ROSA Luxemburg i Karl Liebknecht bili su vodeći socijalisti i revolucionari u Njemačkoj, poznati po svom protivljenju militarizmu i zalaganju za radikalnu promjenu kapitalističkog društva. Njihova politička djelovanja i učenja ostala su relevantna i u kasnijim povijesnim raspravama o ulozi radničke klase u borbi za pravednije društvo. Ubile su ih paravojne jedinice nakon neuspjelog ustanka 1919. godine.

Reforma ili revolucija?

Rosa Luxemburg rođena je u poljsko-židovskoj obitelji u Zamošću, tada dijelu Ruskog Carstva. Već kao mlada aktivistica pridružila se poljskom socijalističkom pokretu, ali je zbog progona emigrirala u Njemačku. Ondje se pridružila Socijaldemokratskoj partiji Njemačke (SPD) i ubrzo postala poznata kao kritičarka reformizma unutar stranke.

U djelu Reforma ili revolucija? argumentirala je protiv umjerenog pristupa Eduarda Bernsteina, tvrdeći da promjene putem reformi unutar kapitalizma ne mogu dovesti do oslobođenja radničke klase. U svojim nastupima bila je direktna i beskompromisna, što se svidjelo ljudima u vrijeme kada je Njemačka bila kompletno iscrpljena Velikim ratom.

Dok su svi propagirali rat, oni su i dalje bili protiv

Luxemburg je bila izrazito kritična prema politici podržavanja Prvog svjetskog rata. Godine 1916. osnovala je Spartakov savez zajedno s Liebknechtom, koji se zalagao za masovni otpor ratu i rušenje kapitalističkog sustava. Karl Liebknecht, sin istaknutog socijaldemokrata Wilhelma Liebknechta, bio je pravnik koji se proslavio javnim protivljenjem ratu, glasajući protiv ratnih kredita u Reichstagu 1914. Time je postao jedini političar u njemačkom parlamentu koji je zauzeo takav stav, što je rezultiralo njegovim zatvaranjem zbog "izdaje".

Spartakov savez razvio se u radikalnu političku snagu koja je 1919. godine sudjelovala u ustanku s ciljem uspostave socijalističke republike u Njemačkoj. Tijekom tih previranja vlada pod vodstvom socijaldemokrata Fridricha Eberta angažirala je desničarske paravojne skupine Freikorps za gušenje pobune. Luxemburg i Liebknecht uhvaćeni su 15. siječnja 1919. u Berlinu, nakon čega su ubijeni bez suđenja. Liebknecht je ustrijeljen, dok je Luxemburg pretučena, ubijena i bačena u riječni kanal.

Teoretičarka Luxemburg

Luxemburg je osim političkog aktivizma ostavila i značajnu teoretsku ostavštinu. U svojim djelima analizirala je dinamiku kapitalističkog sustava, ukazujući na potrebu međunarodne suradnje radničke klase. U tekstu Akumulacija kapitala, koji je napisala neposredno prije Prvog svjetskog rata, razmatrala je problem imperijalizma i ekspanzije kao posljedice neodrživosti kapitalističkog sustava. 

Njezin stav o nacionalnom pitanju bio je predmet kontroverzi - protivila se neovisnosti Poljske, smatrajući da bez socijalne revolucije nacionalna sloboda neće donijeti stvarno oslobođenje radnicima. Poljski nacionalisti su joj zbog toga zamjerali, drugi su ju smatrali teoretičarkom ispred svoga vremena.

Liebknecht je bio snažan govornik i organizator koji je inzistirao na političkom jedinstvu radničke klase protiv kapitalističke elite. Njegov proglas protiv rata 1. svibnja 1916., koji je završio poznatim uzvikom "Dolje rat, dolje vlada!", donio mu je veliku popularnost među radnicima, ali i progone od vlasti.

Ubijanjem Luxemburga i Liebknechta revolucija u Njemačkoj je ugušena, što je utabalo put stabilizaciji Vajmarske republike. Njihova smrt bila je predmet oštrih političkih podjela i poslužila je kao primjer represije nad radničkom klasom. I danas se njihova imena povezuju s otporom nepravdi i pitanjem radikalne promjene društvenog poretka.