JOŠ OTKAKO je ruskom invazijom počeo rat u Ukrajini, oči svjetske javnosti su usmjerene na Sjedinjene Američke Države.

Zasad Amerika Ukrajini najviše pomaže paketima vojne pomoći. Vrijednost zadnjeg takvog iznosi 725 milijuna dolara. Kako je objavio ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov, u paketu se nalaze rakete za napredne mobilne višecijevne bacače raketa tipa HIMARS, deseci tisuća artiljerijskih granata, 200 višenamjenskih vozila i više od 2 milijuna metaka.

Ukupna vrijednost američke vojne pomoći zasad iznosi 17 milijardi dolara. Američki predsjednik Joe Biden potpisao je u svibnju pred novinarima zakon koji omogućuje ubrzanje slanja vojne opreme Ukrajini, reaktivirajući zakon iz Drugog svjetskog rata.

"Ukrajinci se svakodnevno bore za život", rekao je Biden u Ovalnom uredu i dodao: "Ta borba je skupa, ali bi popuštanje pred agresijom bilo još skuplje."

Rusija: Amerika je izravno uključena u rat

Rusija je u kolovozu objavila da su Sjedinjene Države, najveća svjetska vojna sila, izravno uključene u sukob u Ukrajini jer su američki špijuni odobravali i koordinirali ukrajinske raketne napade na ruske snage.

Rusko ministarstvo obrane, na čelu s bliskim saveznikom predsjednika Vladimira Putina, objavilo je da je zamjenik šefa ukrajinske vojne obavještajne službe Vadim Skibicki listu Telegraph priznao da Washington koordinira raketne napade HIMARS-om.

>>Kina: Amerika je pokrenula rat u Ukrajini

Ne čudi ni mišljenje službene Kine. Zhang Hanhui, kineski veleposlanik u Moskvi, u razgovoru za agenciju TASS optužio je u kolovozu SAD da je stalnim širenjem NATO-a stjerao Rusiju u kut i istovremeno potpomagao proeuropske snage u Ukrajini nauštrb onih odanih Moskvi.

Kad smo već kod Kine i Amerike, spomenimo i zaoštravanje odnosa između ove dvije zemlje nakon što je početkom kolovoza na Tajvan stigla šefica Zastupničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi. Tada je Kina reagirala dizanjem 20-ak borbenih aviona.

Što bi se dogodilo da Amerika potpuno uđe u rat?

Utjecajni Foreign Affairs "poigrao" se upravo mogućnošću rata između Sjedinjenih Američkih Država s jedne strane te Kine i Rusije s druge strane, koji bi bio - treći svjetski rat.

Pod naslovom "Može li Amerika pobijediti u novom svjetskom ratu?" analizirana je vojna snaga Sjedinjenih Američkih Država naspram Kine i Rusije.

FA je napisao kako je SAD svjestan da Kina i Rusija predstavljaju značajnu prijetnju globalnom poretku. U svojoj nedavnoj Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji Bijela kuća je napisala da su "Kina i Rusija sve više povezane jedna s drugom", a Bidenova administracija posvetila je više stranica objašnjenju kako SAD može ograničiti obje zemlje u napredovanju.

"Washington zna da će se sukob u Ukrajini vjerojatno produžiti te da bi mogao eskalirati na načine koji će Sjedinjene Države izravnije uvesti u rat", navodi se.

"Washington također zna da bi kineski vođa Xi Jinping, ohrabren svojim imenovanjem na 20. kongresu Nacionalne stranke u listopadu u treći mandat bez presedana, mogao pokušati zauzeti Tajvan dok bjesni rat u Ukrajini. Sjedinjene Države, dakle, mogle bi biti uvučene u istodobne sukobe s Kinom i Rusijom", zaključuje FA.

"Američko obrambeno planiranje nije razmjerno izazovu"

Dodaje se kako američko obrambeno planiranje nije razmjerno izazovu koji je u pitanju. FA podsjeća kako je 2015. godine Ministarstvo obrane napustilo politiku spremnosti za borbu i pobjedu u dva velika rata u korist fokusiranja na borbu i pobjedu u samo jednom ratu.

Dodaje se kako je rat u Ukrajini pokazao da je moderno precizno oružje vrlo učinkovito, a većinu tog oružja proizvode Sjedinjene Američke Države. Što se tiče kvalitete, zapadni sustavi i streljivo ostaju najbolji u klasi.

Ipak, napominje se da američka vojna oprema stari budući da njezini mnogi zrakoplovi, brodovi i tenkovi datiraju iz vremena Reaganove administracije. Navodi se da bi SAD morao stvoriti duboke rezerve streljiva, posebno jer rat s Kinom ne bi bio ograničen samo na zapadni Pacifik, već bi se mogao protezati sve do samog SAD-a.

Godine 2018. Povjerenstvo za nacionalnu obrambenu strategiju upozorilo je da SAD ne posjeduje dovoljno streljiva da prevlada u sukobu visokog intenziteta i ustvrdilo je da zemlja mora proširiti proizvodnju, precizirao je FA.

"Nužna je modernizacija"

Izvješće je također pokazalo da će Washington morati modernizirati svoju obrambenu proizvodnju kako bi brže stvarao streljivo i drugo oružje. Na primjer, Sjedinjene Države nisu proizvele protuzračne rakete Stinger 18 godina, a ponovno pokretanje proizvodnje zahtijevat će vrijeme i novac. Do sada je SAD dao Ukrajini više od 1400 komada ovog streljiva, piše.

Navodi se kako SAD mora povećati svoje obrambene proizvodne kapacitete i brzinu, ali i kako bi Kongres također trebao usvojiti zakon kojim se utvrđuju minimalne razine opskrbe streljivom.

FA dodaje da su oružje i municija samo dio rata te da Washington mora smisliti nove tehnike borbe. Kako bi poboljšao način borbe, Pentagon treba razviti nove koncepte za projektiranje i održavanje snaga protiv neprijateljskih sustava.

Dok razvijaju nove borbene tehnike, Sjedinjene Države također trebaju ozbiljno razmišljati o strategiji u širem smislu - konkretno o tome kako strukturirati vojsku i konstruirati njezine operacije, piše FA.

"Promijeniti zapovjednu strukturu"

Dodaje kako će to vjerojatno zahtijevati odustajanje od vojnih planova koji su bili na snazi posljednjih desetljeća. Današnja zapovjedna struktura artefakt je 1990-ih i 2000.-ih godina, navodi se i dodaje kako je ta struktura imala smisla kad je SAD uglavnom bio zainteresiran za "diskretne, lokalne sukobe s Iranom ili Sjevernom Korejom".

Navode kako prijetnje s kojima se Sjedinjene Države danas suočavaju ne odgovaraju pažljivo iscrtanim geografskim granicama. Primjerice, rat s Kinom lako bi se iz istočne Azije mogao preliti u Indijski ocean, koji povezuje Kinu s njezinim izvorima energije na Bliskom istoku, pa čak i do Perzijskog zaljeva i Džibutija na Rogu Afrike, gdje se nalazi kineska baza.

"U takvom ratu možda bi bilo bolje imati zapovjednu strukturu koja nije toliko geografski ograničena", pišu.

"Rat bi mogao izbiti na bezbroj načina"

Navodi se i kako bi bilo važno odrediti prioritet američke vojne akcije na temelju relativnih prijetnji u Aziji i Europi budući da bi rat u više regija mogao izbiti na bezbroj načina.

"Xi, vidjevši da su Sjedinjene Države zaokupljene Europom, mogao bi odlučiti da je vrijeme da krene protiv Tajvana. I tu, kad bi stvari išle dobro za Peking, SAD bi se mogao suočiti s potrebom pomoći Tajvancima u otporu kineskoj okupaciji. Ali, čak i kad bi stvari krenule dobro za Washington, a kineska raketna kampanja ili amfibijska invazija završila neuspjehom, Peking bi se vjerojatno nastavio boriti", dodaje se.

"Sjedinjene Države, Tajvan i njihovi prijatelji tada bi se suočili s dugotrajnim sukobom koji bi se mogao proširiti na druga područja. Moskva bi se u međuvremenu, budući da su Sjedinjene Države zaglavljene u zapadnom Pacifiku, mogla odlučiti na invaziju na veći dio Europe", jedna je od pretpostavki u tekstu FA.

Usporedili su današnju situaciju s Drugim svjetskim ratom i naveli kako je tada SAD slijedio strategiju usmjerenu na poraz nacističke Njemačke, dok bi se danas morao orijentirati na Aziju.

"Kina ima jaču vojsku od Rusije"

Pišu i kako rat u Ukrajini smanjuje rusku ratnu sposobnost te da će NATO postajati sve sposobniji, osobito kad mu se pridruže Švedska i Finska.

U idealnom slučaju kapaciteti Washingtona bi spriječili Rusiju da napadne zemlju NATO-a. Ali europski saveznici Sjedinjenih Država mogli bi preuzeti vodstvo u mnogim područjima, poput opskrbe kopnenih snaga. Ne bi trebali američku pomoć i upute za svaki element borbe, dodaje se.

U Aziji je pak drugačije, i to zato što, kako piše, Kina ima jaču vojsku od Rusije i predstavlja veću opasnost za prevladavajući regionalni poredak. Sjedinjene Države imaju sposobne lokalne saveznike u Australiji, Japanu i Južnoj Koreji, ali ne postoji ekvivalent u NATO-u.

"Potencijalni sukob podsjeća na Drugi svjetski rat"

Piše i kako taj potencijalni sukob sve više nalikuje Drugom svjetskom ratu. Dvije autoritarne sile - Kina i Rusija - formirale su labav savez temeljen na zajedničkim ciljevima ponovnog iscrtavanja političke karte, baš kao što su to učinili Njemačka, Japan i Italija 1930-ih.

Sjedinjene Države i njihovi saveznici moraju planirati kako istovremeno pobijediti u ratovima u Aziji i Europi, koliko god ta mogućnost izgledala neugodno, piše FA te dodaje da su američki uspjesi u Drugom svjetskom ratu uključivali mobilizaciju američke znanosti, tehnologije i industrije, kao i razvoj novih načina ratovanja.

Kada je riječ o mobilizaciji industrije za potporu nacionalnoj sigurnosti, piše FA, Kina je ta koja najviše sliči Sjedinjenim Državama 1940-ih. Navode da SAD ima goleme rezerve, kako u obrambenom sektoru tako i u gospodarstvu, ali i da američke oružane snage popunjavaju predani i inteligentni časnici i vojnici.

Zaključuje se kako SAD ima ono što nikad nije izgubio - svoja savezništva. Za razliku od Kine ili Rusije, Sjedinjene Države imaju bliske veze s mnogima od najjačih svjetskih vojski. Sjedinjene Države također su međusobno povezane s većinom snažnih svjetskih gospodarstava te da nema razloga da s njima i dalje ne surađuju.

Avdagić: Oprezno bih tumačio involviranost SAD-a

Na ovu temu Index je popričao s vanjskopolitičkim analitičarom Denisom Avdagićem.

"Oprezno bih pristupao tumačenju involviranosti SAD-a. Prije svega, teza Rusije i kremaljskog režima je kako oni već sad vode rat protiv NATO-a, što je naravno nonsens. Zapad je odlučio pomoći Ukrajini, ali nije direktno ušao u sukob i čitavo vrijeme se pažljivo povlače potezi. S druge strane, posve jasno, Kina i Rusija gledaju SAD kao protivnika, ali i obrnuto.

Tajvan je zbilja posebna priča i za sad se ne čini kako je Kina spremna pokušati vojno preuzeti otok, a vrlo vjerojatno je za očekivati kako bi u tom slučaju došlo do direktnog sukoba dvije sile.

Kina pedantno kalkulira, prikuplja podatke i uči i nisam sklon vjerovati kako će ovako rano povući ad hoc katastrofalne poteze poput onoga Rusije u Ukrajini", govori Avdagić.

"Napad na Tajvan bi postao stvarno veliki sukob"

Mišljenja je da bi napad na Tajvan izazvao veliki sukob.

"Rusija za svoje komunikacijske potrebe već proglašava kako je u ratu s SAD-om, no svima je jasno kako se ne ponašaju u skladu s tim tvrdnjama. Oni pokušavaju vratiti odnose sa Zapadom na što je moguće bližu varijaciju onoga što smo imali do agresije koju su započeli u veljači.

Treba pojasniti, napad na Tajvan postao bi stvarno veliki sukob i ne treba previše sumnjati u to. Isto tako, napad Rusije na NATO-ovu članicu značio bi stvarni rat NATO-a i Rusije.

Koliko god bilo bojazni zbog prijetnji Moskve oko uporabe nuklearnog naoružanja, toliko u Pekingu i Moskvi znaju da rat sa Zapadom ne mogu pobijediti, pa ni zajedno. Mogu samo uništiti svijet kao takav.

Upravo u Ukrajini gledamo koja je tehnološka razlika Zapada i Rusije i što znači čak i ova ne prevelika vojna pomoć koja dolazi od zapadnih zemalja. Izbaci li se nuklearno naoružanje iz jednadžbe, uz bojazan od kraja svijeta, vjerujem da nema ludih glava koje bi išle u unaprijed posve izgubljen rat", napomenuo je.

"Američka ulaganja i dalje su veća nego ona Kine i Rusije"

Pitamo ga kako trenutno SAD stoji u smislu vojnih ulaganja.

"Američka vojna ulaganja su dominantna, blago rečeno dvostruko veća nego ona Kine i Rusije. No, ne zaboravimo, ako gledamo Kinu i Rusiju kao saveznike, onda SAD-u pridodajemo NATO-ove partnere, a tek tad srazmjeri postaju jako porazni.

Međutim, Kina je sve veći takmac i u vojnom smislu, njihova ulaganja daleko nadmašuju ruska, koja su usporediva s Ujedinjenim Kraljevstvom, dok su kineska kumulativno gledano veća od onih Njemačke, Francuske, Japana i UK-a, što daje dojam kako Kina i u ovom pogledu postaje div", kaže.

"Poskupjelo je i oružje"

Nastavio je oko vojne industrije. Upoznali smo ga s podacima iznesenim u tekstu Foreign Affairsa oko navoda u vezi s američkim naoružanjem.

"Proizvodnja oružja uvijek je kompleksna te je vidljivo na globalnoj razini kako je agresija Rusije na Ukrajinu preokrenula tu industriju. Sama Rusija, za koju se vjerovalo kako ima gotovo nepresušne izvore streljiva, dolazi do toga da u pomoć zove Iran, a navodi se čak i Sjevernu Koreju.

U pitanju su naravno standardi proizvodnje i što možete koristiti. NATO i zapadne zemlje ujednačili su vlastite standarde za korištenje te su od puščanog zrna nadalje u pitanju proizvodnje, primjerice, streljiva koje se može raditi u većem broju NATO-ovih ili zapadnih zemalja, pa i šire. No, treba biti jasan i ovdje, nisu samo cijene energenata i prehrane skočile, i oružje je u toj kategoriji.

Što se tiče samog Singera, koliko sam upoznat, proizvodnja za američke potrebe je zaustavljena prije nekoliko godina, ali je nedavno i nastavljena za izvozne potrebe jer se radi o oružju koje izlazi iz upotrebe u američkim oružanim snagama. Naravno, te i takve odluke podložne su promjenama i do potpunog uvođenja novog naoružanja potrebno je vremena", kaže.

"Nisu presudna samo vojna ulaganja, puno je finesa"

Sve u svemu, koliko je SAD vojno jači od Rusije i Kine? Koliku bi ulogu igrali najvažniji saveznici SAD-a?

"Spominjali smo vojna ulaganja i tu je jasno koliko je SAD dominantan, no kada govorimo o usporedbi snage, bitni su ekonomija, samodostatnost, energenti, brojčana nadmoć, protuzračna obrana, tehnološka nadmoć...

Puno je detalja koji se čine finesama, ali su presudni. Tako je po mnogima Kina, ako ne i prije, a onda sada definitivno druga vojna sila iza SAD-a.

Ako se uzmu ove dvije vojne sile, Rusija i Kina, kao saveznice protiv SAD-a, ima teorija po kojima postaju dominantnije, ali sve to pada u vodu kada priču proširite na NATO. Taj globalni sigurnosni kišobran, u kojem je i Hrvatska, dok je zajedno i složan, predstavlja apsolutnu vojnu i svaku drugu nadmoć, jedino je slabiji po broju stanovnika", kazao je.

"Korupcija nagriza Rusiju"

Govorio je i o korupciji u Rusiji.

"Mislim da potpuna sistemska korupcija jako nagriza Rusiju, dok to ne bih dao kao opis za Kinu, rekao bih kako oni funkcioniraju podosta drugačije. No vojna snaga se na kraju gleda i u motiviranosti djelovanja, možda Ukrajina na najbolji mogući način to pokazuje", kazao je.

Sve u svemu, vjeruje kako Kina nije spremna na sukob, pa tako ni za napad na Tajvan.

"Što se Ukrajine tiče, EU i Ujedinjeno Kraljevstvo, ili sve članice NATO-a, vrlo su snažno iskoračili u potpori Ukrajini. Međutim, nemaju apetita za direktnim uključenjem u rat. Ne možemo isključiti kako bi SAD ušao u obranu Tajvana od Kine, ali znamo kako s Rusijom u Ukrajini ne žele direktni sukob ne samo EU ili ostale članice NATO-a nego ni SAD", kazao je

"Savezništva su jako bitna, pogledajte kako je čak i Dodik Rusima cijenjen gost"

Koliki su faktor u mogućem sukobu američka savezništva, koja su im oduvijek bila veliki vjetar u leđa, kao što piše FA.

"Vrlo jasno, integracije i suradnja su uvijek bolja prilika za čovječanstvo od sukoba. Kina je usprkos svim proklamiranim vrijednostima našla put suradnje sa Zapadom i prihvaćena je iz prije svega pragmatičnih razloga.

Najpragmatičnije za čovječanstvo je skidati barijere i surađivati. Desetljećima iza nas pričalo se o teoriji globalnog sela, danas o njoj ne pričamo, nego je istinski živimo. Moderne tehnologije omogućile su streloviti napredak.

Tim više, posve je bizarno da netko danas ratuje iz pobuda koje su nešto što smo gledali u 20. stoljeću. Ruska retorika glede Ukrajine bliža je realnosti svijeta starijeg još stotinjak godina ili recimo onomu iz 19 stoljeća.

No vratio bih se i na početak pitanja. Apsolutno su bitna savezništva. S njima možete puno više i što je najvažnije, niste izolirani. Pogledajte kako se samo Rusija hvata za svakog saveznika, pa je i Milorad Dodik postao relevantan i cijenjen gost.

Naprosto, oni nemaju puno otvorenih vrata. To što im nije čitav svijet uveo sankcije malo znači ako je cijena izoliranost od naprednih. Rusija je kao i Kina dugo vođena pragmatičnijim pristupom svijetu. Kina je i dalje ostala na tom putu, kao i Zapad", zaključio je Avdagić.