Foto: Index

SAD SE već stvarno trebamo zapitati: tko je sljedeći? Nakon Marka Rakara i Mate Mlinarića, Ivo Josipović riješio se i Drage Pilsela. U tri tjedna Pantovčak su napustila tri Josipovićeva suradnika. Svaki tjedan, savjetnik jedan.

> Josipović nastavlja sa sječom suradnika: Drago Pilsel dobio otkaz na Pantovčaku

Rakara se riješio dan prije svečane objave savjetnika, Mlinarića dva sata nakon svečane objave savjetnika, a Pilsela nakon punih 20 dana na dužnosti analitičara, pisca govora ili što već.

Pilsel bio prva oklada

Zapravo, u novinarskim krugovima Pilsel je bio prva oklada za odlazak s Pantovčaka. I da stvar bude još bolja, kao da je bio svjestan da se to od njega očekuje, Pilsel je sam sebi iskopao jamu i skočio u nju. Jednostavno, bilo je to jače od njega. Poput onog škorpiona iz basne, nije se uspio smiriti u Uredu predsjednika, na mjestu za koje se pošteno izborio u predizbornoj kampanji, već je morao napisati prostački komentar na Regional Expressu.

I čak ni to nije bilo dovoljno, nego je ušao u prostačku prepisku s Indexom, počeo prijetiti onima koji su o tome pisali, bahato spuštao slušalicu novinarima koji su ga zvali za komentar. I tako se pridružio Rakaru i Mlinariću, ispunivši time onu staru Mesićevu mantru da je "svatko sam svoj kadrovik".

Pokušali prvo opravdati Pilsela

Ali sad tu više nije bitan sam Drago Pilsel. On je takav kakav je i, kao što vidimo, ne može si pomoći. Puno je zanimljivija reakcija Pantovčaka. U prvoj izjavi velikodušno su dali Pilselu pravo da u slobodno vrijeme piše gdje hoće, što hoće i kako hoće. Alkemičarski su odijelili Pilsela šefa analitike i pisca govora predsjednika Republike od Pilsela prostačkog kolumnista koji širi govor mržnje prema neistomišljenicima.

A onda ga prikazali kao običnog činovnika

A već sutradan pokušali su tog istog pisca govora, šefa analitike i čovjeka koji je tijumfalno pozirao iza Ive Josipovića na predstavljanju savjetnika, prikazati kao običnog činovnika, zaposlenika u stručnim službama. Dakle, kao lijevog smetala kojeg su se jedva čekali riješiti. Takvu taktiku sigurno im je savjetovao Stjepan Mesić.

On je to isto učinio Željku Bagiću. Kad je došlo do toga da se mora riješiti prijatelja Hrvoja Petrača, on je svog višegodišnjeg savjetnika za nacionalnu sigurnost i praktički drugog čovjeka u uredu pred javnošću sveo na status "običnog tajnika". Gotovo potrčka koji raznosi poštu.

A što bi rekli da se to dogodilo Bandiću?

Tako je otprilike završio i Pilsel. Otišao je zato što ga je tobože izjedala nostalgija za novinarstvom, pa se "svojevoljno" odrekao onoga u što je toliko uložio u kampanji, lagodnog mjesta na Pantovčaku. E sad, došlo je vrijeme da se opet zapitamo: kakva bi reakcija javnosti bila da se to isto dogodilo Milanu Bandiću?

Pilselov gaf, a nakon toga i odlazak s Pantovčaka, registrira se birokratskom suzdržanošću. Hladno se bilježi da je Josipović nogirao još jednog savjetnika. A što bi se dogodilo da je onakvu kolumnu napisao neki od Bandićevih ljudi? I da već treći Bandićev čovjek u tri tjedna zbog skandala napušta Pantovčak (zbog neplaćenog poreza, sudske presude, sedam kaznenih prijava, prostačenja i govora mržnje)?

Što to govori o Josipoviću kao predsjedniku?

Vrijeme je da se zapitamo što ova igra "svaki tjedan, savjetnik jedan" govori o Ivi Josipoviću. Otkud tolika razina tolerancije i razumijevanja prema Predsjedniku Republike koji je birao ovakve suradnike? Zašto se Josipoviću opraštaju stvari koje se sigurno ne bi opraštale Milanu Bandiću ili HDZ-u? Ne bi li logika trebala biti obrnuta: da se prema Josipoviću primjenjuju stroži kriteriji jer su i očekivanja veća?

Josipovićevi birači ipak nisu zaslužili toliku razinu amaterizma, toliku količinu gafova, pogrešaka i skandala kojih bi, da stvari budu gore, moglo biti još. U kampanji su glavne Josipovićeve kvalitete bile obrazovanost i kultura, ali sada je došlo vrijeme da se podigne letvica. Josipović bi trebao pokazati da ipak nešto zna raditi: da zna voditi Ured, odabirati ljude, prepoznavati prioritete, pa u krajnjoj liniji, ispunjavati obećanja iz kampanje i inauguracijskog govora.

Igra pokušaja i pogrešaka

Najlakše je smijeniti onoga tko je nešto skrivio. Ali dokle to može ići prije nego što se počnemo pitati tko je te ljude doveo na Pantovčak? I tko odgovara za svoj izbor? Ovo više ne može biti slučajno. Ovi kadrovski problemi, ali i neki potezi i izjave u proteklih mjesec dana, u najmanju ruku pokazuju da se Ivo Josipović (još) ne snalazi baš najbolje.

Međutim, ovo nije igra pokušaja i pogrešaka. Ovako bi svatko mogao biti predsjednik. Nije to neka mudrost: postaviti ljude pa ih smijeniti, bubnuti nešto i onda se ispravljati, raditi samo ono što se hoće, a ne ono što se mora. Za to nam uopće ne trebaju predsjednički izbori. A bogami ni predsjednik.

Tko je sljedeći?

Kad bi po tom principu funkcionirala cijela država i društvo, lijepo bi nam se pisalo. A zapravo, možda nam se i piše. U svakom slučaju, kadrovska kladionica na Pantovčaku ide dalje. Već se stavljaju ulozi na iduću osobu koja će otići. Nažalost, ovim tempom ponestat će kandidata već do prve godišnjice mandata.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje