HRVATSKA je talentirana nacija kada je u pitanju nogomet. Oko toga ćemo se, vjerujem, svi složiti. Naši nogometaši uglavnom se više oslanjaju na individualni talent, dok je puno manji naglasak na fizičkom aspektu. To se najbolje očituje u reprezentaciji, gdje imamo mnogo igrača koji svoj talent potvrđuju na visokoj razini diljem Europe, ali prvenstveno igrom s loptom u nogama.

Ako pogledamo vezne igrače u hrvatskoj reprezentaciji, gotovo svi preferiraju loptu u nogama. Jedini koji se više oslanja na igru bez lopte, otvara prostor svojim kretanjem, dolazi u završnicu iz drugog plana i napada dubinu, pod cijenu i da ne dobije loptu, jest Mario Pašalić. Takav je igrač i Marko Soldo.

Dolaskom Josea Bota na mjesto sportskog direktora Osijek je okrenuo novu stranicu u svojoj sportskoj politici. Budžet za plaće je smanjen, a klub se ciljano riješio igrača poput Kristijana Lovrića i Slavka Bralića, koji su bili financijsko opterećenje.

Veliki udarci za Osijek u prijelaznom roku

Unatoč tome tijekom ljetnog prijelaznog roka stiglo je 11 novih igrača, a odštete su plaćene za njih trojicu. Arnel Jakupović doveden je za milijun eura iz Maribora, Luka Jelenić iz Varaždina za 800 tisuća i Soldo iz Dinama za 400 tisuća eura.

Boto je većinu planiranih transfera obavio na vrijeme, pa je trener Federico Coppitelli imao dovoljno vremena za uigravanje momčadi tijekom priprema. Međutim, dva neplanirana odlaska poprilično su poremetila njegove planove. Ramon Mierez i Darko Nejašmić napustili su klub, što je Coppitellija dovelo u nezahvalnu poziciju jer je preko noći ostao bez dva stožerna igrača.

Mierezov odlazak dogodio se u najgorem mogućem trenutku, između utakmice prvog kola HNL-a i kvalifikacija za Konferencijsku ligu protiv Zire. Nejašmić je, pak, odigrao dvomeč protiv Zire i još četiri susreta u HNL-u, da bi zatim i on ostvario transfer.

Pred Osijekom je bio zadatak da nadoknadi njihove izostanke, a Boto je reagirao krajem kolovoza dovođenjem Jakupovića na poziciju napadača i Tiaga Dantasa u veznu liniju. Osijek se na početku sezone mučio, bio pri samom dnu ljestvice te osvojio svega jedan bod u prvih pet kola i ispao iz Europe.

Coppitelli je tražio rješenja za slaganje momčadi, a u drugoj polovici listopada pronašao je dobitnu formulu. Posebno se to manifestiralo u 11. kolu, kada je Osijek slavio protiv Dinama na Maksimiru s 4:2. Postavio je momčad u formaciju koja varira između 3-5-2 i 3-4-2-1, s trojicom igrača u posljednjoj liniji.

Pozicije bočnih stopera igrali su Roko Jurišić i Emin Hasić, između njih je bio Luka Jelenić, dok su na stranama bili Ivan Cvijanović i Nail Omerović. Vezni red su činili Vedran Jugović, Dantas i Soldo, dok su nešto istureniji bili Hernani i Jakupović. 

Takva postavka zadržana je do danas, uz praktički isti sastav, a jedine varijacije tiču se toga hoće li Jurišić igrati kao lijevi stoper ili kao wing-back, gdje je prebačen od povratka Alessandra Tuie nakon ozljede.

Jakupović se pokazao kao vrlo dobra zamjena za Miereza, iako ne nužno igračkim profilom. Puno više sudjeluje u igri, spušta se u međuprostor po loptu, čime otvara prostor iza svojih leđa koji prvenstveno iskorištavaju Hernani i Soldo. Najveći izazov za Coppitellija bio je kako posložiti vezni red bez Nejašmića.

Što je Soldo donio Osijeku?

Taj problem je riješio postavljanjem Jugovića na zadnjeg veznog, koji mu je pružio obrambenu stabilnost, a njemu je pridružio Dantasa koji je zadužen za kreaciju i kontrolu tempa igre. Ni jedan od njih nema set vještina kao Nejašmić, ali Coppitelli je od svakog dobio nešto i na taj način to kompenzirao. Ipak, dodatnu vrijednost veznom redu i momčadi dao je Soldo. 

Prošlu sezonu proveo je na posudbi u Gorici kao igrač Dinama, gdje je nastupio u 37 utakmica, postigao tri gola i upisao jednu asistenciju. Međutim, konstantno je seljen po različitim pozicijama, od svih mogućih uloga u veznom redu do desnog krila.

Od njega su se često tražili različiti zadaci u igri, što je problematično za svakog, a posebno za igrača od 20 godina. I nije bio problem u samoj poziciji, već u ulozi. Igrač u veznoj liniji može imati različite uloge.

Može biti zadužen za obrambenu stabilnost, za kreaciju ili pak imati ulogu box-to-box veznjaka, koji je trkački moćan, napada dubinu u fazi napada i prostor iza suparničke zadnje linije, ali također je odgovoran u fazi obrane.

Upravo takva uloga najviše odgovara Soldu. Najbolji primjer za to vidimo u načinu na koji ga se koristilo u hrvatskoj U-21 reprezentaciji, gdje je izbornik Ivica Olić od njega tražio baš suprotno - da on bude igrač zadužen za kreaciju i diktiranje tempa. To definitivno nije kontekst koji mu odgovara, a to pokazuju i brojke u dresu Osijeka.

U idealnoj je ulozi u Osijeku

U aktualnoj sezoni HNL-a Soldo u prosjeku upućuje samo 13.5 točnih dodavanja po utakmici, uz skromnih 69 posto uspješnosti. Usporedbe radi, Dantas je na 48.7 točnih dodavanja po utakmici uz 89 posto uspješnosti, dok je Jugović na 21.3 točna dodavanja uz 86 posto uspješnosti. Od svih trenutačnih prvotimaca Osijeka, jedino Hernani ima manje točnih dodavanja u prosjeku, što samo pokazuje koliko su on i Soldo ključni u segmentu igre bez lopte. 

Ako pogledamo sve veznjake u HNL-u koji su nastupili u barem polovici utakmica dosadašnjeg dijela prvenstva, Soldo je tek 44. igrač lige po točnim dodavanjima po utakmici. Unatoč malom broju dodavanja, drugi je igrač ekipe po ključnim dodavanjima, što pokazuje da su ona uglavnom okomita i riskantna.

Drugi je igrač momčadi, iza Hasića, u kategoriji oduzetih lopti, s njih 1.9 po utakmici. Njegove su karakteristike u igri bile jasno vidljive u posljednjoj utakmici, u kojoj je Osijek svladao Lokomotivu s 3:0. Imao je 44 dodira s loptom, uputio 16 točnih dodavanja od 23 pokušaja, osvojio 10 od 16 duela, oduzeo tri lopte te postigao gol i upisao asistenciju. 

Soldu je uloga u Osijeku idealno pogođena, što je rezultiralo time da je nakon 16 odigranih kola najproduktivniji veznjak lige. Postigao je četiri gola i upisao isto toliko asistencija, čime dijeli treće mjesto po izravnim sudjelovanjima u golu u čitavoj ligi. Ispred njega su samo Marko Livaja s 15 izravnih sudjelovanja i njegov suigrač Jakupović s devet.

Igrači takvog profila vrlo su rijetki u Hrvatskoj

Soldo možda nije najtalentiraniji igrač u svojoj generaciji ni tehnički najpotkovaniji, ali je odličan u duelima i fizički moćan veznjak, sposoban pokriti velik dio terena. I ono što ga posebno izdvaja od ostalih - nije mu potrebna lopta u nogama da bi bio učinkovit.

Coppitelli je to odlično prepoznao i uklopio ga u momčad tako da iz njega izvlači maksimum. Dao mu je slobodu u odlascima prema naprijed, gdje napada dubinu i dolazi u završnicu iz drugog plana, dok u fazi obrane i dalje odrađuje kvalitetan posao. 

Osijek je u posljednjih deset kola momčad s najviše osvojenih bodova u ligi, a Soldo je već s 21 godinom jedan od ključnih igrača. Njegovo dovođenje pokazuje se kao odličan potez, a u budućnosti bi i klub i igrač mogli značajno profitirati od potencijalnog transfera. Pogotovo uzimajući u obzir njegov set vještina, koji je specifičan i vrlo tražen u današnjem nogometu.