PARIŠKA komuna (francuski: La Commune de Paris) bila je revolucionarna vlada koja je upravljala Parizom od 18. ožujka do 28. svibnja 1871. godine tijekom turbulentnog razdoblja nakon Francusko-pruskog rata.

Ovaj kratkotrajni eksperiment radikalne samouprave nastao je iz narodnog nezadovoljstva prema francuskoj vladi i označio prvu značajnu pobunu radničke klase protiv buržoaske vlasti u modernoj povijesti. Kombinirajući socijalističke, anarhističke i demokratske ideale, Komuna je ostavila dubok trag u političkoj misli i revolucionarnim pokretima.

Pariška komuna nastala je u kaotičnim okolnostima nakon poraza Francuske u Francusko-pruskom ratu (1870.-1871.). Car Napoleon III. srušen je u rujnu 1870. nakon katastrofalne vojne kampanje, a proglašena je Treća Republika. Pruske snage opsjedale su Pariz od rujna 1870. do siječnja 1871., izazivajući teške uvjete – glad, bolesti i oskudicu.

Nova republikanska vlada pod Adolpheom Thiersom potpisala je primirje s Njemačkom 28. siječnja 1871., pristajući na ponižavajuće uvjete, uključujući gubitak Alzacea i Lorraine.

Parižani, posebice radnici i niži slojevi, osjećali su se izdanima. Napetosti su eskalirale kada je Thiers, čija je vlada bila smještena u Versaillesu, 18. ožujka 1871. pokušao razoružati Nacionalnu gardu – miliciju sastavljenu od pariških radnika – i oduzeti topove s brda Montmartre. Vojnici poslani na tu misiju odbili su pucati na narod i pridružili su se pobunjenicima, prisilivši Thiersa na bijeg iz grada.

Uspostava Komune

Nakon pobune Parižani su organizirali izbore 26. ožujka, a Komuna je formalno proglašena 28. ožujka 1871. Vijeće Komune činila su 92 člana, uključujući socijaliste, jakobince, anarhiste i članove Prve internacionale. Među istaknutim vođama bili su Louis Auguste Blanqui (iako uhićen prije uspostave Komune) i Gustave Flourens. Komuna je težila ukidanju društvene nejednakosti i uspostavi narodne vlasti.

Reforme Komune uključivale su:

• Odvajanje Crkve od države i sekularizaciju obrazovanja
• Oprost dugova za stanarinu tijekom opsade
• Ukidanje noćnog rada u pekarnicama
• Pravo radnika na preuzimanje napuštenih tvornica.

Unatoč ovim mjerama, Komuna nije uspjela preuzeti kontrolu nad ključnim financijskim institucijama, poput Francuske banke, što je oslabilo njezinu ekonomsku moć.

Sukob s Versaillesom i pad

Thiersova vlada u Versaillesu, uz podršku njemačkih snaga koje su oslobodile francuske zarobljenike, pripremila je vojnu ofenzivu protiv Komune. Nakon višetjednih sukoba i opsade Pariza versajske trupe ušle su u grad 21. svibnja 1871., započevši Krvavi tjedan (La Semaine sanglante). Borbe su bile nemilosrdne: komunardi su spalili simbole stare vlasti, poput Tuilerijske palače, dok su versajske snage masovno strijeljale zarobljenike i civile.

Komuna je slomljena 28. svibnja 1871. kada su posljednja uporišta na istoku Pariza pala. Procjene žrtava variraju – između 6000 i 20.000 komunarda ubijeno je tijekom borbi i naknadnih pogubljenja, dok su deseci tisuća uhićeni ili prognani.

Pariška komuna postala je inspiracija za buduće revolucionarne pokrete. Karl Marx vidio ju je kao primjer "diktature proletarijata", dok su anarhisti poput Mihaila Bakunjina slavili njezin decentralizirani karakter. Njezin neuspjeh pripisuje se unutarnjim sukobima, nedostatku vojne strategije i nadmoći versajskih snaga.