Legenda o svetom Martinu i zašto se na Martinje jede guska
BLAGDAN svetog Martina, odnosno Martinje, slavi se 11. studenoga, a najviše ga povezujemo s vinogradarstvom i običajem "krštenja" mošta, uz koji se priređuje i gozba čiji je glavni sastojak pečena martinjska guska. Znate li zašto se na Martinje jede baš guska?
Sveti Martin živio je u 4. stoljeću (316.-397.), bio je rimski vojnik rođen na području današnje Mađarske, ali je u jednom trenutku napustio vojnu službu i prešao na kršćanstvo.
Sakrio se među guske jer nije želio postati biskup
Nakon što je završio školovanje, trebao je postati kršćanski biskup, ali, kako kaže legenda, Martin to nije želio, pa se na dan svog imenovanja biskupom sakrio u nastambu gusaka. Ipak, guske su ga odale svojim glasanjem pa je Martin na kraju morao postati biskup. Kako bi ih kaznio, one su postale glavna hrana na Martinje.
Za biskupa rimskog Caesarodunuma (današnjeg Toursa u Francuskoj) posvećen je 371. godine i prvi je svetac koji nije bio mučenik, a ima svoj liturgijski blagdan. Preminuo je 8. studenog 397. godine, a njegov se blagdan slavi 11. studenoga, na datum kada je pokopan.
Martinje danas i recept za najsočniju gusku
Martinje je kao svetački blagdan prisutno od davnina, a u Hrvatskoj je veći značaj poprimilo tek u 17. i 18. stoljeću, pa i kasnije. Danas je to blagdan na koji slavimo plodove zemlje i u većini se krajeva tijekom slavlja peče guska te "krsti" mlado vino.
U kontinentalnoj Hrvatskoj uz pečenu gusku posluživali su se i mlinci, a od iznutrica se kuhala juha. Poznati recept koji se priprema za Martinje je guska s vrganjima i heljdinom kašom - gusku napunite sočnim nadjevom od sušenih vrganja i heljde, a možete je poslužiti s mlincima ili pečenim krumpirom i salatom od kupusa. Cijeli recept pronađite ovdje.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati