Tekst: J.D.
Foto: AFP

DANAŠNJE pastoralno pismo pape Benedikta XVI. upućeno irskim vjernicima o skandalu sa zlostavljanjem djece velik je korak u službenoj politici Vatikana, budući da je prvi otvoreni dokument koji se bavi pedofilijom. Pismo je naišlo na podijeljene reakcije, a zasad ima nekih nejasnoća oko toga što ono točno znači za budućnost ovih slučajeva.

> Papa izrazio "gađenje i žalost" zbog svećenika pedofila

Neke od grupa žrtava zlostavljanja izrazile su nezadovoljstvo činjenicom da se papa osvrnuo samo na slučajeve zlostavljanja u Irskoj, a nije se pozabavio zlostavljanjem kao sustavnim problemom Crkve, a izrazile su i negodovanje zbog činjenice da papa u pismu nije pozvao vodstvo Crkve u Irskoj na odstupanje. Posebno ih je zasmetalo što je ovo već drugi slučaj u kojemu se papa obraća irskim biskupima, a ne zove ih na davanje ostavki.

Emocije, prošlost i nerazumijevanje

Kad se tome doda činjenica da je Joseph Ratzinger 2001., kad nije bio papa nego ravnatelj Kongregacije za nauk vjere, naložio svim crkvenim dužnosnicima da sve slučajeve zlostavljanja prijavljuju njegovom uredu, i pod prijetnjom izopćenja im zabranio da o njima govore u javnosti, ljutnja je samo pojačana.

Takve dijelom dolaze zbog jakog emocionalnog naboja slučaja, a dijelom zbog nerazumijevanja crkvene procedure. Pastoralna pisma nisu dokumenti u kojima se raspravlja o administrativnim problemima, a o eventualnom traženju ostavki i prihvaćanju ponuđenih raspravljat će druga vatikanska tijela, naveo je papin glasnogovornik.

Jednako tako, pismo je od samog početka bilo namijenjeno irskim vjernicima, stoga se nije ni moglo očekivati da će se pozabaviti širim problemom pedofilije, ali je istodobno "poruka crkvenim organizacijama u svim drugim zemljama", što je potvrdio i ravnatelj Njemačke biskupske

konferencije.

Istrage

Važno je istaknuti da je u pastoralnom pismu navedeno kako će Vatikan u irskim župama provesti "apostolske posjete", istrage koje se poduzimaju samo kad se smatra da lokalne crkvene vlasti nisu u stanju konkretno se izboriti s određenim problemima. Takve posjete Vatikan je 2002. poslao u sjemeništa u SAD-u, gdje je bio buknuo veliki pedofilski skandal.

Što se samog pape tiče, njegov je učinak po pitanju nošenja s problemom pedofilije dvojak. Kao šef Kongregacije on je istodobno naredio tajnost pri prijavljivanju slučajeva zlostavljanja, ali je započeo s politikom nulte tolerancije i efektivnim progonom svećenika pedofila. Nakon što je preuzeo najsvetiju dužnost u katoličkom svijetu, postao je prvi papa koji se osobno ispričao žrtvama zlostavljanja u Kanadi, Australiji i SAD-u.

Papa u problemima

S druge strane, u tijeku ovog skandala se saznalo da je u 80-ima, kad je bio nadbiskup u Münchenu, odobrio terapiju za svećenika kojemu se već dokazala pedofilija. Taj je svećenik kasnije prebačen na novi posao, na kojemu je ponovno zlostavljao djecu, i to je činio sve dok ga 1994. godine nisu zaustavile svjetovne vlasti. Punu odgovornost za taj propust preuzeo je papin tadašnji zamjenik u nadbiskupiji, ali već je sama povezanost pape sa svećenikom koji je zlostavljao gotovo stotinu djece mnogima dovoljna da pomisle kako je nešto trulo na vrhu Crkve.

Ipak, ne može se poreći važnost dokumenta, koji u izvjesnoj mjeri jest išao putem kompromisa, ali je ipak prvi službeni vatikanski dokument namijenjen javnosti u kojemu se jedan papa u ime cijele Crkve izražava sramotu i nudi ispriku žrtvama crkvene pedofilije. Ključ uspjeha papinog postupanja prema skandalu bit će daljnji, administrativni i disciplinski koraci.