NA DANAŠNJI dan 1776. godine carica Habsburške Monarhije, Marija Terezija donijela je jedan od svojih najpoznatijih zakona – ukinuta je mučenje kao oblik ispitivanja optuženika. Jasna zabrana izrečena je u novoj promjeni zakona Constitutio Criminalis Theresiana, koji je donesen desetak godina ranije, a objedinio je zakon na razini cijele države.

Prosvjetiteljska politika

Duga vladavina Marije Terezije obilježena je raznim vanjskopolitičkim sukobima, no carica je bila vrlo marljiva kad su bila u pitanju i unutarnja posla. Kao djevojka koja je čitala knjige raznih aktualnih prosvjetiteljskih mislilaca, Marija je svoju ulogu carice shvatila nešto drukčije od svojih prethodnika.

Svoju poziciju carice iskoristila je kako bi donijela neke promjene i nižim dijelovima društva nad kojim je vladala. Prosvjetiteljska filozofija mnogih takvih pisaca argumentirala je da su obrazovanje i bolji standard svih građana ključ uspjeha neke zemlje. Ako će običan seljak biti zaštićen pred zakonom, a njegova prava definirana, takav će seljak moći bolje pridonijeti napretku društva.

Novi kazneni zakon nije se ticao samo mučenja. U njemu je opisan kompletni kazneni postupak, zločini su podijeljeni na teže i manje teške, a isto je tako opisan postupak za suđenje vješticama. Zakon je vrijedio u Bohemiji i Austriji, ali ne i u Ugarskoj.

Mučenje kao oblik ispitivanja

Prije vremena Marijinog zakona, u kaznionicama diljem Monarhije postojale su sprave za mučenje koje su bile u potpunosti legalizirane. Optuženike bi se uglavnom prvo izgladnjivalo ili bi im se uskraćivao san, a zatim bi završili na nekim od spravama za mučenje.

Neki bi završili obješeni uvis s rukama vezanih iza leđa, što je često dovelo do iščašenja zglobova i kasnijih posljedica. Šibanje i spaljivanje kože užarenim željezom također je bilo sasvim normalno.

Oni optuženi za gore zločine završili bi na uređajima koji bi stiskali prste na nogama ili rukama i lomili ih. Postojala je i stolica s čavlima koja je uglavnom bila rezervirana za žene optužene za bavljenje magijom.

Nove promjene u vrijeme Josipa II.

Zakon je vrijedio sve do 1780-ih, kada je zamijenjen novim. Donio ga je Marijin sin Josip II., koji je također bio poznat kao prosvijećeni vladar. Josipov zakon otišao je korak dalje: zabranio je smrtnu kaznu, kao i tjelesne kazne sakaćenja i bičevanja (ovo Marija nije nikada ukinula).

Umjesto smrtne kazne, optuženici su bili osuđivani na doživotnu robiju. Vlast ih je iskoristila prilikom javnih radova, poput izgradnje novih cesta i mostova, kojih je početkom 19. stoljeća bilo puno.

Treba isto tako napomenuti da je Josipov zakon ukinut 1790. godine. Najviše kritika dolazilo je iz konzervativnih krugova, koji su smatrali da je ukinuće smrtne kazne velik korak nazad te da nije u skladu s kršćanskim učenjem.

Kad je u pitanju hrvatski prostor, novi zakoni stupili su na snagu tek 1784. godine, u vrijeme Josipa II.