New Yorker pričao s jednim od zadnjih ljudi koji su bili na krovu Notre-Damea
VJEROJATNO su se mnogi osjećali loše kada su vidjeli da se toranj Notre-Damea slomio poput olovke, piše Lauren Collins za The New Yorker. Na naslovnicama francuskih novina vidjeli su se natpisi “La flèche s'est effondrée” (Toranj se srušio).
"La fleche" znači i "strijela", što se čini prikladnim jer je vrh katedrale pokazivao prema nebu, na područje gdje prebivaju nebeska bića, stvaraoci i razarači koji bi, iz hira, mogla zarobiti cijeli grad u jednom danu.
Victor Hugo napisao je za Pariz da je "više nazubljen od čeljusti morskog psa, na bakrenom nebu večeri." No sada usred svega toga stoji praznina. Padajuća strijela kao da je ukazivala na neku vrstu obračuna, na nešto veće od obične građevinske nesreće.
Sveznajući Internet
Sveznajući Internet poručio nam je da se ne brinemo, da su katedrale rušene i ponovno građene tijekom cijele naše povijesti. No Parižani te večeri nisu mirno promatrali taj požar, već su se bespomoćno molili na koljenima za spas katedrale.
Pariška biskupija nedavno je započela obnovu stoljetnog Notre-Dama koja je koštala oko stotinu i pedeset milijuna eura i koja je trebala trajati sljedećih deset godina. Pročelje katedrale očišćeno je 2000. godine, ali je ostali dio njezine vanjštine vapio za uređenjem.
Puno toga je bilo u lošem stanju
Na nekim mjestima, vapnenac je bio toliko trošan da se trusio poput pijeska iz pješčanog sata ako biste ga dotakli prstom. Na drugim ono što nedostaje bilo je zamijenjeno šperpločom i PVC cijevima. Olovni pokrov tornja bio je napuknut, a voda je uništavala unutrašnju drvenu konstrukciju.
Lauren Collins nazvala je u ponedjeljak navečer Oliviera Baumgartnera, tehničara specijaliziranog za restauraciju tvrtke Socra, koja se bavi obnovom povijesnih spomenika. Baumgartner i njegov kolega Alexandre Decaillot tjedan su dana radili u katedrali te uklanjali bakrene kipove kako bi ih restaurirali.
"Ne osjećam se dobro", rekao je Baumgartner. "U nastojanju da obnovimo katedralu i želji da joj damo drugu mladost, možda smo je uništili."
Nos apostola
Collins je upoznala Baumgartnera dok se krajem ožujka nalazila na krovu katedrale. On i Decaillot već su neko vrijeme radili u Notre-Dameu i rastavljali bakrene kipove dvanaestorice apostola koje je arhitekt Eugène Viollet-le-Duc postavio oko tornja katedrale nakon 1843. godine.
Decaillot je u ruci nosio bakrenu glavu jednog apostola koju je upravo odvojio od baze. Glava je bila teška, pa ju je Decaillot držao naopako, a nos apostola mu je udarao u trbuh. Zatim je okrenuo glavu i, poput lutkara, gurnuo ruku u njen šuplji vrat. Bakreni apostol imao je tužan pogled. Iz očiju su mu tekle pruge, ostavljajući dojam da je plakao stotinu šezdeset godina.
"Izbjegli smo najgore"
Decaillot i Baumgartner završili su u četvrtak radove na kipovima. Radovali su se povratku u Notre-Dame koji su planirali za nekoliko tjedana. Namjeravali su skinuti pijetla koji se nalazio na vrhu tornja.
Lauren Collins shvatila je kako su oni bili jedni od posljednjih ljudi koji su stajali pored tornja katedrale. Napisala je kako se sjeća da je vidjela goluba koji je napravio svoje gnijezdo na vratu grotesknih likova kipova.
Izgleda da su, nakon strašnog požara, spašeni zvonici i ulazna vrata na kojima je uklesan Sudnji dan. "Izbjegli smo najgore", izjavio je francuski predsjednik Emmanuel Macron. Za Parižane, rekao je Macron, Notre-Dame je bio "epicentar života". Obećao ga je obnoviti i rekao je kako će za potrebe ponovne izgradnje u utorak pokrenuti nacionalni fond.
Tog jutra na krovu, Decaillot i Baumgartner omotali su glavu apostola i učvrstili je narančastom trakom. Stavili su njegovo tijelo u drveni sanduk, gdje su ga čekala njegova braća, s četiri manja kipa evanđelista.
Tijela svetaca pridružila su se prošlog tjedna svojim glavama u radionici majstora u Périgueuxu. Oni su gradska straža, putokazi, fotobombe na milijardama fotografija, stanovnici dijela neba. Barem su oni na sigurnome.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati