"A ŠTO će ljudi reći, mislili su da je naš Zdenko potpuno poludio", prisjetio se Marin Čilić, kojeg smo prije desetak godina prvi put posjetili u njegovom kraju u Međugorju.

Pokazao nam je teniski teren koji je izgradio njegov otac Zdenko. Obitelj devedesetih nije bila imućna, živjeli su od trgovine, ali imali su lijep komad okućnice. Prvi reket Marin je donio od sestrične iz Njemačke kada je imao sedam godina. Tako je krenulo.

Deset godina kasnije, Čilić ima puno više. Grand slam naslov, 18 osvojenih turnira i preko 26 milijuna dolara na računu. Kažu da je trebao imati još, da nije ispunio potencijal i da očito nikad neće. A kad izgubi važan meč, to je obično zato što je dosadan i ne razbija rekete kao Goran. 

O svemu tome pričamo s Marinom Čilićem nakon humanitarnog turnira koji je organizirao da skupi novac za izgradnju igrališta u osnovnoj školi u Tordincima. Djeca u selu kraj Vukovara nemaju mjesto na kojem se mogu baviti sportom, a to će se uskoro promijeniti zahvaljujući Zakladi Marina Čilića. Ideja je graditi igrališta po cijeloj Hrvatskoj, a Marin nakon spektakla na Šalati više ne sumnja da će uspjeti. Prvi je hrvatski sportaš koji je osnovao svoju Zakladu da bi školovao djecu koja nemaju jednake šanse. 

Čuli smo da je ideja o turniru nastala  na Korčuli, dok si s Lukom Modrićem i Mateom Kovačićem tražio još jednog za igru parova?

''Do inicijative je došlo ležerno. Prošle godine, u sedmom mjesecu nakon SP-a u Rusiji, bio sam na Korčuli i odrađivao pripremao za američku turneju. Poklopilo se da su tu bili Luka Modrić i Mateo Kovačić. Čuli smo se, rekli su mi da su u prolazu na i našli smo se jednu večer. Družili smo se, napravili par fotografija, a onda je krenula zafrkancija da nam fali četvrti za parove. Nešto od tih slika smo stavili na Instagram i preko posta smo pozvali Vrsaljka i Lovrena da se i oni uključe. Tako je sve krenulo. Javili su se braća Sinković, Klasnić, Petrić, javio se i Novak Đoković, pa Mate Pavić. Uslijedila je lavina poruka. Rodila ideja da organiziramo humanitarni turnir, a da se pri tome i podružimo. Ostalo je jedino pitanje termina jer smo svi raštrkani po svijetu. Koncem godine smo sa Zakladom krenuli u konačno planiranje realizacije. Čuo sam se s Modrićem i Rakitićem, pitao sam ih koji bi im termin najviše odgovarao Kada smo se dogovorili, to je isti tren bilo to" 

Sredstva koja će se prikupiti akcijom bit će iskorištena za izgradnju multifunkcionalnog sportskog igrališta u OŠ Tordinci u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Zašto baš Tordinci?

''Napravili smo natječaj, prijavilo se 49 osnovnih škola. Htjeli smo napraviti suradnju s osnovnim školama na područjima gdje je pomoć potrebna. Osnovna škola u Tordincima nema uvjete da se djeca bave sportom. Nemaju ni zatvoreno ni otvoreno igralište. Klinci tjelesni pohađaju u nekakvom kabinetu. Kad smo vidjeli njihov dopis, zaključili smo da su oni prioritet, ali naravno da ima još puno škola koje trebaju pomoć i nadamo se da ćemo već sada imati višak sredstava kako bismo pomogli još nekoj školi.''

Dakle, ti i Luka u paru ste i dogodine.

"Nadam se da ćemo ponovno zaigrati, ali ne znam kada. Nadajmo se da će se reprezentacija plasirati na Euro, što znači da će biti teško pronaći termin, ali vjerujem da ćemo Luka i ja biti još jako dugo partneri. Cilj nam je da ova akcija postane tradicionalna. Želja nam je da ide svake godine te da se proširi po cijeloj Hrvatskoj."

Kakav je osjećaj pomoći nekome na ovoj razini, kako se večeras osjećaš?

''Osjećam se presretno. U poziciji sam da mogu pomoći i želim pomoći. Prošle godine smo odradili projekt dodjele stipendija i dok sam čitao motivacijska pisma te djece, nisam mogao odlučiti. Najradije bih svima pomogao. Svi su izvrsni. Odlični sportaši, sjajni u školi. Ta pisma su me motivirala da još jače zapnem kako bi što više tih klinaca mogli dobiti pomoć. Oni mi daju jedan veliki zanos i sretan sam što imam mogućnost pomoći.''

Tko je, na kraju, najbolji tenisač među nogometašima? Večeras smo svašta čuli, ali teren je mjerilo, Mandžukić vas je sve pobijedio 

"Zaista su dečki dobri, vidi se prije svega da su profesionalni sportaši, a sad što se tiče tenisa... Mandžo je profić, i Luka je dobar, Lovren se trudi. Obzirom da se druže s reketom puno manje nego ja, zadovoljan sam. Ne zaboravimo Bojana Bogdanovića, njega kao sportaša strašno respektiram. Imao je fantastičnu sezonu u Indiani, godinama je vođa naše reprezentacije, a na Igrama u Riju je bio jedan od najboljih šutera cijelog turnira. Kao čovjeku mu od srca zahvaljujem jer je odmah pristao doći kad sam ga nazvao. Ovu prigodu ću iskoristiti kako bih još jednom svima zahvalio. Nemate pojma kako su sportaši jednostavni ljudi. Svi, ali baš svi su mi rekli da će doći na turnir ili će pronaći način. Nikakvih komplikacija nije bilo." 

Boban je odličan tenisač, jesi li igrao s njim?

''O da, Boban igra odlično. Igrao sam s njim često i baš je dobar."

Kakva je bila reakcija klinaca kad su čuli da će dobiti pomoć, jesi li u kontaktu sa svojim stipendistima? 

''Prije tri tjedna sam na presici prvi put upoznao ravnatelja škole u Tordincima. Moja direktorica Nevena s njima je već bila u kontaktu, ali sam ga ja tek tog dana upoznao. Čovjek je bio izvan sebe. U početku, kad su čuli za tu priču, prihvatili su je sa zadrškom, kao da nisu vjerovali da će se to dogoditi. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, shvatili su da je to zaista to i ushićenje je bilo nevjerojatno. Klinci su večeras bili s nama na Šalati, ma to je to."

Nedavno si se oženio. Je li ti sada teže ili lakše organizirati život i karijeru?

''Nije neka velika razlika. Kristina i ja se poznajemo dugo. Često je i prije sa mnom putovala na turnire tako da je ovo bio samo jedan prirodan korak. Možda mi je čak i lakše jer znam da imam nju uza sebe, a to mi daje dodatnu sigurnost i mir.''

Je li danas lakše ili teže nego prije trenirati tenis i krenuti u svijet profesionalca?

''Tenis je ubrzano otišao naprijed, kao i cijeli sport. Danas imamo šire znanje, igra je samo dio priče. Puno se pažnje poklanja kondiciji, taktičkoj obučenosti, nutricionizmu, sportskoj psihologiji, prevenciji ozljeda. Svaki igrač danas ima tri osobe u svom timu. U devedesetima to nije bilo tako, a igrači bi na turnire uglavnom došli s jednim trenerom. Danas se radi sve da se tijelo dovede do maksimuma. Mlađi igrači možda su zato jači i potkovaniji od nas, ali tenis je individualan sport i uzalud je sve to ako igrač nema onaj žar u sebi, da maksimalno zapne i posveti se tenisu. Konkurencija je velika i ona nema milosti.''

Konkurencija je velika, ali trojka na vrhu se ne mijenja godinama. Kako to objašnjavaš?

''Jednostavno je, Rafa, Federer i Novak su izvanserijski igrači, oni su pomaknuli granice sporta, a rivalstvo između njih učinilo ih je još boljima. Da je Sampras uz sebe imao nekoga tko je osvojio sličan broj Grand slamova, vjerojatno ne bi prestao igrati tenis s 30 godina. Možda bi i on osvojio još pet-šest naslova da je imao nekog tko ga stalno tjera da ide do krajnjih granica. Ova trojica su fascinantni, nemoguće ih je drugačije i bolje opisati.''

Jesu li ubili draž ili je ovo najbolji trenutak za tenis?

''Ne bih se složio da je nekad bilo zanimljivije. Tenis se promijenio, podloge su se promijenile, kao i loptice. Nekad ste imali Brugueru, Berasateguija ili Couriera koji su jedva čekali zemlju, dok bi na ostalim turnirima bili uglavnom prolaznici. Španjolac koji na Wimbledonu prođe kolo ili dva bio je senzacija. Bila je drugačija klima. Ako danas usporedite Roland Garros s Wimbledonom, trava više nije toliko brža. Danas je to više-manje slično i zato je u prvi plan isplivala najviša kvaliteta. Eto odgovora zašto baš njih trojica dominiraju. U svakom segmentu igre su najbolji.''

Goruća rasprava u tenisu vodi se oko izjednačavanja premija za tenisače i tenisačice. Što misliš o tome? 

''Tenis je i u tome jedinstven sport. Otkako sam na Touru, na turnirima na kojima nastupaju i žene nagrade se ravnopravno dijele. To je sasvim u redu. Ljudi znaju reći da se cure manje troše, da igraju manje setova, da je TV gledanost kod manja, ali mislim da je odluka da se ATP i WTA izjednače po pitanju zarade odlična za ženski sport. Kroz tenis se vrti ogroman novac, a nagradni fondovi su samo kap u moru, tako da je moj stav da je korektno da se novac dijeli pola-pola.''

Serena Williams stalno otvara i temu seksizma, ima li toga? 

''Ne bih rekao, odnosno, ako ima, mislim da nije zabrinjavajuće. Svaki seksistički komentar je vrlo brzo ugašen. Mišljenja sam da je ta priča poprilično prenapuhana.''

Tko će idući doći na vrh ljestvice svjetskog tenisa? 

''Vrijeme će pokazati. Novak i Rafa će sigurno igrati još pet-šest godina i bit će u vrhu. Što će se dogoditi s mladima koji dolaze: s Tsitsipasom, Zverevom, Šapovalovom, Rublevom i cijelom plejadom sjajnih mladih igrača, teško je reći. Talent imaju, a na njima je da rade i da na najvećim turnirima skupljaju iskustvo. Mislim da se među tim klincima krije budući broj 1.''

Što misliš o Nicku Kyrgiosu, o njegovom tenisu i ponašanju?

''Kad hoće, može igrati nevjerojatan tenis. Ima jedan od najboljih servisa na Touru i nevjerojatnu percepciju igre. To mu daje nepredvidivost. Može biti strašno opasan. S druge strane, kad uzmemo u obzir te njegove mušice, onda opet dolazimo do nepredvidivosti i opasnosti. Ovaj put za sebe. Kao što može pobijediti svakog na svijetu, još lakše može pobijediti samog sebe. Ipak, Nick je još jako mlad, a svašta se može dogoditi u 12 mjeseci. Gledajući samo talent, sigurno pripada samom vrhu.''

Tko su bili tvoji uzori? 

''Ljubo i Goran. Goran zna se zbog čega, a Ljubo zbog predanosti i marljivosti. Ljubo je maksimalno iskoristio svoj potencijal, a tome se divim. Kao čovjek, uvijek mi je bio na usluzi, spreman pomoći. Uvijek sam ga gledao kao idola i hvala mu na tome.''

Netko od stranih igrača?

''Pa i ne baš. U to vrijeme tenis nije bio toliko na televiziji tako da nisam previše pratio što se događa. Samo Goran. Njegovi se mečevi nisu propuštali.''

Ove sezone si nakon dugo godina izgubio status najboljeg hrvatskog tenisača na ATP ljestvici. Prestigao te Borna Ćorić. Kako to komentiraš?

''Kao nešto sasvim normalno. S jedne strane, imao sam lošiju sezonu, loš ulazak u sezonu, problem s koljenom i to je naravno rezultiralo padom na ljestvici. Nisam obranio bodove koja sam morao braniti, a s druge strane, Borna je pokazao nevjerojatan napredak. Na meni je da radim, da pokušam pronaći formu i da se vratim među prvih deset, gdje mi je mjesto. To mi je cilj.''

Jesi li uspio detektirati problem zbog kojeg si pao na ljestvici?

''Najprije me poremetila ozljeda koljena, zatim sam imao nešto teže ždrjebove, a i u samom trenažnom procesu sam sa svojim timom možda pogriješio u nekim stvarima. Kroz treninge moram pronaći način kako doći do bolje forme, a plan mi je ojačati i stručni stožer i osvježiti tim možda s još jednim trenerom. Možda baš tu dobijem dodatan impuls.''

Na koji način donosiš odluku o promjeni trenera i koji su najčešći problemi zbog kojih si raskidao odnose?

''Nema pravila. Sve je individualno. Osjeti se. Nekad pukne i kad nema problema, kad igrate odlično. O ubacivanju novog trenera razmišljam već jako dugo, nekih 12 mjeseci, ali jako je nezgodno pronaći osobu koja ti odgovara u svemu. Nema garancije. U tenisu je to jako nezgodno. Igrač je kao nekakav direktor svoje male firme i ima nekoliko trenera za svaki segment igre. S druge strane, cijela ekipa vas forsira da trenirate više, jače, bolje. Stalno smo skupa, zajedno putujemo, živimo i jasno je da dođe do zasićenja. Puno sitnica može dovesti do toga da igrač odluči promijeniti trenera.''

U karijeri si osvojio US Open, igrao si finale Australije i Wimbledona, pobjednik si Davis Cupa. Vrhunska karijera, ali smatraš li da si mogao još? Jesi li zadovoljan? 

''Uvjeren sam da još uvijek mogu ispuniti svoj maksimalni potencijal. Mislim da nisam došao do plafona, još nisam bio najbolji ja. Još nisam igrao svoj najbolji tenis. Tome težim i to mi daje motiv da svaki dan treniram i da dođem do tog nivoa. Hoće li se to dogoditi, ne znam, ali u potrazi sam. Što se tiče karijere koju sam ostvario do sada, slažem se, neke stvari su mogle biti drugačije. Gledajući iz sadašnje perspektive, kad bih imao mogućnost okrenuti se unatrag, sigurno je da bih neke odluke bile drugačije. No, to je život.''

Prati te glas da nemaš karizmu, neki kažu i da si dosadan, da ti nedostaje energije. Što kažeš na to, jesu li te to ikada pitali? 

''Ne obazirem se na takve komentare. Takav sam kakav jesam. Mislim da bi napravio kontraefekt kad bih se na silu pokušavao mijenjati i biti nešto što nisam. Iz daleka bi se vidjelo da to nisam ja, da je to nešto umjetno. Ponašam se onako kako se osjećam, nastojim biti pozitivan jer tada igram bolje, a za sve ostalo me nije briga. Ne zamaram se, neka pričaju da sam dosadan, ali sigurno je da nikad neću biti umjetan"