Screenshot: Wikipedia

MOLITVE za mir i svijeće u rukama građana Leipziga otvorile su 9. listopada 1989. pukotinu u Berlinskom zidu koji se mjesec dana poslije i srušio te će upravo taj istočnonjemački grad, a ne prijestolnica Berlin, biti u četvrtak središte proslava 25-godišnjice pada Željezne zavjese.

Tog ponedjeljka prije 25 godina, Stasi (politička policija) očekivala je 30.000 prosvjednika s jasnim uputama istočnonjemačkoga vođe Ericha Honeckera da se imaju kazniti svi, i to silovito, kao što je bilo učinjeno i prethodnog ponedjeljka kada je prosvjedovalo 10.000 ljudi.

Vojska je čekala spremna kao i vodeni topovi i oklopna vozila, a bolnice su pripremile veće zalihe krvi.

Preko 60.000 ljudi okupilo se za mir

Nakon tradicionalne mise za mir u crkvi sv. Nikole 60 do 70.000 ljudi okupilo se na periferiji Leipziga sa svijećama u rukama izvikujući "Keine Gewalt" ili "Wir sind das Volk" (Nema nasilja, Mi smo narod).

Vlasti nisu reagirale, Crvena armija ostala je u vojarnama, a mjesec dana kasnije, dan za danom, rušio se zid.

"Bili su spremni na sve, samo ne na svijeće i molitve", prisjetio se Christian Fuehrer, koji je umro u lipnju ove godine, a u to je doba bio simbol otpora kao pastor crkve sv. Nikole.

Leipzig središte proslave 25-godišnjice pada Berlinskog zida

Današnji predsjednik Njemačke Joachim Gauck, koji je 1989. također bio pastor i borac za ljudska prava u Rostocku, odabrao je upravo Leipzig za središte proslave 25-godišnjice pada Berlinskog zida, a ne 9. studenoga niti glavni grad Berlin kao prošlih godina.

"Toga dana u Leipzigu je na ulice izašao nevjerojatno velik broj građana tadašnje DDR. Spremnih na rizik", prisjetio se Rainer Eppelmann, također jedan od tadašnjih istočnonjemačkih pastora.

Rizik nije bio mali jer u srpnju je Erich Honecker srdačno čestitao kineskoj vladi na uspješnom gušenju kontrarevolucionarnih prosvjeda na trgu Tiananmen.

Honceker dao ostavku 18. listopada

Datum 9. listopada 1989. bio je važan za istočnonjemačku vladu jer je željezna zavjesa već nekoliko mjeseci bila odškrinuta u Mađarskoj, a manji skupovi održavani su po cijeloj DDR. Konačno i u samoj komunističkoj partiji (SED) klijala je ideja da bi Berlinski zid trebalo otvoriti. Smatrali su da je bolje izgubiti 3 do 4 milijuna neposlušnih građana nego nastaviti vječnu borbu.

Erich Honceker, tvrdi komunistički vođa, bio je prisiljen na ostavku 18. listopada, a 9. studenoga navečer Guenter Schabowski, glasnogovornik SED-a objavio je da istočni Nijemci mogu slobodno putovati.

"Drama je trajala 30 dana, a 9. listopada bio je početak kraja", kaže Eppelman i objašnjava da prosvjednici tada nisu razmišljali o kraju DDR-a, što se dogodilo ujedinjenjem dviju Njemački 3. listopada 1990.

"Sanjali smo o reformiranoj DDR", kaže Eppelman.

U četvrtak molitve za mir

Predsjednik Gauck je na proslave 25-godišnjice u četvrtak pozvao kolege iz Slovačke, Češke, Mađarske i Poljske, ponajprije u Gewandhaus, koncertnu dvoranu u kojoj je dirigent Kurt Masur tada nastojao biti posrednik koristeći se svojim međunarodnim ugledom.

U četvrtak poslijepodne održat će se molitve za mir u spomen na molitve koje je od 1982. u crkvi sv. Nikole predvodio Christian Fuehrer, autor knjige sjećanja na te događaje.

Navečer će deseci tisuća ljudi uz svijeće koračati istim putem kojim su prije 25 godina prosvjednici ubrzali i povijest 20. stoljeća.