TALIJANSKI državljanin Giuseppe Sparta prije mjesec-dva zaključao je uvalu Borak u Marušićima kod Omiša. Ne, ovo nije loš pokušaj šale, nego jedna od luđih priča iz priobalja te ujedno najkraći opis zbilje koja u očaj tjera stanovnike Marušića – do plaže više ne mogu. Nikako. Mi smo uspjeli samo zahvaljujući činjenici da je u trenutku našeg posjeta Sparta s obitelji bio odsutan, navodno je negdje u Rusiji. Da nije, ne bismo vidjeli more jer je odron zatrpao stepenice što ih je bespravno izgradio kako bi mještani imali pristup plaži, nakon što je prisvojio i zagradio dva stara puta kojima su se Marušićani oduvijek spuštali do Borka.

Zvuči komplicirano? Zapravo nije. Tek je počelo, opustite se i pratite ovu hrvatsku priču o bahatosti, samovolji, katastarsko-zemljišnom neredu i nesposobnim ili korumpiranim institucijama.

Dva puta do plaže

Stotinama su godina Marušićane dva puta vodila do Borka. Dolje su im bile ribarske brodice i plaža, a valjda ne treba objašnjavati što more znači stanovnicima primorskog mjesta. Iznad plaže i puteva uska je asfaltna cesta koja vodi nizbrdo od Jadranske magistrale i završava okretištem. No 2011. godine izvjesni je Nedjeljko Bitanga ogradio okretište. Ono se, naime, nalazi ispred kuće koju je počeo graditi i do danas je nije završio. Stoje dva kata u betonu, s videonadzorom, ali to nije bitno za našu priču. Bitno je da je ogradio nekadašnje okretište, ali do Borka se i dalje moglo nesmetano.

Dvije godine kasnije, 2013., stiže Sparta. Kupuje čestice po Marušićima pa se ispostavlja da postaje vlasnik i stotinama godina korištenih puteva. Pregrađuje ih te godinu kasnije, kao ''akt dobre volje'', bespravno gradi vjerojatno najmonstruoznijih tristotinjak betonskih stepenica na jadranskoj obali.

Do njih se stizalo uskim putem oko Bitangine ograde. Prema Spartinu naumu, mještani, ali i brojni gosti, trebali su ih koristiti umjesto starih puteva do mora proglašenih njegovim vlasništvom. Sparta je i kažnjavan u Hrvatskoj zbog stepenica, nekakvim smiješnim iznosom, ali osim smijeha, bilo je i suza. Prije nekoliko godina na plaži je pozlilo gostu iz Poljske – splet ograda, putića i monstruoznih stepenica pokazao se neadekvatnim za nosila i čovjek je umro.

No o tome se pisalo.

Nije se, međutim, pisalo o tome da je ove godine stepenice zatrpao odron.

"Da bi ih sazidao, posjekao je šumu, a one nisu adekvatno napravljene, nisu bili geometri, geostatičari, nitko, to je napravljeno onako, od ruke. Zamislite kad gore s magistrale krene zemlja poslije kiša", priča nam mladi mještanin Ivo Lendić, koji se ne želi fotografirati.

"Ove se godine odronio ogroman kamen, ne može ih se uopće koristiti. Htjeli smo opet svoj javni put, ali on je stavio katanac", govori Lendić.

I što sada?

"Jutros sam brojao, na ovoj strani mjesta ima 90 apartmana. Svi ovisimo o tom prilazu. Ja sada imam rezervacije, javljam gostima što se događa, oni ne odgovaraju. Ne znam što ću", iznerviran je Lendić.

Putokaz za ograde

Smiješno izgleda putokaz prikačen na stablo – strelica koja namjernike upućuje prema Borku zapravo pokazuje na Bitangine i Spartine ograde. Mještani se bune, odlaze na razgovore kod omiškog gradonačelnika, nezavisnog Ive Tomasovića, a ni on ne zna što učiniti. Ne da neće, nego ne može.

"Situacija je stvarno nemila. Ja u potpunosti razumijem ljude. Pazite, oni svi imaju kuće za iznajmljivanje i bukiran smještaj, a nemaju pristup plaži. Oba puta koja vode do plaže su na parcelama u vlasništvu tog Talijana. Bivši vlasnik parcele dozvoljavao je ljudima da prolaze, to je put, kako ljudi kažu, star 50-100 godina, ali nikad se u katastru i zemljišniku nije uknjižilo da je to put. Ima ga u naravi, ali u katastru i zemljišniku ne postoji", tumači Tomasović.

"Mještani su išli s posjedovnim tužbama jer on je zagradio taj stari put paralelan s obalom, ali što je tu problem? Postavio je, čini mi se, tri prepreke, a za svaku se vodi poseban sudski postupak. Mislim da su dobili na sudu da mora ukloniti dvije prepreke, a suđenje za treću još traje. S druge strane, na skale koje je napravio samoinicijativno, odronile su se stijene i mi smo kao Grad naložili da ih se zatvori jer postoji opasnost za ljude, treba zaštititi pokos iznad stepenica da se to ne ponavlja", objašnjava omiški gradonačelnik.

Pitali smo i za drugog aktera ove sulude priče.

"Bitanga je isto na sudu, tražimo da oslobodi taj put koji postoji u katastru, ali je po zemljišniku on njegov vlasnik. U zemljišniku se uknjižio kao vlasnik, u katastru se ne može uknjižiti, pokušavao je, sud je odbio. Međutim, taj dio puta prepriječio je točno prije stupanja na snagu Zakona o cestama. Napravio je ogradu još 2011., sud je donio odluku da to mora ukloniti. Kada je sudac ovrhovoditelj došao na teren, vidio je prepreku koju su činili nekakva zemlja i nekakva rampa pa je zaključio da zemlja nije građevinski materijal i da se ne može izvršiti ovrha. Što je apsurd, ali znate i sami gdje živimo. To je ostalo neuklonjeno. Mi kao Grad i mještani smo pokrenuli sudske postupke koji su u tijeku, donijeli smo i urbanističke planove kojima definiramo te puteve kako bismo mogli ići na postupak izvlaštenja, ali to sve traje", žali se Tomasović.

Frustrirani gradonačelnik

A tko je kriv za zaključanu plažu, odron na stepenicama i uzurpirano okretište?

"Institucije - građevinska inspekcija, sudovi koji trebaju stvari brže rješavati. Zna se što je hitno. Ako netko gradi stepenice do mora, ne gradi ih od jučer do danas. To traje. Kad netko od mještana prijavi, treba reagirati odmah, a ne pustiti da se nešto napravi, pa onda kad se napravilo, opet naći način da se to ne sruši jer će se, kao, srušiti pola brda. Nije se smjelo dogoditi da se uopće grade stepenice, niti su u urbanističkom planu, niti imaju građevinsku dozvolu, ništa. Nego ih je napravio kako bi zaokružio svoj posjed i napravio mještanima alternativni put za plažu", govori Tomasović i zaključuje:

"Prolazi puno vremena i ja se osjećam frustrirano. Sad zamislite da smo vi i ja mještani Marušića, da imamo kuće koje iznajmljujemo, da su nam gosti bukirali smještaj i sad ste u situaciji da im kažete da ne mogu doći do plaže jer imamo nekog Talijana koji pravi problem. Što to goste zanima?" pita se omiški gradonačelnik.

Grad Omiš pokušava stupiti u kontakt sa Spartinim odvjetnicima da Talijan dopusti Marušićanima i prvim gostima pristup do mora.

Barem do sanacije odrona na bespravnim stepenicama.

I barem dok sud ne odluči o tužbama mještana zbog njegove blokade starog puta.

U međuvremenu, plaža će biti otključana kada i koliko on hoće.

Život u Hrvatskoj je mazohistička disciplina.

P. S. Pisali smo građevinskoj inspekciji. Odgovor ćemo objaviti dobijemo li ga ikad.