Škare Ožbolt: Iz priloga o Vukovaru nenamjerno ili namjerno su izostavljene neke informacije
Foto: Arhiva
VESNA ŠKARE OŽBOLT, savjetnica Predsjednika RH za odnose s javnošću od 1991. do 1999. godine uputila je danas otvoreno pismo Programskom vijeću HRT-a i Hrvatskom novinarskom društvu povodom priloga o padu Vukovara objavljenog prije više od tri tjedna u Dnevniku HTV-a.
Njezino pismo donosimo u cijelosti:
Prošlo je više od tri tjedna otkada je na HTV-u emitiran prilog novinara Hrvoja Zovka o tome kako je Franjo Tuđman odbio 1991. apele zapovjednika obrane Vukovara Mile Dedakovića Jastreba da omogući evakuaciju civilnih stanovnika, uključujući i veliki broj djece, a bura u javnosti i na Prisavlju izazvana prilogom se ne stišava.
Za jedne je objavljeni prilog "tendenciozan, zlonamjeran i montiran negdje drugdje", za druge je prilika da se "da se napokon iznese dugo skrivana istina o ratu u Vukovaru te „objektivno sagleda lik i djelo Franje Tuđmana".
Kao tadašnja savjetnica za odnose s javnošću Predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana imam neposrednih spoznaja o načinu djelovanja i razmišljanja samog Predsjednika, u vremenima kada je Hrvatska bila okupirana, napadnuta i razoružana.
Naravno da slika o Vukovaru u danima opsade nije crno - bijela jer je i tada bilo onih koji su tu sliku namjerno zaprljali ili pokušavali zaprljati. Stoga se treba zapitati tko su ti koji su pokušali - a pokušavaju i danas - promijeniti istinu o događajima.
Poznato mi je da HTV ima kojekakvih snimki razgovora koji su već bile objavljivane, ali nikada na ovakav način. Nemam ništa protiv da se i takve snimke objavljuju, ali one onda od strane novinara moraju biti profesionalno obrađene, a posebno snimke iz HTV arhive koje nemaju autora i čiji se izvor ne zna, a što je slučaj i s ovim, nedavno objavljenim snimkama razgovora.
Kao i svim drugim poznavateljima tadašnjih prilika nameće mi se ovo pitanje: jesu li urednik i novinar HTV-a bili upoznati s vrlo intenzivnim djelovanjem KOS-a na području RH za vrijeme Domovinskog rata? S obzirom da se radi o profesionalcima, pretpostavka je da jesu, pa tim više začuđuje da za prikazane sporne snimke bezrezervno tvrde da su „skrivena istina“.
Napokon, zbog čega je kod objavljenih priloga tekst „sjeckan“ i „premontiran“ na način da se mijenja originalan smisao? Razumije se da, zbog kratkoće vremena, nije moguće emitirati integralne transkripte, no, tih nekoliko rečenica je onda trebalo navesti redom kako idu u transkriptu i čitave, a ne ih rezati.
Dalje, zbog čega su izostavljena pojašnjenja tamo gdje je to bilo potrebno, konkretno kod emitiranja „Optužnice“ S. Glavaševića?
Profesionalni novinari na, primjerice, jednom BBC-ju ili TF1 teško da bi propustili gledatelje upozoriti na kontroverze oko nastanka tog dokumenta a koju, osim nekih neposrednih sudionika onog vremena, kao npr. dr. Vesne Bosanac, potvrđuju i navodi iz Izjave Radenka Radojčića na informativnom razgovoru s djelatnicima SZUP-a MUP-a RH od 15. ožujka 1994.
i iz iskaza vezanog uz kreiranje Optužnice, str. 84.:
Iz listopada 1991. kao jedan od specifičnih letaka, ja se sjećam letka pod naslovom „Jastrebova optužnica“. Ovo bih detaljizirao. Naime, puk. Iz Obavještajnog odelenja RV i PVO, mislim da se zove Stamenković, donio je pukovniku Rakočeviću prijepis teksta kontrole telefonskog komuniciranja Mile Dedakovića „Jastreba“ iz Vukovara. Da li je to bio telefonski razgovor ili razgovor uhvaćen radio vezom, ili drugačije, ne znam, ali u svakom slučaju, riječ je o integralnom razgovoru Dedakovića s nekim iz Zagreba.
U tom razgovoru Dedaković je tražio pomoć za Vukovar iz Zagreba, optuživši kompletno hrvatsko vrhovništvo da je prodalo Vukovar. Ja nisam čitao taj razgovor u cjelini. Meni je Rakočević iz tog razgovora napravio jedan izvadak, u kojem su osnovne misli bile, da Vukovar krvari, pijemo vodu iz radijatora i sl. a vi ste u raskoši. Iz ovakvog izvatka sačinili smo tekst, pod naslovom „Jastrebova optužnica“, u kojem smo u potpunosti citirali Dedakovićeve riječi sa, naravno, dodatkom i potrebnom optužujućom konotacijom. U potpisu smo stavili „Odbor za zaštitu Jastreba“. Takav tekst prošao je proceduru odobravanja, štampan je u letak i bacan iz aviona, ne znam na koja područja. Ovakav tekst, skoro integralni, s letka, plasiran je u Međunarodni press centar, odakle je replasiran uz prijevode, na engleski, njemački i francuski jezik, u svijet.
Također,Vam ukazujem i na neke činjenice vezane za objavljeni razgovor Tuđman-Dedaković u dijelu gdje se spominje evakuacija civila i 2000 djece:
a) izvor ovog dijela audiozapisa je nepoznat, novinar Hrvoje Zovko nije otkrio izvor (a na što, prema zakonu, ima pravo i profesionalnu obavezu), a niti je iz priloga jasno kada se točno vodio navodni telefonski razgovor;
b) iz Hrvatskog državnog arhiva potvrđeno nam je kako ne postoji transkript ovog razgovora, dakle, nije moguće provjeriti njegovu autentičnost odnosno utvrditi je li i on ili nije iz radionice KOS-a i da li je možda ta „vrpca“ i kupljena „na terenu“; naime, iz Izjave Radenka Radojčića razvidno je da je praksa prodaje/kupovine različitih snimaka (kazeta) s ratišta u bivšoj Jugoslaviji bila opće raširena pojava:
Dio iskaza vezanog uz prodaju/kupovini različitih snimaka, str. 66.„Na takvo razmišljanje iniciralo me i to, kada sam vidio kazete sa snimljenim materijalima iz raznih dijelova bivše Jugoslavije, a posebno sa ratišta u Hrvatskoj. Također, radi nepostojanja sistema, tu su bili prisutni i elementi privatizacije takvih materijala od pojedinaca, gdje su pojedinci iskakali s informacijama, saznanjima i dokumentima prema novinarima, TV kućama, a čak su ih i prodavali. Uočio sam da pojedinci radi takvih privatizacija, neke od materijala, filmskih zapisa, prodaju stranim TV postajama. Npr.Katančić Ivica iz KOG-a, prodao je neke snimke talijanskoj televiziji, , zatim Mladen Savić, prodao je snimke ARD-u i TV Beograd. Savić je čak imao dogovor o trampljenju sa TV Beogradom. „
Također Vam ukazujem i na svjedočenje Mustafe Čandića, bivšeg oficira KOS-a na sudu u Hagu, dana 11. studenog, 2002. u predmetu protiv Slobodana Miloševića, spominju se neki od načina djelovanja, planova, ciljeva i akcija koje je KOS poduzimao s ciljem destabiliziranja. Međutim, novinari HTV-a nisu uopće smatrali potrebnim informirati gledatelje, makar u bitnome, o postojanju operacije „Opera“. Ukazujem Vam na Izvadak sa suđenja:
Tužitelj: Dajte nam jedan primjer. Kako su se prisluškivali razgovori?
Svjedok Čandić: Evo, navest ću primjer razgovora između M. Dedakovića Jastreba i generala Antona Tusa u Zagrebu. Na osnovi u više navrata prisluškivanih razgovora između ove dvojice, napravljen je jedan razgovor, znači s isječcima, u kojem Dedaković od Tusa traži pomoć u naoružanju, a ovaj mu kaže da ne računa ni na kakvu pomoć i da je prepušten sam sebi, da se bori kako zna i umije".
Tužilac Nice – Pitanje: U redu. I na kraju, još u vezi s ‘’Operom’’. Da li je ista jedinica, odnosno isti detašman KOGa bio u to uključen i, ako je isti detašman, možete li nam reći nešto o incidentu koji se dogodio na željezničkoj pruzi kod Vinkovaca?
Svjedok Čandić – odgovor: Ja ne znam točno šta se desilo na toj željezničkoj pruzi kod Vinkovaca, ali je meni Radenko Radojčić pričao, sav oduševljen, da je u sklopu djelovanja ‘’Opere’’, odnosno plana ‘’Opere’’, izvedena neka teroristička akcija na željezničkoj pruzi blizu Vinkovaca i da je upotrebljeno ime pokojnog predsjednika Republike Hrvatske, Franje Tuđmana. Cilj je bio da se prikaže da je to urađeno po Tuđmanovom diktatu i da se Tuđmana natjera da to javno demantira što je on i učinio u dva navrata i tako je postignut cilj koji su zamislili akteri ‘’Opere’’. Zato je Radojko Radojčić bio toliko oduševljen i pričao o tome.
http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/021111ED.htm
Zbog namjernog ili nenamjernog izostavljanja nekih od gore navedenih informacija, kontroverzan prilog HTV-a teško da može biti ogledni primjerak "istine" niti primjer na kojem se mogu vježbati "sloboda medija", "prešućena istina" i sl.
Umjesto svađa i teških riječi držim da je potrebno, bez ideoloških obojenosti, otvoriti raspravu o tome jesu li u ovom slučaju novinari postupili profesionalno ili ne. Apsolutno se slažem da ne smije biti tabu tema, ali isto tako sve sporne stvari treba profesionalno rasvijetliti sa svih strana. Od javne televizije se traži prije svega objektivnost i profesionalizam.
Stoga, pozivam Programsko Vijeće HRT-a kao i Hrvatsko novinarsko društvo da se umjesto svađa i kažnjavanja okrenu stvaranju jasnih kriterija za jačanje profesionalizma u novinarskom poslu, a novinare da istražuju i pomognu u rasvjetljavanju svih mogućih nejasnoća, ali naravno na puno profesionalniji način nego što smo to imali prilike vidjeti u nedavno objavljenim prilozima na HTV-u o padu Vukovara.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati