Visoko na brdu iznad glavnog grada nalazi se dvorac. Izvan zidova patroliraju stražari. S osmatračnica se pruža veličanstven pogled na grad. U daljini na zapadu je Crno more, a iza njega Europa. Na sjeveru, preko planina, Rusija. Dvorac pripada jednom od najbogatijih svjetskih oligarha.
Bidzina Ivanišvili, vlasnik dvorca i najmoćniji čovjek u Gruziji, posjeduje oko 7.6 milijardi dolara ili četvrtinu BDP-a svoje zemlje. Ovaj 68-godišnji tajkun dominira gruzijskom politikom više od desetljeća. Bidzina je izabran za premijera na valu narodnog nezadovoljstva 2012. godine, da bi se ubrzo ponovno vratio u sjenu.
Gotovo neograničen utjecaj
Populistička stranka koju financira Ivanišvili - Gruzijski san - ima gotovo neograničen utjecaj na vladu. Prema njegovim kritičarima, stranački zastupnici i ministri duguju vjernost samo Ivanišviliju. Dok Gruzija izlazi na izbore 26. listopada, koje mnogi vide kao izbor između Rusije i Zapada, smatra se da je Ivanišvili vuče dalje od EU i prema Moskvi, piše Politico.
Ovi izbori bit će dosad najteži izazov za Gruzijski san jer raste nezadovoljstvo zbog okretanja zemlje prema Rusiji u povijesno vrijeme napetosti zbog rata u Ukrajini. Mnogi se pitaju kako je Ivanišvili - bivši metalski i bankarski mogul sa snažnim vezama u Moskvi - došao do tolike moći u zemlji poznatoj po revolucionarnom duhu.
Da biste se uzdigli na moćni položaj, obično je potrebna gotovina, a u danima kasino-kapitalizma i kaosa koji je uslijedio nakon raspada Sovjetskog Saveza moglo se dobro zaraditi. Ivanišvili je rođen kao sin rudara u siromašnom selu na periferiji Sovjetskog Saveza.
Počeo je kao čistač
Radio je kao čistač u tvornici dok je studirao, prvo za inženjersku diplomu u gruzijskom glavnom gradu Tbilisiju, a kasnije ekonomiju u Moskvi. Ali, kad je diplomirao, akademske svjedodžbe vrijedile su nešto više od papira na kojem su bile tiskane. Mladi Gruzijac je krčio svoj put prodajući elektroniku i konačno je osnovao vlastitu banku Rosijski Kredit sa sjedištem u Moskvi.
Kad je ušao u probleme s organiziranim kriminalom, obratio se za zaštitu ruskoj vladi i stekao moćne prijatelje. U Rusiji je 90-ih godina takva suradnja sa sigurnosnim službama u pravilu značila doživotnu obvezu. "Kada surađujete s vladom ili sigurnosnim službama, nikada vas neće ispustiti iz vida", rekla je Irina Borogan, vodeća stručnjakinja ruskih sigurnosnih službi.
Godine 2003. deseci tisuća Gruzijaca izašli su na ulice kako bi smijenili dugogodišnjeg lidera Eduarda Ševardnadzea, bivšeg sovjetskog birokrata koji je upravljao zemljom od pada SSSR-a. Na njegovo mjesto došao je bombastični revolucionar Miheil Sakašvili, koji je obećao uspostaviti bliže veze sa Zapadom, pridružiti se EU i NATO-u.
Krvavi petodnevni rat
Međutim, nada običnih ljudi u Sakašvilijevu vladu ubrzo je izblijedjela kako je njegova stranka postajala sve autoritarnija, a njezine sklonosti korupciji sve očitije. Napetosti s Rusijom razbuktale su se 2008. u krvavi petodnevni rat u kojem je Gruzija izgubila kontrolu nad petinom teritorija jer su separatističke regije Abhazija i Južna Osetija proglasile neovisnost.
Gruzija je trebala spasitelja, a Ivanišvili je rado uskočio u tu ulogu. "Stvorit ću takvu demokraciju u Gruziji koja će zapanjiti Europu", obećao je u listopadu 2011. Ivanišvili je došao na vlast uz punu potporu SAD-a i Europe. Gruzijski san je pobijedio na izborima 2012. godine, osvojivši 85 mjesta u prema Sakašvilijevih 65.
U ranim danima svog uspona Ivanišvili se trudio pokazati filantropiju i navodno je donirao blizu milijardu dolara, osobno financirajući javnu infrastrukturu poput cesta, parkova i crkvi. Kako je vrijeme odmicalo, Gruzijski san je postao manje politička stranka, a više produžetak Ivanišvilijevih dubokih džepova i njegove sposobnosti da sve to oduzme. Uz pristup javnoj blagajni i kontrolu nad ključnim industrijama, mnogi glasači svoj život duguju Ivanišviliju i njegovom užem krugu.
Trećina zemlje podržava Gruzijski san
Dok Gruzijci nastavljaju izražavati široku potporu pridruživanju EU i duboko negodovanje prema Rusiji, rujanska anketa procjenjuje da trećina zemlje podržava Gruzijski san unatoč vezama s Moskvom.
Ivanišvili je okupio vojsku političara, zaštitara i drugih prijatelja, spremnih izvršiti njegove naredbe. Prema izvješću Europskog vijeća za vanjske odnose, Ivanišvilijeva kontrola uključuje vladajuću stranku, ključne državne institucije (osobito pravosuđe i sigurnosne službe) i gospodarstvo. Vjerojatno svi ključni članovi vlade i stranački dužnosnici ovise o njemu.
Ivanišvilijeva kontrola nad Gruzijskim snom bila je očita kada je stranka u veljači postavila Iraklija Kobahidzea, kritičara Zapada, za premijera. Prije nego što je stupio za govornicu, Kobahidze je zastao ispred Ivanišvilija, koji je sjedio u prvom redu, kao da ga pita za dopuštenje.
"Može smijeniti premijera u sat vremena i onda ga vratiti telefonskim pozivom"
"Može smijeniti premijera u roku od sat vremena i zatim ga vratiti jednim telefonskim pozivom", rekao je analitičar Korneli Kakačija, direktor Gruzijskog instituta za politiku.
Uoči ovogodišnjih izbora Gruzijski san obećao je u slučaju pobjede staviti izvan zakona cijelu parlamentarnu oporbu. U rijetkom pojavljivanju u javnosti na skupu u Tbilisiju početkom ove godine Ivanišvili je rekao da su Sakašviliju i njegovoj stranci "izvana naređivali i usmjeravali ih njihovi gospodari". U ruskom stilu optužio je Zapad da želi iskoristiti zemlju za otvaranje "drugog fronta" protiv Moskve.
Vlada je zauzela čvrst stav prema desecima tisuća Gruzijaca koji su izašli na ulice kako bi se usprotivili zakonu prema ruskom uzoru, koji nevladine organizacije i medijske kuće koje podržava Zapad označava kao "strane agente".
Suzavcem i palicama na mirne prosvjednike
Iz noći u noć tijekom ljeta snage sigurnosti su koristile suzavac i palice protiv mirnih prosvjednika, uhićivale i premlaćivale organizatore prosvjeda. Čelnici civilnog društva kažu da će nova pravila marginalizirati njihove organizacije ili dovesti do njihovog zatvaranja, kao što je bio slučaj u Rusiji.
Ivanišvili je oduvijek tvrdio da Gruzijski san radi na tome da zemlju uvede u EU i neke od njegovih ranih reformi otvorile su joj put da prošle godine postane kandidat za članstvo.
Budući da 80 posto Gruzijaca podržava članstvo u EU, Gruzijski san je oprezno isticao da se i dalje želi pridružiti bloku, samo pod vlastitim uvjetima. Kao odgovor na zakon o "stranim agentima" i gušenje prosvjeda, Washington je uveo sankcije vodećim dužnosnicima. EU je zamrznula gruzijske pregovore o članstvu, a visoki predstavnik za vanjsku politiku Josep Borrell opisao je izbore u listopadu kao "ključni test za demokraciju u Gruziji i njezin put prema Europskoj uniji".
"On radi samo za sebe"
Bivši gruzijski premijer Giorgi Gaharija kaže da je ključ razumijevanja Ivanišvilija - a time i budućnosti zemlje - jednostavan: "Ivanišvili nije proamerički, nije proeuropski, nije proruski ni prokineski. Nažalost, ni on nije progruzijski orijentiran. On radi samo za sebe."
Za najbogatijeg Gruzijca uskraćivanje ulaska u EU ili NATO ne bi predstavljalo nazadovanje. Odmak od Zapada prema Moskvi nudi potencijalnom autokratu priliku za cementiranje potpune kontrole.