. Čitam da smo mi neka mesarska ekipa. Ja nemam nikakav problem s tim, kao ni s čvrstim nogometom, ali ostaje to pitanje kriterija. Protiv nekih ekipa moj igrač dobije žuti karton za prvi oštriji start, a protiv nekih drugih ekipa ga za to sudac ni usmeno ne opomene. Na suce je prevelik pritisak i zato mi je drago da dolazi VAR jer će i njima i nama biti puno lakše. Svi griješimo; ja, suci, igrači. Drago mi je što je predsjednik zaštitio klub jer ja suđenje neću komentirati. Negdje ti uzmu, negdje ti, pod navodnicima, vrate i na kraju sezone se to sve manje-više izjednači. Meni je puno važnije kako moja ekipa igra.
Vaš predsjednik Nenad Črnko rekao je da će ove zime biti gotovo nemoguće zadržati Kristijana Lovrića. Kad je odlazio iz Lokomotive, rekli su mu da neće u HNL-u zabiti nijedan gol, a sad je hit igrač. Kako ćete bez njega?
Ne znam ja tko mu je to rekao i što su ti ljudi gledali. On je kod nas došao kao otpisani igrač, ali ja sam ga još prije dvije godine želio dovesti na posudbu iz Lokomotive, no on se već dogovorio s Kustošijom. Potpisao je i onda je mene zvao da želi doći kod mene, a ja sam mu rekao da je sad kasno. Kiki je nevjerojatan talent. Trebalo mu je jedno šest mjeseci da se navikne na naše treninge jer je rijetko izlazio iz zone komfora. Malo bi mu puls skočio i odmah bi stao. No, nakon što je odradio jedne pripreme s nama postao je pravi. U 30 utakmica zabio je 17 ili 18 golova, ne znam ni ja više. Prečke i stative mu ni ne brojim i uopće me ne čudi što ga toliko klubova prati. Siguran sam da ima kvalitetu za najbolje lige, ali ima još prostora za napredak, osobito u fazi obrane. Obrana je čisto pitanje volje i tu se jako popravio. Kao, ne može se vratiti nazad, ali kad dobije loptu u noge, ide kao navijen. Ubojit je. Puca po sedam, osam puta na utakmici po golu, a ima strašan udarac. Protiv Hajduka je, od šest naših udaraca na gol, u prvom poluvremenu pet bilo njegovih.
Kažete li suigračima da samo igraju na njega pa što napravi ili..?
Ma ne, momčad je ta koja izbacuje pojedince. Možda nije dobro da on stalno puca jer ispada da ovisimo sami o njemu, ali i igrači su svjesni da on jednim potezom može riješiti utakmicu pa ga stalno traže. Strašan je on tip. Eksplozivan i impulzivan je na terenu, zna ga prebaciti, ali mi smo na to već naviknuli. Kad shvati da je pretjerao, okrene se prema klupi pa se smijem ja, smije se on, smiju se svi i svima dobro.
Bili ste i sami dio brojnih momčadi, znate kakvi su igrači. Imate li neka posebna pravila ponašanja?
Dok teren ne trpi, ja nemam ni s čim problema. Ni ako je netko zapalio cigaretu ili popio dva piva dokle god je profesionalac i vodi računa o svojem tijelu. Pa nisam im ja mama i tata. Imamo mi pravila u klubu, ali vjerujte mi, kad bih se ja njih striktno držao, svaki dan bih im uzeo dvije, tri tisuće kuna. Mobitele sam dozvolio jer nema se smisla s time boriti. Današnji igrači bi, da mogu, igrali s mobitelima u štucnama i siguran sam da ja nisam jedini trener koji to misli. Onda kao stave slušalice pa kažu da slušaju muziku, imaju te neke fore. I što sad, ja da budem detektiv pa gledam tko što radi? Ne smiju biti na mobitelima samo na ručku i na sastancima. Tu želim da se družimo i to svi poštuju. Klapa su, dolaze po sat i pol prije treninga u klub i to je meni puno važnije. I što ću sad, da se držim strogo pravila pa da me zamrze? Nema smisla. Kartaju, igraju Playstation, ljudi su. Prije same utakmice sam strog, ali poslije može sve.
Jedan od igrača koje je Gorica lansirala bio je Atiemwen. No, u Dinamu ne igra ni blizu dobro kao u Gorici. Je li vas razočarao?
Nije. On je igrač koji treba maksimalno povjerenje, koje sigurno ima. Ali, treba i kontinuitet, a to je u Dinamu teško dobiti jer na svojoj poziciji ima ogromnu konkurenciju. Prilika je malo, a kad je dobiješ, moraš je odmah iskoristiti. Nešto odigrati, napraviti razliku, a to je teško. Meni bi on ponovno bio veliko pojačanje, kad bismo možda dogovorili neku posudbu. Pazite, nije isto igrati u Gorici, Interu i Dinamu. Ista je stvar s Andrićem. Rasturao je u Interu, a u Dinamu nije mogao. Ljudi se čude, ali to su ogromne razlike.
Kako gledate na situaciju u Hajduku i Torcidino pozivanje igrača na red nakon poraza od vas?
Najveća Hajdukova snaga je ogromna vojska njegovih navijača. Tu ne mislim samo na Torcidu, nego i na one obične navijače koji bi sve u životu dali samo da Hajduk bude dobar. No, nisu prvaci već ne znam koliko godina i puno je tu frustracija, ali granica mora postojati. Matjaž Kek je jednom rekao da kad dođeš na Poljud pred 35 tisuća ljudi, gaće same padaju. Vjerujte mi, padaju i pred njih deset tisuća, ali to je pozitiva koja vrlo lako prelazi u negativu. Ta granica je jako tanka. Hajduk može bolje, ali može li bolje od drugog mjesta? Teško. Dinamo je prejak. Godinama čekaju neki trofej i u takvoj atmosferi nije lako igrati. Ne znam, možda su očekivanja prevelika. Počne utakmica, malo lošije uđu i odmah negativa s tribine. Prime gol protiv nas, svi ih vrijeđaju. Ne samo Torcida, nego svi na stadionu. Nekim igračima se možda i noge odsjeku u tim situacijama. Onda zabiju za 1:1 pa je odmah pozitiva i tako stalno. Teško je to.
Da ste bez posla, biste li u ovoj situaciji preuzeli Hajduk da ostane bez trenera?
To možemo govoriti samo hipotetski...
Pa pitanje i jest hipotetsko…
Da nemam posla i da me Hajduk nazove, zašto ne? Preuzeo bih bilo koga. Profesionalac sam, to mi je posao. Svi smo mi kao klinci za nekoga navijali, ali kad igraš za nekog ili treniraš, onda postoji samo taj klub. Hajduk će uvijek biti jedan od naših najvećih klubova i da, prihvatio bih izazov.
Vi imate povjerenje u Gorici već dvije godine. Kek je bio trener pet godina u Rijeci. Bjelica je dugo u Dinamu, kao i Tomić u Lokomotivi, a samo Hajduk stalno mijenja trenere. Kako to komentirate?
Pa možda nije stvar u treneru, zar ne? Promijenio si četiri trenera i opet nešto ne valja. Ja bih rekao da onda nije stvar u treneru. Ja uvijek kažem da trener ima odgovornost, ali ne može on i igrati. Čekaj malo. Stuttgart je nedavno ispao iz lige, ali nije promijenio trenera, nego sportskog direktora. Ti si, prijatelju, očito nešto fulao. Do viđenja. No, ne miješam se ja u Hajduk, tako je to kod njih. Mislim da u HNL-u ima jako puno dobrih, mladih trenera koji su gladni učenja, rada i rezultata i treba im dati povjerenja. Ovo je jako dobra liga, i za igrače i za trenere. Igra se odličan nogomet. Šteta je da kvalitetu na terenu ne prati infrastruktura i samo praćenje lige. Tužno je da u specijaliziranim emisijama nema vremena da se, recimo, pokaže sažetak utakmice Lokomotiva - Gorica 0:0, nego je jedina snimka iz te utakmice povratak Sammira u HNL. Kakva je to poruka mojim igračima i ostalim igračima Lokomotive? Tu još imamo jako puno prostora za napredak.
Do kada ćete biti u Gorici? Kakvi su vam planovi za budućnost?
Ja ovdje radim kao da ću sutra dobiti otkaz i kao da ću ostati još pet godina. Težak je ovo posao. Sad je super biti Sergej. Svi te tapšu po ramenu, bravo ovo, bravo ono. Znate kako je rekao veliki Liverpoolov trener Bill Shankly? ‘Ako me ne podržavaš u porazu, nemoj ni u pobjedama.’ Naravno da bih volio jednog dana raditi u inozemstvu, tko ne bi? U svakom slučaju, kad odem iz Gorice, volio bih da to bude korak naprijed. U Hrvatskoj ili inozemstvu sad ne mogu reći, ali mora biti napredak. Ovdje u Gorici sam sa svim strancima usavršio engleski, a ljudima iz kluba sam rekao da sad dovedu nekog Nijemca pa da moram učiti i njemački. Ovaj posao je egzaktan. Gledaju se samo brojke i to te određuje. No, ambiciozan sam, sve me zanima, ali za sada samo Gorica.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati