Preminula je vlasnica okruglo 50 glumačkih nagrada iz kategorije najprestižnijih. Opet to nije dobar način da se dočara duh Maggie Smith jer nagrade same po sebi zrače dosadom, ustaljenim manirama, kurtoazijom i formalnostima, dok je Maggie bila potpuno suprotno svemu naporno ceremonijalnom.
Naime, kad je neka osoba toliko oštroumna i bistra čim progovori i kad je uvijek kadra reći nešto zanimljivo i originalno, onda nekako svi ti događaji popraćeni frazama ne idu uz nju. A morala ih je udostojiti prisustvom barem 50 puta...
Pokušali je okovati
Događaji na jednu stranu, oni dođu i prođu, no ime ostaje, a i u njemu postoji jedna kvaka koja se može podvesti pod istu kategoriju formalnosti. Naime, samim time što smo napisali Maggie Smith, nismo je ispoštovali kako dolikuje jer pravilno bi bilo njenu titulu postaviti ispred krštenog imena - Dame Maggie Smith.
To je zapravo još veći problem jer su je i tom vražjom titulom pokušali okovati u britanske lance službenosti. Zaslužila ju je još 1990. i od tada se po otočkoj štampi piše to Dame kao prefiks, sve u želji da se istakne značaj ove glumice, kao da ga ljudi inače ne bi znali.
O čemu se radi? Naime, službeno je u pitanju priznanje koje britanska monarhija dodjeljuje "britanskim državljanima ili drugim osobama koje su značajno pridonijele ugledu Ujedinjenog Kraljevstva", a razlog za to je "promicanje znanosti, umjetnosti, humanitarni i volonterski rad, javno i civilno djelovanje".
Zvuči ispravno da se dodijeli Maggie Smith, a i to Dame vuče na "dama" u našem jeziku, pa nam nije teško ni reći dama Margaret Natalie Smith, no pošto je oko 60 glumica okićeno službenom titulom dame, onda nekako to sve djeluje prilično protokolarno i reklo bi se da više šteti pojavi Maggie Smith, koja kad je uklopiš u takav zatvoren snobovski okvir, nije na svom terenu jer čak i kad bi bila snob, ona bi to bila sama po sebi, ne zato što joj je to netko rekao, naročito ne tzv. kraljevska obitelj.
Ipak, tko je fan holivudskih starih filmova, naročito onih s noir oznakom za žanr/pravac/stil, taj se sjeća da riječ "dame" (s dugim "e" u izgovoru, pa zvuči "deejm") nema tako monoton prizvuk u tom kontekstu, tj. u američkom slengu sa sredine prošloga stoljeća.
Uglavnom su ga koristili cinični detektivi, gangsterski probisvijeti i slični nesretnici kad bi govorili o ženama koje bi im mogle zakomplicirati život jednim zamahom haljine, u suštini je u pitanju žargon koji se može prevesti kao "ženska" ili "riba", no uglavnom se koristio za "ženske" koje svojim izgledom i karizmom unose novu vrijednost ili novi košmar u živote muškaraca koji ih sretnu.
Nijedan kompleks joj nije mogao ništa
E kad dodamo tu "dame" na onu britansku Dame, uz koju idu umjetničke zasluge za narod, tad smo već na tragu da dođemo do pune istine o imenu Dame Maggie Smith, koja otprilike i kombinira tu suho izgovorenu vlažnu razboritost svoje domovine s nešto prizemljenijim elementima oštre cure koja se ne libi prisustvovati skupu bilo kojeg društvenog sloja i u njemu naći svoje mjesto.
Uostalom, samo ime kojim se predstavljala Maggie Smith ima taj nagovještaj lokalne djevojke, dok bi svaka uštirkana frajla svakako radije sebe oslovila kao Margaret Smith (izgovara se uz čašicu šerija u ruci), naročito ako joj je to i pravo ime. Reklo bi se da već u tom korijenu imamo jasne razlike.
Pomaže svemu tome i jednostavna činjenica da je Maggie Smith bila jako lijepa i privlačna žena, naročito u nekom srednjem dobu, tako da joj nijedan kompleks nije mogao ništa i zato nije ni imala razloga da se trudi oko isticanja svoje "damosti", plavokrvnosti i sličnih imaginarnih osobina, već je mogla samouvjereno iskazivati ono najbolje iz sebe bez bojazni da će joj neka strana osobnosti možda napraviti problem pripadnosti.
Murder by Death
Budući da već pričamo o osobi koja je prije svega glumica, i to vrhunska, red bi bio istaknuti i neki naslov koji može potkrijepiti sve navedeno, a favorit za to čak i ne spada u njezine najznačajnije radove (diskutabilno), barem ga na našem portalu nema u prethodnim tekstovima koji se tiču zapamćenih uloga Maggie Smith.
U pitanju je detektivska komedija Murder by Death, prevođena uglavnom kao Na smrt ubijen, film iz 1976. godine koji kombinira mnogo toga što smo rekli.
Maggie je i britanska Dame i američka "dame" u njemu, Maggie izgleda nikad bolje i zavodljivije, a ta mješavina američkog noira s britanskom višom klasom, sve u (naravno) humoristički protkanoj zavrzlami, slika je i prilika doslovno svega što ovu glumicu čini osobitom i na svoj način vanvremenskom pojavom, takvom da se nijedna od njezinih preostalih 59 okićenih otočkih kolegica ne može pohvaliti kako joj je titula ne samo britanske već i prekooceanske prirode, lagano se može reći i svjetske.
Njezina ljepota u tim zrelim godinama (41 je imala u vrijeme snimanja) je univerzalna, a opet tako jasno potiče iz te zemlje kojoj fali ljepote, a također lakoća kojom je inteligentno duhovita u svakom dijalogu predstavlja i nju i tu zemlju u idealnom svjetlu, pa bi se netko čak mogao prevariti i pomisliti da su sve Britanke i inače takve.
Supruga joj u filmu tumači David Niven i teško se može napraviti idealnija kombinacija, a njihovi likovi Dick i Dora Charleston su parodija na Nicka i Noru Charles, koje su 40-ak godina ranije iz filma u film genijalno tumačili William Powell i Myrna Loy (serijal The Thin Man), a kad se pogleda domišljatost i sintetičnost Maggie i Nivena, gotovo je šteta što nisu i u nekim ozbiljnijim verzijama nastavili graditi ovaj bračni duo tamo gdje su Powell i Loy stali.
I sve to je čarolija Maggie Smith koja prirodno ide uz nju, pomislilo bi se da i nema previše glume kad se pogledaju ovakve uloge, ali onda imate filmove gdje se vidi apsolutno i samo uloga, koji su u velikoj većini.
Crème de la crème
Ništa se ne smije tvrditi bez primjera, a ovdje neka to bude, recimo, ostvarenje The Prime of Miss Jean Brodie, jedan od rijetko zasluženih Oscara u povijesti glavne ženske kategorije, jer njezinu naslovnu Miss Jean možemo i mrziti i čak simpatizirati (pomaže ako ste narcis), mogu nas i zgražati njezini stavovi, bilo progresivni, bilo fašistički (ponekad je to isto), njezine nemoralne akcije, može nam smetati sve oko tog lika, ali ne možemo skrenuti pogled jer je toliko dobro odigran i, još važnije, ne možemo vidjeti ni zrno Maggie Smith u njemu.
Ona je nestala na dva sata i bez obzira na to što osoba izgleda i govori kao Maggie Smith, tijekom gledanja tog filma zaboravit ćemo da to ime i prezime postoje, sve što mi vidimo jest Jean Brodie. Ispravna opaska bi bila "pa to joj i jest posao", ali da je to tako lako, češće bi se događalo u okviru filmske umjetnosti. Ovako kako djeluje, čini se da je gđa Smith ipak među klasom "crème de la crème", što bi upravo ona rekla u spomenutom filmu.
Sve u svemu, kad bismo uzeli pojam "britanština" i odbacili 98% otpadnih, a zadržali 2% kul osobina, u tih 2% našlo bi se sve ono što krasi Maggie Smith i zato je Britanka kakve bi inače Britanke željele biti i kakvima sebe predstavljaju, a naravno i Britanci. Neka je vječna slava elitnoj predstavnici svoje vrste - Dame Maggie Smith.