1. SIJEČNJA 1989. godine na snagu je stupio Montrealski protokol, ugovor koji se smatra jednim od najvažnijih u području globalne ekologije. On je obvezao zemlje potpisnice na prekid proizvodnje i prodaje artikala koji sadrže kemijske spojeve klorofluorougljike kako bi se zaustavilo stvaranje ozonskih rupa u Zemljinoj atmosferi.

Ugroza ozona od 1970-ih

Ozonski sloj nalazi se u stratosferi i djeluje kao prirodni štit apsorbirajući većinu UV-B zračenja koje dolazi od Sunca. Bez njega bi život na Zemlji bio izložen povećanom riziku od raka kože, katarakte i oštećenja ekosustava.

Međutim, 1970-ih godina znanstvenici su otkrili da određeni kemijski spojevi, osobito klorofluorougljici (CFC-ovi), ozbiljno oštećuju ozonski sloj. CFC-ovi su se masovno koristili u rashladnim uređajima, aerosolima i proizvodnji pjena, a njihova sve veća upotreba ugrozila je ozonski omotač.

Znanstvena zajednica, predvođena timovima iz NASA-e i UNEP-a, upozorila je na rapidno širenje ozonske rupe iznad Antarktike, što je dodatno ubrzalo donošenje hitnih mjera.

Ključni elementi Montrealskog protokola

Montrealski protokol usvojen je 16. rujna 1987. na konferenciji u Montrealu, a do danas su ga ratificirale vlade 198 zemalja, što ga čini prvim univerzalno prihvaćenim međunarodnim sporazumom takve vrste. Njegova glavna odredba bila je postupno ukidanje proizvodnje i uporabe tvari koje oštećuju ozonski sloj, poput CFC-ova, halona, metil-bromida i drugih spojeva koji sadržavaju klor i brom.

Protokol je bio osmišljen s fleksibilnošću kako bi se prilagodio znanstvenim otkrićima i tehnološkim inovacijama. Redovitim amandmanima, poput Londonskog (1990.), Kopenhagenskog (1992.) i Kigalskog (2016.), protokol je kontinuirano prilagođavan novim izazovima. Kigalski amandman posebno je značajan jer je uključio smanjenje hidrofluorougljika (HFC-ova), moćnih stakleničkih plinova koji pridonose globalnom zatopljenju.

Rezultati i globalni utjecaj

Montrealski protokol smatra se jednim od najučinkovitijih međunarodnih sporazuma. Zahvaljujući njegovim mjerama, emisije tvari koje oštećuju ozon danas su smanjene za više od 99%. Prema procjenama Svjetske meteorološke organizacije (WMO) i Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), ozonski sloj postupno se obnavlja i mogao bi se potpuno oporaviti do sredine 21. stoljeća u većini regija.

Očuvavši ozonski sloj, protokol je spriječio milijune slučajeva raka kože i katarakte te zaštitio poljoprivredu i ekosustave. Osim toga, smanjenje CFC-ova pozitivno je utjecalo i na ublažavanje klimatskih promjena jer su mnoge od tih tvari ujedno snažni staklenički plinovi.

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija bila je među zemljama potpisnicama Montrealskog protokola kad je usvojen 1987. godine. Nakon raspada države sve zemlje nasljednice preuzele su obveze iz Montrealskog protokola i nastavile sudjelovati u njegovoj provedbi.