U ovoj labinskoj pizzeriji uživali smo u svakoj minuti. Usluga je vrhunska, cijene ok
Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze. Zbog svega toga utvaramo si da je Dragan stručnjak za ovu temu i danas vas još malo vodi u Istru.
DRUGI DAN boravka u Istri, koji smo namjeravali provesti na nekoj plaži, neplanirano smo proveli u Labinu, istarskom gradiću poznatom po rudarenju kamenog ugljena koji s okolnim naseljima broji nekih dvanaest tisuća stanovnika. Budući da je od ranog jutra dosadna kiša nastavila padati u istom ritmu kao i dan prije, zaputili smo se u Labin kako bih ja na neki način odradio nešto što sam bezuspješno pokušao već u dva navrata tijekom proteklih posjeta Istri.
Iskoristit ću ovaj tekst kako bih u samom uvodu još jednom, po ne znam koji put, istaknuo kako ja nisam ni gastro kritičar ni nekakav plaćeni recenzent kakvim me često nazivaju u komentarima. Volim putovati, volim pizzu, volim otići u dobru pizzeriju i napisati kratki osvrt s nekoliko korisnih informacija.
U pizzerije odlazim ciljano, a biram ih isključivo na temelju preporuka, ocjena i recenzija na portalima i društvenim mrežama. Budući da sam nekoliko puta bio u labinskom Rumoreu koji sam uvrstio u sam vrh svojih TOP lista i popisa, dobio sam popriličan broj upita o Napoliju, drugoj poznatoj labinskoj pizzeriji.
Labinska konkurencija
Mnogi su mi poznanici i prijatelji slali slike pizza iz Napolija, a zanimalo ih je koju od te dvije labinske pizzerije smatram boljom. Naravno, nisam im mogao odgovoriti jer sam prilikom dosadašnjih posjeta Labinu odlazio u Rumore, a dva su pokušaja odlaska u drugu labinsku pizzeriju zbog nepredvidivih okolnosti doslovno propala.
Zato sam loše vrijeme i kišni dan, umjesto za odlazak na plažu, iskoristio za još jedan odlazak u Labin i toliko iščekivani posjet pizzeriji Napoli. Imali smo sreće pa smo uspjeli rezervirati stol. Iako nisu bili sigurni hoće li im terasa zbog lošeg vremena biti otvorena, prihvatili su našu rezervaciju.
Dobili smo stol na velikoj i prostranoj terasi, a prvi put smo u Hrvatskoj doživjeli ono kroz što smo u Napulju nekoliko puta prolazili. Ispred pizzerije se stvorio veliki red gostiju koji nisu nazvali i na vrijeme rezervirali mjesta, pa su strpljivo čekali prvi slobodni stol. Ovo je prvi put da smo tako nešto doživjeli ispred neke hrvatske pizzerije.
D1OS i TT7
Napoli u ponudi ima dvadesetak pizza neobičnih imena, a prije izbora pizze ugodno me iznenadila ponuda piva iz koje sam na preporuku konobarice naručio pitku i laganu Kampanjolu. Iako će mnogi to u komentarima doslovno nazvati "preseravanjem", ne vidim ni jedan jedini razlog zašto bih u istarskoj pizzeriji, umjesto lokalnog kvalitetnog craft piva, uz pizzu naručio dosadno točeno industrijsko pivo.
Iako je moj izbor pao na pizzu s mortadelom i pistacijom, ipak je postojala dvojba jer Napoli u ponudi ima dvije verzije spomenute pizze, nazvane D1OS i TT7. Jedna je s burratom i pesto Genoveseom, a druga je s pestom od pistacije. Izabrao sam TT7, varijantu s pestom od pistacije, i dodatno na nju ubacio burratu. Savršena kombinacija i pizza koja me baš razveselila.
Druga je pizza bila Karbon 1921, a izabrali smo je jer je jedina u ponudi koja ima crno tijesto. Uz fine cherry rajčice privuklo nas je crno tijesto koje do sada nismo nigdje isprobali. Pretpostavljam da se radi o istom tijestu kao i za ostale pizze u koje se stavlja medicinski ugljen, isključivo zbog neobične crne boje, a manje zbog okusa ili teksture.
Tijesto je napoletansko s uzdignutim, napuhanim i prozračnim rubovima, a sredina je poput sredine kakve imaju tradicionalne napoletane, poprilično tanka, nešto mekša i izuzetno vlažna. Napoli očito, shodno svom imenu, poput većine napuljskih pizzerija, ima velik raspon cijena.
Cijene su ok
Margherita je 7.30 eura, većina je pizza između devet i jedanaest eura, a najskuplja je već spomenuta D1OS, pizza s mortadelom, pistacijom i vrhunskom burratom za koju treba izdvojiti 14 eura. S obzirom na kvalitetu pizze, odličnu lokaciju u samom srcu Starog grada i vrhunsku uslugu, cijene su i više nego pristupačne i prihvatljive.
Naravno, raspitao sam se i saznao kako u Napoliju radi vrlo iskusan pizza majstor, što se definitivno može vidjeti po jako dobrim napoletanskim pizzama. Uživali smo u svakoj minuti provedenoj u ovoj pizzeriji pomalo znakovitog imena.
Iako će sad mnoge zanimati koja mi je labinska pizzerija bolja, napisat ću samo kako je očito dobra tržišna konkurencija i mala udaljenost natjerala i Rumore i Napoli da svoju kvalitetu doslovno podignu na najvišu moguću razinu.
Labin je, statistički gledano, grad s najviše kvalitetnih pizzerija po glavi stanovnika. Napoli bez imalo dvojbe zaslužuje čistu peticu i bit će u samom vrhu svih mojih TOP lista i popisa. Sasvim zasluženo.
>> U malom istarskom mjestu jeli smo u pizzeriji koja nam je pravo otkriće
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati