Koliko policajaca treba za rušenje Zorana Milanovića?
Foto: Davor Pongračić,Goran Mehkek/Cropix
ŠTO RADE dva policajca na čelu HDZ-a? Jedan čita, drugi piše.
Koliko policajaca je potrebno za izlazak na izbore? Troje.
Ovakvih viceva u skoroj budućnosti moglo bi biti još jer upravo ovih dana bivši ministar policije Tomislav Karamarko i bivši zamjenik ravnatelja policije Milijan Brkić sklapaju predizbornu koaliciju s bivšom kanadskom policajkom Ružom Tomašić.
"Orao pao!"
Sjećate se kad ste bili mali, kako su vam stariji govorili da ako budete zločesti da će vam doći policija?
E pa, ta usađena trauma upravo se materijalizirala.
Policijski tandem na čelu HDZ-a i policajka na čelu HSP-a dr. Ante Starčević trebali bi do kraja mjeseca stupiti u ono što se neformalno u javnosti naziva "antikukuriku koalicijom". A u internim krugovima sigurno će dobiti neki kodni naziv, kako to policija već voli raditi.
"Kondor 1" ili "Bjeloglavi sup, javi se", tako nekako. Smislit će oni nešto efektno.
Jer, gdje je puno policajaca, tu planovi ne mogu omanuti.
Sve i svašta u predizbornoj koaliciji
Tomislav Karamarko bio je šef policijske uprave, šef tajne službe, ministar unutarnjih poslova. Njegov glavni tajnik Milijan Brkić bio je zapovjednik policijskih specijalaca i zamjenik ravnatelja policije. Ruža Tomašić završila je policijsku akademiju u Kanadi, radila godinama kao policajka u Torontu i Vancouveru, a po povratku u Hrvatsku radila je u osiguranju predsjednika Franje Tuđmana.
I upravo se ona ovih dana istaknula izjavom da neće dopustiti "svemu i svačemu da hoda Hrvatskom", a zatim ušla u koaliciju sa čovjekom u čijem su mandatu ministra policije i šefa tajne službe srpski mafijaši i balkanski atentatori slobodno hodali Hrvatskom. A njihovi udovi plivali zagrebačkim jezerima.
Ali to sad nije bitno.
Lopovi i panduri
Bitno je da nakon zločinačke organizacije na scenu stupa policijska postrojba. Njezin bi primarni zadatak trebao biti da okupi, milom ili silom, sve desničarske glasove, odnosno spriječi njihovo rasipanje. Vjerojatno će se opet formirati glasački kordoni pred biralištima: svi u autobus, pa u koloni jedan po jedan do glasačke kutije.
Taj plan bolje zvuči, nego što izgleda, imajući na umu nezavidan rejting obiju stranaka, ali i činjenicu da se njihov plan previše koncentrira na jedno biračko tijelo, automatski tjerajući od sebe ono naklonjeno centru.
Pa ako se još nedavnoj izjavi Ruže Tomašić o "svemu i svačemu što hoda Hrvatskom" pridoda Karamarkovo ministarsko upozorenje iz perioda prosvjeda u Varšavskoj kako "policija neće tolerirati građanski neposluh", možemo zaključiti da su nas starci krivo učili.
Policije se ne moraju bojati oni koji su zločesti. Može se dogoditi upravo suprotno.
Policija odbija naređenja
Kao onda kad je Karamarkova policija razbijala građanske prosvjede i prosvjednike trpala u marice. Ili kad je Milijan Brkić kao zapovjednik Alfi odbio uhititi Mirka Norca i tako stao na stranu vojno-obavještajnih pučista koji su planirali srušiti vladu Ivice Račana i Stipe Mesića.
Ili kad je Ruža Tomašić izjavila da joj je žao što je Ante Marković preživio bombardiranje Banskih dvora 1991. godine.
Tko još kaže da nas ne treba biti strah policijaca?
Strah od njihove ideologije, njihova svjetonazora i političkih ideja, ali više od svega, strah od njihovih metoda. Od metoda "antikukuriku policije". A tu više ne pomažu ni vicevi o policajcima.
Pa čak ni ovaj: "Koliko je policajaca potrebno da se sruši Zorana Milanovića? Niti jedan. On će sam pasti".