RUSIJA je danas napala ukrajinske gradove Luck, Dnjipro i Ivano-Frankivsk. U posljednjem od navedenih središta hrvatski poduzetnik Denis Ivančić, koji nam je već opisao kakva je situacija u Ukrajini, bavi se distribucijom lijekova. Srećom, u trenutku napada na Ivano-Frankivsk Ivančić se nalazio u Lavovu iako je i ondje, stotinjak kilometara od grada, došlo do raketiranja vojnog aerodroma. Ivančić je vjerovao kako Lavov ruske snage neće napasti. No sada vidi kako nijedan grad nije siguran.

"Čuo sam uzbune u Lavovu oko 4, 9 i 11 sati. Ljudi su bježali u bunkere. Uzbune nije bilo možda šest, sedam dana", rekao je Ivančić, koji se u nedjelju vraća u Ivano-Frankivsk. "U Frankivsku su, na rubu grada, raketirali aerodrom, možda tri-četiri kilometra od centra", dodaje Ivančić.

Tri tjedna mjesečno naš sugovornik živi u Frankivsku, a jedan u Lavovu. U Frankivsku je zaposlio pet osoba, međutim uslijed ruske agresije nitko ne radi, već su, kaže, pobjegli na selo. "U Ukrajini je sve stalo, nitko ne radi. Skupilo se dosta humanitarne pomoći: lijekova, odjeće, obuće... Puno je prihvatnih centara koji prihvaćaju donacije i šalju ih dalje", govori.

Velike gužve na granicama

"Velike su gužve i kolone na granicama. Ljudi čekaju i po dva dana. Nekima su čak i tri dana trebala kako bi došli od Kijeva do Lavova pa dalje prema granici. Sve funkcionira, ali je jako zagušeno, gužva je. Kada je počeo rat, ljudi su i po 20 kilometara hodali do granice. Muškarci su mobilizirani, ali zato voze žene i djecu prema granici, gdje ih netko drugi pokupi", nastavlja Ivančić, naglasivši kako ljudi ne primaju plaću te nemaju od čega živjeti.

U takvoj situaciji događalo se da ljudi naruče i pojedu hranu u restoranu, a zatim odu bez plaćanja, prepričao je Ivančić. Konobari su stoga počeli odmah naplaćivati po naručenom obroku. "U Frankivsku, ispod moga stana, ljudi kradu po trgovinama. Ne zato što su lopovi, već zato što su gladni. A kada ih ulove, zamotaju ih selotejpom za stupove. Velika tragedija. Ljudi žive od mjeseca do mjeseca, a sada nemaju plaću", priča Ivančić.

Alkohol je, govori, odmah zabranjen. "Ne možeš ga naručiti u baru ili restoranu ni kupiti u trgovini. Ljudi piju tablete za smirenje, ne znaju što ih čeka. Jako teška situacija. Sve je gore. Godine 2014. napali su Donjeck i Krim. Nitko nije očekivao da će napasti i zapad zemlje. Više ništa nije sigurno", kazao je Ivančić, koji se u Ukrajini, uz spomenuti posao, bavi i zapošljavanjem Ukrajinaca u Hrvatskoj i Sloveniji.

"Ako zagusti, pobjeći ću prema Mađarskoj ili Poljskoj"

U Lavovu su, ispričao nam je, brojni svjetski diplomati i novinari. Neovisno o tome, stotinjak kilometara od grada ruske snage izvele su raketiranje. "Nema sigurnosti, prije se smatralo kako Lavov neće napasti", tvrdi.

U nedjelju se Ivančić, dakle, vraća u Ivano-Frankivsk, u kojemu živi u samome centru, što znači da se današnji napad dogodio tri-četiri kilometra dalje. "Ako zagusti, onda ću pobjeći prema Mađarskoj ili Poljskoj. No to mi je plan B. Bit ću Ukrajini do zadnje točke.

Ali nikad se ne zna. Zvao sam ljude, vidjeli su dim, ali nitko nema točne informacije koje su mete bile. Civilni dio nisu dirali, ni u Frankivsku ni u Lavovu. Nema smisla napasti civilne ciljeve, danas se onesposobljavaju samo vojni", zaključio je.