DANAS je Međunarodni dan prava na blasfemiju, odnosno bogohuljenje.

Ovaj neslužbeni praznik organizira se svake godine 30. rujna, u spomen na objavljivanje satiričnih karikatura muslimanskog proroka Muhameda u danskim novinama Jyllands-Posten 2005. 

Ta je, sama po sebi prilično bezazlena serija karikatura, izazvala rijetko viđen međunarodni incident i niz bijesnih i često nasilnih prosvjeda u većinski muslimanskim zemljama i među muslimanskim zajednicama na Zapadu. Sve je bilo popraćeno i napadima na danska veleposlanstva u tim zemljama, a u sukobima policije i prosvjednika u tim zemljama poginulo je više od 100 ljudi. 

Sve počelo nakon nereda zbog danskih karikatura 2005., eskaliralo pokoljem u Charlieju Hebdou

Usto, karikaturist Kurt Westergard, urednik Fleming Rosea, i čitava redakcija Jyllands-Postena i drugih novina koje su objavile "bogohulne" karikature, bili su meta nekoliko planiranih, ali na vrijeme spriječenih pokušaja napada.

Westergard je, međutim, i napadnut u vlastitom stanu. Islamistički ekstremist mu je provalio u stan naoružan sjekirom, a karikaturist se spasio od sigurne smrti tako što je pobjegao u posebno uređenu sigurnu sobu. Westergard se otada nalazi pod policijskom zaštitom. 

A nekoliko godina kasnije uslijedio je još strašniji slučaj islamističkog terora zbog navodnog bogohuljenja protiv islama. Francuski satirični list Charlie Hebdo, koji je i sam iz solidarnosti objavio karikature iz Jyllands-Postena, napadnut je zbog vlastitih karikatura Muhameda i Alaha. 7. siječnja 2015. islamistički teroristi su upali u redakciju i ubili 12 njenih članova te ozlijedili još 11. Među ubijenima su bili ikone francuske karikature i satire, Cabu, Charb i Wolinski.

2015. je napadnut još jedan "bogohulni" karikaturist, Šveđanin Lars Vilks, na tribini o umjetnosti, blasfemiji i slobodi govora u Kopenhagenu. Ubijen je jedan civil, ozlijeđeno troje policajaca, a islamistički terorist ubijen je u razmjeni vatre s policijom nakon što je napao i sinagogu i ubio židovskog čuvara. 

Četvrtina zemalja svijeta (26%) i dalje ima zakone ili vrši politike zabrane bogohuljenja, a više od jedne desetine (13%) ima zakone ili politike kojima se kažnjava napuštanje vjere, prema analizi Centra za istraživanje Pew iz 2016. Pravne sankcije za ove prijestupe variraju od novčanih kazni do smrtne kazne, prvenstveno u muslimanskim zemljama. 

Čak 18 od 20 zemalja Bliskog istoka i Sjeverne Afrike imaju zakone protiv bogohuljenja, a njih 14 protiv apostaze (napuštanja vjere). 14 zemalja svijeta ima smrtnu kaznu, i to svih 14 po šerijatu, odnosno islamskom zakonu, kako je danas u objavi na Facebooku upozorila i bivša muslimanka i sekularna aktivistkinja Miryam Namazie. Među njima su Pakistan, Iran, Saudijska Arabija, Nigerija i Somalija.

I Frljić se našao na udaru fanatika zbog "bogohuljenja"

Jedan od najpoznatijih nedavnih slučajeva takvih surovih i nazadnih kazni za navodno bogohuljenje je slučaj pakistanske kršćanke Asije Bibi koja je osuđena na smrt. Nakon masovnog zgražanja i kritika iz inozemstva, ali i nasilnih prosvjeda muslimanskih fanatika u zemlji, pakistanski Vrhovni sud ipak je ukinuo presudu i oslobodio Bibi. 

No da ne kažnjavaju samo muslimanske zemlje "bogohulnike", svjedoči slučaj iz Rusije gdje je 2016. Viktor Krasnov optužen za bogohuljenje i smješten na psihijatriju. Prijetila mu je i kazna od godinu dana zatvora, ali na kraju je 2018. oslobođen. Njegov "zločin" je bio taj što je na društvenim mrežama napisao: "Ako kažem da je kolekcija židovskih bajki naslovljena Biblija totalno sranje, onda je tako. Ako se mene pita, Bog ne postoji."

Tu je i slučaj Poljakinje, iz svibnja ove godine, koja je uhićena i optužena pred sudom za skrnavljenje religijske slike djevice Marije. Ona je, naime, izradila poster s Djevicom Marijom i Isusom, ali s aureolama u duginim bojama. 

A naravno, ne možemo ne spomenuti ni "bogohulnu" predstavu našeg svjetski poznatog redatelja Olivera Frljića "Naše nasilje i vaše nasilje" iz 2017. koja je isprovocirala katoličke i nacionalističke fanatike u Češkoj, Poljskoj, ali i u Hrvatskoj, gdje su upali u HNK u Splitu i prekinuli predstavu.

"Nema ljudskog prava da se ne bude uvrijeđen"

Sve ovo, kao i nebrojeni drugi slučajevi nasilne odmazde ili sudskih kazni za bogohuljenje diljem svijeta, pokazuju zbog čega je Međunarodni dan bogohuljenja itekako potreban. Njega je inače utemeljio američki Centar za istragu 2009. Riječ je o neprofitnoj organizaciji čija je primarna misija kultivirati sekularno društvo utemeljeno na znanosti, razumu, slobodi istrage i sekularno humanističkim vrijednostima.

Ova se organizacija 2016. spojila sa Zakladom Richarda Dawkinsa za razum i znanost, nazvanom po čuvenom biologu, popularizatoru znanosti i ateističkom autoru i polemičaru.

"Mi smatramo da religiozna uvjerenja trebaju biti predmet ispitivanja i kritike baš kao što su to politička uvjerenja, ali imamo tabu na religiju", komentirao je direktor Centra za istragu Ronald Lindsay u intervjuu za CNN pri proslavi prvog Dana bogohuljenja 2009.

"Ne želimo vrijeđati, ali ako se tijeku dijaloga i debate ljudi uvrijede, to nije naš problem. Nema ljudskog prava da se ne bude uvrijeđen", komentirao je iste godine koordinator iz Toronta Justin Trottier. 

"Iako mnogi vide 'bogohuljenje' kao uvredljivo, ovaj događaj nije namijenjen za izrugivanje i vrijeđanje drugih. On je u biti utemeljen kao reakcija na one koji žele oduzeti naše pravo da satiriziramo i kritiziramo određeni set vjerovanja koja imaju privilegirani status nad drugim vjerovanjima. Obilježavanje Međunarodnog dana prava na bogohuljenje je način da se pokaže protivljenje bilo kakvim rezolucijama ili zakonima, obvezujućim ili ne, koji obeshrabruju ili suzbijaju slobodu govora bilo koje vrste", stoji u objavi Centra za istragu povodom Dana bogohuljenja.