Tekst: S.C.H.
Foto: Arhiva

KRVAVI trag koji se iz nemirnih područja Čečenije, Ingušetije i Dagestana vuče sve do ulica ruskih gradova, traje sve tamo od 1994. godine, kada je ruska vojska ponovno, u desetljećima dugoj tragičnoj povijesti Čečenije, ušla u te dijelove zemlje.

Neki od najtežih i najsmrtonosnijih napada pobunjenih čečenskih grupa dogodili su se u posljednjih 10-ak godina, no zanimljivo je kako krivnju za krv koja je pritom prolivena ne snose isključivo Čečeni, već jednako toliko i Rusi. Naime, osim velikog broja žrtava koje su ostajale iza suludih napada bombaša samoubojica, jednako toliko leševa, a u nekim situacijama i mnogo više, zbrajalo se nakon "oslobađajućih" akcija ruske vojske i specijalnih jedinica.

Svijet još dobro pamti talačku krizu iz listopada 2002. godine, kada je grupa do zuba naoružanih čečenskih pobunjenika upala u jedno moskovsko kazalište i zatočila oko 700 ljudi. Nakon tri dana ruski je vojni vrh specijalnim snagama naredio upad u kazalište i oslobođenje talaca. Pritom je ubijeno 129 talaca, a poginuo je i 41 čečenski pobunjenik.

"Crne udovice" izašle iz anonimnosti 2003. godine

Ime do tada relativno nepoznate organizacije "Crne udovice" izašlo je na svjetlo dana u srpnju 2003. godine, kada su dvije žene u samoubilačkom napadu na rock koncertu u Moskvi ubile 15 osoba, a 60 ranile. Tada je svijet saznao za žene koje u očaju zbog izgubljenih muževa, očeva, braće i rođaka, nakon prethodne pomne pripreme od strane militantnih islamističkih grupa i organizacija, spremno na sebe stavljaju kilograme eksploziva i kreću u osvetnički pohod s kojega se ne vraćaju. Iste je godine u prosincu u vlak na jugu Rusije podmetnuta bomba koja je na mjestu ubila 46 putnika, a još 160 ih je teško ranjeno.

2004. godina bila je jedna od najkrvavijih u povijesti Moskve. Vlak je bio meta i u napadu izvedenom u veljači 2004. u kompoziciji moskovske podzemne željeznice. Snažna eksplozija pogodila je drugi vagon vlaka u 8.40 sati kad je napuštao postaju metroa Paveletskaja. Pokušaji da se vlak izvuče iz tunela u kojem se dogodila eksplozija nisu uspjeli, pa su spasilačke ekipe morale evakuirati više od 500 preživjelih kroz gust dim dok se požar širio olupinom vagona. Tada je poginulo 39 osoba, 100 ih je ranjeno, a prema nepotvrđenim pretpostavkama, bombu je aktivirala pripadnica "Crnih udovica".

Ista je organizacija stala i iza simultanog rušenja dvaju ruskih zrakoplova 24. kolovoza iste godine. Zrakoplovi tipa Tupoljev 154 i Tupoljev 134 eksplozivom su gotovo istodobno srušeni odmah nakon polijetanja s moskovskog aerodroma, a u nesrećama je poginulo 90 osoba.

Beslan: U akciji spašavanja talaca 334 poginula

Na novi krvavi napad nije trebalo dugo čekati. Samo nekoliko dana kasnije, 31. kolovoza, "Crne udovice" su u suradnji s pobunjeničkom organizacijom "Brigade Islambuli" izvele novi bombaški napad na ulazu u stanicu podzemne željeznice u Moskvi, u kojem je poginulo 10 osoba, a 50-ak ih je ozlijeđeno.

Već dan kasnije poprište novog strašnog zločina koji će zaprepastiti svijet preselit će se iz Moskve na ulice gradića Beslana u Sjevernoj Osetiji. Grupa od 17 naoružanih muškaraca i žena (ponovno pripadnika "Crnih udovica") upala je u lokalnu osnovnu školu, u kojoj je tri dana bez hrane i vode držala zatočenima nekoliko stotina djece i njihovih nastavnika. Ruski politički i vojni vrh izgubio je strpljenje i nakon tri dana naredio upad specijalaca u zgradu. Posljedice te odluke bile su šokantne: ubijeni su svi otmičari, no u akciji spašavanja poginula su i 334 taoca, od kojih 186 djece.

Čečenski borci i pobunjenici u više su navrata najavljivali kako neće odustati od terorističkih napada sve dok se i posljednji ruski vojnik ne povuče s čečenskog tla. Ruski vojni vrh takvu namjeru ne pokazuje i na čečenske prijetnje odgovara još snažnijom represijom, zbog čega vojni analitičari i svjetski stručnjaci upozoravaju da krvavo kolo terora i osvetničkih napada još nije završeno.