Tekst: Vedran Buble

SERIJAL o najstrijelcima SP-a nastavljamo kratkim pričama o šestorki koja je u Čileu podijelila naslov najboljeg strijelca. Oni su redom Garrincha, Vava, Leonel Sanchez, Florian Albert, Valentin Ivanov te Dražan Jerković.

Valentin Ivanov rođen je 19. studenoga 1934. godine u Moskvi i legenda je moskovskog Torpeda za koji je igrao od samog početka karijere 1952. godine pa do kraja 1966. godine. U 14 godina odigrao je 286 utakmica, a zabio 124 gola. Za reprezentaciju SSSR-a nastupio je 59 puta, zabivši 26 golova, što ga iza Blohina i Protasova stavlja na treće mjesto u povijesti. Otkako je završio karijeru 1967. godine pa do 2003. godine bavio se trenerskim poslom, u kojem je u šest navrata vodio svoj Torpedo, sveukupno deset godina. Zanimljivo, njegov sin, također Valentin Ivanov, bivši je poznati nogometni sudac.

Florian Albert rođen je 15. rujna 1941. godine u mađarskom Hecegszantu i ikona je Ferencvaroša, za koji je nastupao punih 16 godina, od 1958. do 1974. godine. U 339 utakmica zabio je sjajnih 245 golova, postavši najbolji strijelac kluba u povijesti. Za reprezentaciju Mađarske nastupao je od 1959. do 1974. godine, skupivši 75 utakmica i 31 gol. Alberta su opisivali kao najelegantnijeg nogometaša u povijesti nogometa, a od 2007. godine stadion Ferencvaroša dobio je njegovo ime.

Edvaldo Izídio Neto zvani Vava rođen je 12. studenoga 1934. godine, a umro je 19. siječnja 2001. godine u Rio de Janeiru. Vava je također bio poznat pod nadimkom "Peito de Aco", u prijevodu Čelična pluća. U karijeri je igrao za veliki broj brazilskih klubova, a između ostalih i za Sporti Recife, Vasco Da Gamu, Palmeiras. U Europi je igrao tri godine, i to za madridski Atletico, u čijem je dresu u 71 utakmici zabio 31 gol. Za reprezentaciju Brazila odigrao je 20 utakmica, a upisao 15 golova. Vava je u povijest ušao tako što je zabio golove u dva finala svjetskih prvenstava, 1958. i 1962. godine, postavši tako uz Pelea, Breitnera i Zidanea četvrti igrač u povijesti kome je to uspjelo. Vava je također jedan od četiri igrača koji su zabili tri gola u finalima SP-a, uz Hursta, Pelea i spomenutog Francuza Zidanea.

Manuel Francisco dos Santos Garrincha rođen je 28. listopada 1933. godine, a umro je 20. siječnja 1983. godine. Većinu svoje 19-godišnje karijere Garrincha je proveo u Botafogu, za koji je u 581 utakmici zabio 232 gola. Fifa ga smatra najboljim brazilskim nogometašem u povijesti nakon slavnog Pelea, a mnogi ga drugi nogometni stručnjaci stavljaju uz sami bok Peleu. U svakom slučaju, Garrincha je nedvojbeno najbolji dribler kojeg je svijet ikada vidio. Njegov privatni život bio je sušta suprotnost profesionalnom. Naime, bio je teški alkoholičar po uzoru na svog oca, a često je padao u raznorazne probleme i okršaje. U 49. godini Garrincha je umro od ciroze jetre, a ni danas, 27 godina kasnije, Brazil nije zaboravio svog heroja. Još uvijek na njegovu grobu stoji epitaf: "Obrigado, Garrincha, por você ter vivido"... Hvala ti, Garricha, što si živio. U čast Brazilcu snimljena su dva filma, 1962. i 2003. godine, pod nazivom "Garrincha - Usamljena zvijeda".

Leonel Sanchez rođen je 25. travnja 1936. godine u Santiagu, gdje živi i danas. Tijekom 20-godišnje nogometne karijere Sanchez je najveći dio, čak 16 godina, igrao u Universidadu de Chileu, za koji je u 386 utakmica zabio 160 golova. Za reprezentaciju je nastupio 84 puta, a zabio je 23 gola, što ga svrstava među najbolje nogometaše ove južnoameričke države u povijesti. Interesantno je što Sanchez nije bio napadač već lijevo krilo, no to ga nije omelo da stotinama puta u karijeri bude strijelac. Kao svoj najveći uspjeh u karijeri, osim zlatne kopačke na SP-u, Sanchez ističe ponudu Milana, koju je ipak odbio, rekavši da za njega postoji samo jedan klub.

Dražan Jerković rođen je 1936. godine u Šibeniku, a do SP-a u Francuskoj 1998. godine i Davora Šukera bio je jedini Hrvat koji je osvojio naslov najboljeg strijelca SP-a. Jerković je od 1954. do 1965. godine igrao u dresu zagrebačkog Dinama, za koji je u svim natjecanjima skupio 315 utakmica te zabio čak 322 gola. Nakon odlaska iz Zagreba Jerković je muku mučio s leđima. Pokušao je godinu dana igrati u Belgiji, ali je onda ipak odlučio objesiti kopačke o klin. U dresu reprezentacije Jugoslavije odigrao je 21 utakmicu, a zabio 11 golova. S Dinamom je osvojio jedno prvenstvo i dva Kupa, a 1962. godine bio je najbolji strijelac lige. Osim na SP-u, nastupio je i na prvom EP-u, 1960. godine u Francuskoj, na kojem je reprezentacija Jugoslavije osvojila drugo mjesto, a on je postigao dva gola. Dražan Jerković umro je 9. prosinca 2008. godine u 72. godini. Bio je rođeni golgeter i jedan od najboljih nogometaša koje je Hrvatska ikada stvorila.

Sve šestorica velikani su svojih zemalja, a prvenstvo 1962. godine u Čileu ujedinilo je i ispreplelo njihove sudbine u povijesnim knjigama. Da, njihova imena zauvijek će ostati na zlatnom uvezu sedmog izdanja Svjetskog nogometnog prvenstva.

Najjači ikad zabilježeni potres nije "uzdrmao" Čile

Nakon 12 godina u Europi SP se vratio u Južnu Ameriku, preciznije Čile, kojem je još šest godina prije dana ta čast od strane krovne nogometne organizacije. Format natjecanja bio je isti kao i četiri godine ranije. Natjecalo se 16 reprezentacija podijeljenih u četiri grupe, a određeni su i nositelji grupa, Brazil, Engleska, Italija i Urugvaj. Međutim, kada je u svibnju 1960. godine Čile zadesio najjači zabilježeni potres ikad (9,5), država je ostala zatrpana u ruševinama. No to nije pokolebalo Čileance, pogotovo kada je predsjednik organizacijskog odbora Carlos Ditborn izjavio slavnu rečenicu koja je poslije postala moto prvenstva: "Upravo zbog toga što nam nije ostalo ništa, napravit ćemo sve što je u našoj moći da se obnovimo". Nažalost, Ditburn nije doživio početak svog velikog projekta, jer je mjesec dana prije natjecanja umro. U njegovu čast stadion u Arici je nazvan njegovim imenom.

Podbacili Pele i Lev Yashin

Kada je prvenstvo napokon počelo, veliki broj poznatih igrača nije opravdao očekivanja javnosti, između ostalih ni Pele, koji se ozlijedio u drugoj utakmici skupine, te vratar SSSR-a Lev Yashin, po mnogima tada najbolji vratar na svijetu. U prvoj skupini igrali su SSSR, Jugoslavija, Urugvaj i Kolumbija. Na koncu prvo mjesto je osvojio SSSR, koji je golovima Ivanova i Ponedelnika svladao Jugoslaviju u prvoj utakmici. U drugom susretu remizirao je s Kolumbijom 4:4, a opet je glavni zaslužni bio Valentin Ivanov koji je zabio dva gola. I u trećem susretu je Ivan igrao glavnu ulogu, svojim golom u 89. minuti donijevši pobjedu protiv Urugvaja. Drugo mjesto u grupi osvojila je Jugoslavija za koju su igrali Vlatko Marković, Šekularac, Jerković i Skoblar. Nakon poraza od SSSR-a Jugoslavija je golovima Skoblara, Galića i Jerkovića svladala Urugvaj, da bi u posljednjem kolu sa 5:0 pobijedila Kolumbiju. Dvostruki strijelci bili su Galić i Jerković.

Mađari opet uspjeli proći skupinu

U skupini B prošli su Zapadna Njemačka i iznenađenje Čile. Nijemci su prvo remizirali s Italijom, pa svladali Švicarsku, a na koncu i Čile. Domaćini su pak u prvoj utakmici skupine golovima Sancheza svladali Švicarsku. U drugom kolu iznenadili su Italiju, tako već osiguravši četvrtfinale prvenstva, neovisno i o porazu od Z. Njemačke. U skupini C prvo mjesto osvojio je sjajni Brazil koji je golovima Zagalla i Pelea svladao Meksiko u prvoj utakmici. U drugom susretu su remizirali s Meksikom, da bi u posljednjem kolu golovima Amarilda svladali Španjolsku. Drugo mjesto u skupini pripalo je Čehoslovačkoj, koja je svladala Španjolsku, remizirala s Brazilom i na koncu izgubila od Meksika. U posljednjoj skupini dalje su prošli Mađari i Englezi. Mađari su pobijedili Engleze golovima Floriana Alberta i Tichyja. U drugom susretu sa čak 6:1 svladali su Bugarsku, a tri gola zabio je Albert. U posljednjem kolu su pak remizirali s Argentincima. Engleska je pak nakon poraza od Mađara u prvom kolu pobijedila Argentinu i remizirala u posljednjem kolu s Bugarskom.

Garrincha i Vava - dvojac koji nitko nije mogao zaustaviti

U četvrtfinalu domaćin Čile svladao je SSSR golovima Sancheza i Rojasa. Čehoslovačka je s minimalnih 1:0 pobijedila Mađarsku, Brazil je golovima sjajnih Garrinche i Vave svladao Engleze, a Jugoslavija golom Radakovića pet minuta prije kraja utakmice Zapadnu Njemačku. U polufinalu Čehoslovačka je pobijedila Jugoslaviju. Jerković je u 69. minuti privremeno izjednačio rezultat, nakon čega je Sherer dvama golovima zapečatio sudbinu Jugoslavije. U drugom polufinalu Brazil je opet predvođen nezadrživim dvojcem Garrincha - Vava sa 4:2 svladao Čile, za kojeg je pak svoj četvrti gol na prvenstvu postigao Leonel Sanchez.

U borbi za treće mjesto pred 67 tisuća gledatelja na nacionalnom stadionu u Santiagu Čile je iznenadio svijet pobijedivši favoriziranu Jugoslaviju golom Rojasa u 90. minuti. U finalu dan kasnije iznenađenja nije bilo. Magični Brazilci su još jednom pokazali svoju snagu sa 3:1  pobijedivši Čehoslovake. Reprezentacija Čehoslovačke povela je golom Masupusta, a sve ostalo pripalo je Brazilu, koji preko Amarilda, Zita i Vave dolazi do konačnih 3:1. Brazilci su proslavili svoj drugi naslov svjetskog prvaka, a zlatnu kopačku dobila su šestorica igrača. Brazilci Garrincha i Vava, Čileanac Leonel Sanchez, Mađar Florian Albert, Rus Valentin Ivanov i Hrvat Dražan Jerković sa po četiri gola na kontu upisali su se u nogometnu povijest za sva vremena.