Saznali smo sve o tradicionalnom ogulinskom jelu koje se tamo priprema od davnina
RECEPT za jedno starinsko, tradicionalno jelo u ovaj tekst i pred vas, naše čitatelje, dolazi iz Ogulina. Otkrila nam ga je Mirjana Salopek Jandrić koja je rođena i odrasla u Ogulinu, no već više od 20 godina živi i radi u Zadru. Svoje slobodno vrijeme najčešće provodi kod kuće, na "ogulinskom moru", jezeru Sabljaci, gdje uživa u pripremi tradicionalnih jela svoga kraja.
Za Mirjanu hrana nije samo gorivo za tijelo već umjetnost kojoj pristupa vrlo pažljivo, uz posebnu brigu za dekoraciju i prezentaciju svakog tanjura koji iz njezine kuhinje dolazi na stol, ali uvijek se rado sjeti specijaliteta koja je jela još kao djevojčica. S nama je podijelila priču o ogulinskim mošnjama, tradicionalnom, sirotinjskom jelu koje je naučila pripremati od svoje majke.
Ogulinske mošnje
Kako smo doznali od Mirjane, recept za mošnje zna svaka baka i on se prenosi s koljena na koljeno te predstavlja važan dio kulturne baštine ogulinskog kraja. U nekim, sada već davnim vremenima, mošnje su bile glavno jelo koje se najčešće jelo u dane posta. Okusom su dosta slične zagorskim kuhanim štruklima, a posebnost im daje nadjev kojim su se nekada punile.
"Naše bake su ih najčešće punile skorupom i jajima. To je najpoznatiji, a meni i najdraži nadjev. Međutim, danas je malo teže doći do domaćeg mlijeka i skorupa, pa su nastale neke nove verzije s nadjevima od sira i jaja", ispričala nam je Mirjana.
Nadjev od konoplje
Osim skorupom, žene u Ogulinskom Zagorju, mjestu pored Ogulina, mošnje su nekada punile i nadjevom od konoplje. Udruga žena Ogulin već nekoliko godina promovira ovu starinsku verziju jela te uoči Božića održava radionicu pripreme mošnji s konopljom, koje se na Badnjak podijele građanima.
"Sjemenke konoplje stavljale bi se u posebnu drvenu posudu i tukle dok se sjeme ne bi odvojilo od ljuske. Zatim bi se prosijalo pa kuhalo. Prilikom kuhanja na vodi bi se podigla žuta smjesa koja se skupljala i stavljala u gazu ili gusto sito kako bi se dobro ocijedila. Naše su bake time punile mošnje, često uz dodatak dinstanog luka", objašnjava nam Mirjana.
Priprema
Podijelila je s nama detaljan postupak pripreme ogulinskih mošnji. Prvo je potrebno umijesiti tijesto od bijelog brašna, soli, jednog jaja, malo ulja i tople vode. Nakon što se umijesi glatko tijesto i još malo gnječi, ostavlja se da odmori oko 20 minuta. Nakon toga se ponovno premijesi i podijeli u dva ili tri dijela te razvalja na debljinu od oko 2.5 mm.
Na razvaljano tijesto se stavlja nadjev koji se može pripremiti od skorupa, jaja i soli ili jaja i luka ili pak sira i jaja. Zatim se tijesto preklopi i reže u pravokutne oblike koji se jedan po jedan stavljaju u kipuću vodu i kuhaju oko 30 minuta.
Nakon kuhanja se mošnje vade iz vode i valjaju u prezle koje su prethodno malo prepržene na ulju. Detaljan Mirjanin recept možete pronaći na ovoj poveznici.
Ogulinska masnica
Ova rođena Ogulinka smatra kako je prenošenje starih jela na nove generacije itekako bitno jer ćemo samo tako nastaviti s očuvanjem tradicije i običaja naših starih. To je i glavni razlog zašto dijeli neke od starih recepata, a uskoro je obećala s nama podijeliti i svoj obiteljski recept za ogulinsku masnicu, možda i najpoznatiji specijalitet tog kraja. Jedva čekamo!
"Riječ je o dizanom tijestu koje se radi od brašna, kvasca, jaja, soli, vode i malo svinjske masti. Nakon što se tijesto umijesi, razvaljamo ga i punimo nadjevom, a nadjeveno tijesto zarolamo poput štrudle ili bureka, stavimo u tepsiju i ispečemo", otkrila nam je.
Obiteljski jelovnik
Osim masnice, Mirjana nam je otkrila još nekoliko tradicionalnih jela koja su dio obiteljskog jelovnika. Još jedan obiteljski recept koji rado priprema je lički lonac. Iako je njezina baka ovo jelo nekada pripremala s ovčetinom, Mirjana ga danas radi s junetinom.
"U lonac uz meso idu domaće slatko zelje, koraba, krumpir, žuta i narančasta mrkva. To je neki miks juhe i variva. Prava vitaminska bomba", kaže Mirjana. Istaknula je i kvalitetu ogulinskog zelja koje najviše voli u sarmi, ali ga zna pripremati i dinstano s domaćim krvavicama i kuhanim ličkim krumpirom.
U današnjem ubrzanom svijetu, gdje se sve mijenja, a tradicija često zanemaruje, lijepo je porazgovarati s nekim poput naše sugovornice Mirjane koja predstavlja osvježavajuć primjer kako se ljubav prema tradicionalnoj kuhinji može prenositi na nove generacije.
Kroz priče o hrani otkrivamo i priče o vlastitoj prošlosti, načinu života i okolnostima kojima su naši preci bili izloženi. Mirjana preporučuje svima zainteresiranima da posjete sajmove i izložbe hrane na kojima se nude tradicionalna hrvatska jela. Tako će imati priliku isprobati autentične specijalitete, a možda i sami naučiti kako se pripremaju.