U VELJAČI 2019. godine Mihaelu je pred djecom na ulici premlatio bivši suprug, po zanimanju teolog. Život su joj spasili slučajni prolaznici jer ju je nasilnik udarao utezima po glavi.

Mihaela je imala 13 šavova na glavi, frakturu lubanje, ranu i podljev ispod oka i potpuno smrskanu desnu šaku, a policija je slučaj kvalificirala kao pokušaj ubojstva.

Ugurao ju je u gepek i mlatio utezima

"Nije prestajao, bez obzira na to što sam vikala 'upomoć', molila da prestane, govorila da boli. Udarao je, udarao i u jednom trenutku me ugurao u gepek. Glava i tijelo su mi bili u gepeku, a noge su virile van.

Nije me ugurao u gepek s ciljem da me negdje odveze. Nakon što me u njega ugurao, nastavio me po glavi mlatiti tim utezima", izjavila je za Provjereno 26-godišnjakinja koju je pred dvoje maloljetne djece umalo ubio bivši muž koji je neko vrijeme razmišljao i o svećeničkom pozivu. Naime, on je proveo tri godine u sjemeništu te je završio teologiju.

Bivši suprug bi uskoro trebao izaći na slobodu

Mihaela se boji da bi sve moglo krenuti ispočetka. Njen bivši suprug uskoro će, kaže, na slobodu i poručuje, tvrdi ona, da će dovršiti ono što je započeo. To je objavila novinarka Ivana Paradžiković kojoj se Mihaela javila.

Mihaela se žalila i na adrese nekoliko institucija o nepravilnostima u sustavu. Tako je Udruzi B.a.B.e. pisala da se njezina priča može iskoristiti kao primjer katastrofalne situacije u sustavu unatoč tome što se vlasti stalno hvale floskulom "nulte tolerancije na nasilje".

"Ja sam pravi primjer kako ovaj sustav nikako ne djeluje"

Mihaela se u jednom trenutku obratila Udruzi B.a.b.e., evo što im je napisala:

"Ja sam pravi primjer kako ovaj sustav slabo, odnosno nikako ne djeluje. Stoga, da nije bilo ženskih udruga, moje odvjetnice i niza drugih dobrih ljudi, vjerojatno više ne bih bila među živima i zdravima.

Nitko od sustava mi nije pomogao na pravi način kao žrtvi teškog nasilja, nikoga nije zanimalo hoću li imati posao i hoćemo li moja djeca i ja imati smještaj nakon što me moj bivši suprug zamalo ubio metalnim utezima u prisustvu djece. Hvala i dvojici slučajnih prolaznika koji su bili dovoljno hrabri da ga zaustave jer mene u protivnom više ne bi bilo."

"Moje izjave o nasilju u braku Centar za socijalnu skrb je potpuno ignorirao"

"Moja priča, samo ukratko (s najtragičnijim momentima katastrofalno lošeg obiteljskog sustava) glasi: Bila sam u braku sa T. kojeg sam napustila sa svojom malom djecom 2018. godine radi njegovog nasilnog i ponižavajućeg ponašanja prema meni.

Pokrenula sam postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka pred jednom od podružnica zagrebačkog Centra za socijalnu skrb. Tijekom postupka, obiteljski tim Centra bio je jedino zainteresiran osiguranjem ocu prava na druženje s djecom, a kojim susretima se ja nisam protivila.

Moje izjave o nasilju u braku, kao i činjenicu da je T. prema meni opet bio nasilan, Centar je potpuno ignorirao. O nasilju su govorili već uobičajenim floskulama poput 'obiteljskih svađa' i 'poremećene obiteljske dinamike', kao da smo oboje krivi."

Centar za socijalnu skrb dao jednu dijagnozu, a vještaci drugu, kaže žena

Dakle, Mihaela tvrdi da Centar za socijalnu skrb nije poduzimao nikakve ozbiljne ni efikasne mjere. Naime, nakon psihološke obrade njenog bivšeg supruga u Centru su ustanovili da, kako je pisala udruzi B.a.b.e., kod njega nije pronađena nikakva psihopatologija. Par dana nakon te procjene bivši suprug je Mihaelu, kako ona kaže, divljački prebio utezima. Tek nakon uhićenja određen mu je istražni zatvor. Trenutno izdržava zatvorsku kaznu od četiri godine i deset mjeseci.

Kasnije vještačenje provedeno u brakorazvodnom postupku utvrdilo je da je bivši suprug osoba sa sumanutim idejama, slabog uvida u vlastito stanje, narcističko-rigidne strukture ličnosti s obilježjima pasivno-agresivne strukture, objasnila je dalje u svom dopisu.

Centar je dao i tri različite preporuke

Nadalje, kaže Mihaela, Centar za socijalnu skrb je u istom predmetu tijekom brakorazvodnog postupka dao tri različite preporuke.

U prvoj preporuci stajalo je da nema psihopatologije uz preporuku normalnih i ekstenzivnih osobnih odnosa oca i djece. U drugoj je pisalo da se nakon pokušaja ubojstva preporučuje da se odnosi oca i djece zabranjuju na neodređeno vrijeme. U trećoj preporuci pisalo je da kod djece nisu utvrđene značajnije poteškoće izazvane nasiljem koje je otac počinio nad majkom, dodaje.

Nadalje, Centar za socijalnu skrb je u obavijesti napisao Mihaelinu novu adresu prebivališta te ju izložio novoj opasnosti s obzirom na to da je odvjetnik morao bivšeg supruga upoznati sa sadržajem obavijesti, napisala je u dopisu.

Kaže da je bivši suprug pratio nju i djecu po kvartu

Navela je još nekoliko situacija u kojima je ostala zgrožena sustavom.

"U kolovozu 2018. godine, dok sam s djecom odlazila s liječničkog pregleda iz Doma zdravlja, T. nas je pratio po kvartu, zvala sam broj kvartovskog policajca koji mi je rekao da se T. može slobodno kretati gdje želi i da nema zabranu prilaska ni meni ni djeci. U rujnu 2018. dogodio se prvi udarac u prisustvu djece koji sam prijavila institucijama, ali su mi u policiji rekli da, s obzirom na to da smo se nalazili u domu zdravlja, oni u takve institucije ne dolaze i da eventualno nakon liječničkog pregleda mogu doći podnijeti prijavu."

"Tijekom moje igre s djecom vani, na livadi oko zgrade u kojoj smo živjeli, T. stoji 20 metara od nas i promatra nas. I tako punih pola sata u više navrata. Prijavljujem instituciji njegovo ponašanje i da me to uznemirava, a psiholog nam na zajedničkom razgovoru pred njim govori da on na to ima pravo. Da stoji na javnoj površini i da nas ima pravo promatrati, da to nije uhođenje."

"Centar je na mene vršio pritisak"

"Mjesecima prolazim pakao s T., česte svađe, prepirke, maltretiranje, sve prijavljujem instituciji koja tek u studenom 2018. uvodi nadzor i ocu i meni majci. Dok sam bila u bolnici, nakon pokušaja ubojstva, svaki dan me kontaktirao Centar za socijalnu skrb koji mi je govorio da moja odvjetnica treba tražiti od suda zabranu susreta oca i djece, a prijašnja odvjetnica mi govori da je to dužnost Centra."

"Po izlasku iz bolnice preuzimam djecu i planiram otići s njima kod prijateljice dok se ne oporavim, a djelatnica Centra naziva moju prijateljicu i govori joj da je moj bivši muž opasan i, ako primi mene i djecu u svoj dom, da i oni svi mogu stradati. Prijateljica mi se tada plačući ispričava i govori da ne može primiti djecu i mene zbog straha koji joj je stvorila djelatnica Centra. U tom trenutku nemam drugu mogućnost nego otići u Sigurnu kuću i još sam morala potpisati papir da me nitko na to nije prisilio."

"Dok se čekala drugostupanjska presuda, Centar za socijalnu skrb je na mene vršio pritisak da moram pisati pisma ocu u zatvor i obavještavati ga o tome kako su djeca jer on kao otac to ima pravo znati, a ja sam ga kao drugi roditelj dužna obavještavati, inače bih mogla dobiti kaznenu prijavu."

Upućena je u Polikliniku za djecu i mladež. Vještaci su joj utvrdili PTSP

Tijekom brakorazvodnog postupka, kaže Mihaela, Centar za socijalnu skrb uputio ju je u Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. I tu je, kako kaže Mihaela, dijagnoza bila suprotna onoj iz Centra. Vještaci su kod nje utvrdili PTSP, kod djece visoku traumatizaciju, a kod oca niz dijagnoza i potrebu za psihijatrijskim liječenjem te ne preporučuju susrete oca i djece.

"Poliklinika i s tim nalazom vještačenja govori da djeca nisu traumatizirana i da ih neće uzimati u terapije, nego samo u praćenje svakih nekoliko mjeseci. Dječji vrtić koji su djeca pohađala je poslao službeni dopis Poliklinici da stariji sin prije spavanja u vrtiću prepričava da tata tuče mamu, da pokazuje rukom prema glavi, da govori da on i brat plaču, a da tata bježi.

Mole me da potpišem izjavu da su oni o tome Polikliniku obavijestili. Na sljedećem pregledu pitam liječnicu je li zaprimila taj dopis, kaže da je, ali dijete još nijednom nije kod nje reklo da tata tuče mamu pa ona ne smatra da su djeca traumatizirana."

Mihaela kaže da je to samo mali dio problema s kojima se susrela. Podsjetimo, njen bivši suprug uskoro će izaći na slobodu.