Kada je početkom siječnja 2020. Kasem Sulejmani, zapovjednik iranskih brigada Al-Kuds u Iraku, poginuo u atentatu koji su Sjedinjene Države izvršile u zračnoj luci u Bagdadu, iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamenei to je nazvao objavom rata i zakleo se na veliku odmazdu. Kao odgovor Iran je izveo zračne napade na vojnu bazu Al-Asad u Iraku te na američku vojnu bazu u Erbilu, na sjeveru Iraka. Napadi su prouzročili materijalnu štetu, a nitko nije poginuo.
Kada je Izrael, nakon terorističkog napada Hamasa 7. listopada prošle godine, intenzivno bombardirao Pojas Gaze, a broj žrtava među Palestincima rastao, iranski ministar vanjskih poslova Hosein Amir-Abdolahian upozorio je da nitko ne može jamčiti da se sukob neće proširiti ako Izrael nastavi s napadima na nenaoružane civile u Gazi. Drugim riječima: Iran bi se mogao uključiti u sukob.
No, u ožujku je novinska agencija Reuters prenijela objavu libanonskog Hezbolaha da će nakon konzultacija s Teheranom samostalno voditi borbu protiv Izraela te da se Iran neće vojno uključivati, piše Deutsche Welle.
Oprez unatoč velikim poniženjima
Hamenei je naredio raketiranje Izraela tek kada je 1. travnja u ciljanom napadu na iransko veleposlanstvo u Damasku poginulo sedam pripadnika Iranske revolucionarne garde. No Teheran je taj napad najavio i čak informirao američku vladu. Nekoliko sati nakon ispaljivanja iranskih raketa, koje je Izrael većim dijelom presreo, Iran je izjavio da se incident može smatrati "završenim". Nije se puno govorilo o uspješnosti napada.
Kada je 31. srpnja u atentatu u Teheranu, za koji se odgovornim smatra Izrael, ubijen Ismail Hanija, vođa terorističke skupine Hamas, Islamska Republika se zaklela na odmazdu. No ona još nije izvršena.
Nedostatak potpore unutar zemlje
Očito je da iranski režim nije spreman ili nije sposoban provesti svoje brojne prijetnje. Bitan razlog je nedostatak podrške stanovništva. Većina Iranaca želi kraj Islamske Republike i žali se na ogromne izdatke za potporu iranskim saveznicima dok velik dio stanovništva živi ispod granice siromaštva. Prosvjednici već godinama uzvikuju: "Ni Gaza ni Libanon. Svoj život posvećujem Iranu!"
Osim toga, Iran bi u slučaju napada na Izrael morao očekivati teške protunapade, što bi više oslabilo nego ojačalo režim u Teheranu. Izrael je vojno superiorniji, a čak i ako bi napadi bili usmjereni isključivo na infrastrukturu, to bi moglo izazvati još veće nezadovoljstvo stanovništva. Uz to, Iran bi se morao bojati da će Izrael napasti i njegove podzemne nuklearne objekte koristeći probojne bombe, kao što je učinio s Hezbolahovim sjedištem, piše DW.
S obzirom na to, ajatolah Hamenei i njegovi sljedbenici moraju dobro razmisliti kako će odgovoriti na smrt Hasana Nasralaha i hoće li se upustiti u vojnu konfrontaciju s Izraelom.