TURSKA je u četvrtak obznanila da neće više zadržavati izbjeglice iz Sirije koji žele potražiti azil u Europskoj uniji, tri godine nakon što je sklopila dogovor s Bruxellesom o zadržavanju izbjeglica u zamjenu za financijsku pomoć i četiri godine nakon povijesnog izbjegličkog vala u Europu.

Naravno, izbjeglice odnosno migranti otada su i dalje nastavili ilegalno ulaziti u EU, ali u daleko manjim brojevima nego 2015. kada su stotine tisuća ljudi u golemim kolonama krenule u Europu balkanskom rutom - preko Hrvatske, između ostalih zemalja.

>>Turski dužnosnik: Više nećemo zaustavljati migrante iz Sirije na putu u Europu

"Više nećemo držati vrata zatvorenima za izbjeglice koje žele ići u Europu"

Sada bi se takva dramatična eskalacija izbjegličke krize mogla ponoviti. 

"Više nećemo držati vrata zatvorenima za izbjeglice koje žele ići u Europu", poručio je jučer anonimni turski dužnosnik za Reuters. Objasnio je da su turska policija, obalna straža i graničari dobili naredbu da se drže po strani, odnosno da puštaju izbjeglice koji krenu za Europu.

Prema najnovijim vijestima, to se već počelo događati. Stotine izbjeglica odnosno migranata viđene su u sjeverozapadnoj turskoj pokrajini Edirne na putu prema granici s Grčkom i Bugarskom, prenose turski mediji. Sirijci, Iranci, Iračani, Pakistanci i Marokanci su u toj skupini, navodi agencija Demirören.

>>Turski mediji: Stotine migranata iz Turske idu prema EU

Migranti su se također okupili u općini Ayvacik, koja se nalazi na Egejskom moru u pokrajini Canakkale.Ta skupina navodno brodom želi doći do grčkog otoka Lezbosa.

Turska ne misli zbrinuti još tri milijuna izbjeglica iz Sirije

O razlozima iza ove turske odluke s potencijalno nesagledivim posljedicama nije potrebno posebno nagađati. Glavni razlog je eskalacija rata u Siriji, odnosno ofenziva na posljednje uporište antirežimskih pobunjenika u sjeveroistočnoj pokrajini Idlib, koja graniči s Turskom. 

Iako su u silovitoj ofenzivi sirijske vojske uz pomoć iranskih saveznika na tlu i ruskih iz zraka, koja je počela u prosincu prošle godine, ubijene stotine civila, čitavi gradovi ispražnjeni i razrušeni, a čak milijun ljudi natjerano na bijeg iz svojih domova, reakcija međunarodne zajednice upadljivo je izostala. 

Od milijun izbjeglica koji su pobjegli na područja bliža turskoj granici pred neselektivnim bombardiranjem i strahujući od režimskog pokolja iz odmazde ako ostanu, preko 500 tisuća je djece, prema UNICEF-u.

Stotine tisuća ljudi sada su ostali beskućnici, kampirajući na otvorenom na ekstremnoj zimskoj hladnoći koja je nastupila posljednjih dana, jer u postojećim izbjegličkim kampovima više nema mjesta. Djeca su već počela umirati od smrzavanja na temperaturi ispod nule, bez skloništa, ogrjeva i adekvatne odjeće. A kampovi i izbjeglički konvoji također su sporadična meta bombardiranja, baš kao i gradovi i sela koje su ostavili za sobom.

"Najveća humanitarna horor-priča 21. stoljeća"

UN-ov čelnik za humanitarna pitanja Mark Lowcock upozorio je još prije desetak dana da je humanitarna kriza u Siriji dosegla "stravičan novi nivo" te da bi, ako je UN-ovo vijeće sigurnosti ne zaustavi na vrijeme, mogla postati "najveća humanitarna horor-priča 21. stoljeća". 

No takvo diplomatsko rješenje gotovo je nezamislivo, budući da u Vijeću sigurnosti pravo veta ima Rusija, vjerni saveznik sirijskog režima i sudionik u ratnim zločinima nad sirijskim civilima.

Turska zasad ne pušta izbjeglice preko svoje granice sa Sirijom, no s obzirom na novi preokret, i to bi se moglo promijeniti. Turska bi mogla naprosto početi puštati izbjeglice iz Sirije da prođu kroz njihovu zemlju na putu za EU - baš kao što su Hrvatska i druge zemlje bivše Jugoslavije puštale izbjeglice i migrante 2015. kada je njemačka kancelarka Angela Merkel odlučila primiti izbjeglice iz Sirije u zemlju. 

O kakvim razmjerima egzodusa bi se moglo raditi, postaje jasnije ako uzmemo u obzir brojke. U Idlibu, koji je opkoljen sa svih strana osim s turske, nalazi se više od tri milijuna ljudi, barem dvostruko više nego prije rata. Populacija ove sirijske pokrajine udvostručila se dolaskom izbjeglica iz drugih krajeva zemlje koju je posljednjih nekoliko godina ponovno zauzeo režim Bašara al-Asada, koristeći iste prokušane taktike koje koristi i sada - opće razaranje i namjerno gađanje civilnih ciljeva poput improviziranih bolnica, škola i stambenih zgrada, a sada i izbjegličkih konvoja i kampova.

>>Tri milijuna ljudi opkoljeno je u Siriji. Hoće li uskoro krenuti za Europu?

A u samoj Turskoj već se nalazi preko 3,5 milijuna izbjeglica iz Sirije. Kao što je jedan američki dužnosnik nedavno upozorio za Washington Examiner, Turska i da hoće ne može apsorbirati stotine tisuća ili milijune novih izbjeglica koji bi navalili u Tursku ako Idlib padne. 

Turska bi mogla ući u otvoreni rat s Rusijom 

Turska je očito odlučila da takav scenarij neće dozvoliti, budući da bi kaos koji bi proizašao iz njega za Ankaru predstavljao neprihvatljivi rizik. Stoga se posljednjih tjedana aktivno uključila u sukob u Siriji i počela, prvi put u devetogodišnjem ratu, otvoreno ratovati sa snagama sirijskog režima.

Osim što je u Idlib poslala konvoje s najvećim pošiljkama naoružanja za sirijske pobunjenike dosad, uključujući oklopna vozila, artiljeriju i protuzračne sustave, poslala je i tisuće vlastitih vojnika koji su se sad našli pod zračnim i artiljerijskim udarima sirijskih i ruskih snaga. 

A nakon jučerašnjeg zračnog napada - još se uvijek ne zna je li bilo riječ o ruskim ili sirijskim zračnim snagama - u kojem su navodno ubijena 33 turska vojnika, što su najveći gubici turske vojske u Siriji dosad, turske snage odgovorile su silovitim zračnim i artiljerijskim napadima na sirijsku vojsku. 

"Svi poznati položaji (sirijskog) režima su pod paljbom naših kopnenih i zračnih postrojbi", rekao je u priopćenju glasnogovornik turskog predsjednika Fahrettin Altun.

Turska već dugo prijeti puštanjem izbjeglica, sada ispunjava prijetnju

Stoga je jasno da uz humanitarnu, u Siriji prijeti i dramatična vojna eskalacija, i to u vidu izravnog sukoba druge vojno najjače NATO-ove članice i druge najveće vojne sile na svijetu, Rusije.

Kao što je jasno zašto je Turska odlučila početi puštati izbjeglice u Europu - kako bi, kroz svojevrsnu ucjenu kakvu je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan i ranije koristio, natjerala svoje NATO saveznike, koji su se dosad uglavnom ponašali kao da ih se kriza u Siriji ne tiče, da konačno obrate pažnju i poduzmu nešto da se krvoproliće i egzodus zaustave.

U suprotnom, kaos iz ratom poharane i zaboravljene Sirije još jednom će se preliti na Europu.