HODAMO jutros Tratinskom ulicom u Zagrebu, krenuvši od Cibone, standardno - gladni kao vukovi. Prvo vidimo drive-in kebab, dođemo bliže - zatvoren. Ok, nema veze, idemo dalje, naći će se nešto, pa barem na trešnjevačkoj tržnici. Vidimo neki žuti znak u daljini, pekarnica je, ajme super.
Dođemo ispred i fali nam korak da uđemo i periferno uhvatimo natpis "Merak". Čuli smo za Merak, pisali ste nam da odemo tamo još onda kad smo jeli pite u Pita Cutu kod utrinske tržnice, ali nikako da odemo. I drago nam je da smo danas konačno otišli, makar slučajno.
Iz tepsija se još puši
Imaju terasu, ali ta je terasa jako mala, da sad ne očekujete čuda ako planirate dolaziti. Dva stisnuta stola s četiri stolca za svakim, no potpuno dovoljno za brzinski sjesti i pojesti burek/pitu. Ipak, ono što nam je prvo zapelo za oko je izlog u kojem je stol gdje se razvlači tijesto i motaju pite. Da imamo vremena, ostali bismo tamo cijeli dan i samo gledali kroz to staklo, a znamo još barem deset ljudi koji bi napravili isto.
Ulazimo unutra, tamo nas dočekuju dvije raspoložene gospođe. Pitamo imaju li nešto fino da pojedemo za doručak. "Upravo su pečene i vruće zeljanica i sirnica", kažu, "a evo za dvije minute je gotov burek".
Pričekati ili ne pričekati, pitanje je sad
Ma, kad smo već došli do tu, strpjet ćemo se dvije minute i pojesti doručak za kraljeve - burek s jogurtom. Sad će neki reći - burek za doručak, ajme meni, to je tako nezdravo. Da, da, znamo, hvala vam na brizi, sutra ćemo avokado tost.
Prije nego što sjedamo na terasu, pitaju nas koliko bureka želimo, jer ovdje se isto važe, kao i u spomenutom Pita Cutu. "Ma otprilike, za jednu osobu", odgovaramo. Dobili smo 220 grama bureka, to nas je koštalo 17.60 kuna. Jogurt, koji ne dobijete u bezveznoj plastičnoj čašici, već u prozirnoj staklenoj šalici, košta 7 kuna.
A sad, kakav je?
Burek je odličan, još vruć, ravno iz pećnice - morali smo pričekati koju minutu da se prohladi, da se ne opečemo. Ako ćemo usporediti s Pita Cutom, ovaj je masniji, kore su prhkije, za razliku od onih mrvicu žilavijih, što ni jedno ni drugo uopće nije loše, i ima više nadjeva.
No ne želimo ih čak ni uspoređivati jer nam pašu i ovaj iz Meraka i one pite koje smo jeli u Pita Cutu. Iskoristit ćemo onu otrcanu frazu - svaki je dobar na svoj način. I stvarno je.
Još recenzija možete pronaći na ovom linku, a u nastavku nam recite jeste li ikad jeli u Meraku i kako vam je bilo.